[FOTO] Zavirili smo u oba tunelska portala omiškog nebeskog čuda i prošetali sedamdesetak metara iznad Cetine

Piše:

Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost. Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno, ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira.

No, most koji će spojiti dva tunela, stotine metara iznad Cetine, i bez potpornih stupova već do najmanjeg detalja osmišljen da teret nose dijelovi u susjednim brdima, nešto je zbilja – originalno. I fascinantno, rekli bi, pokušavajući sve te osjećaje i fakte staviti u jednu riječ.

Tih više od sedamdeset metara koji “vire” polovica je posla koji se prije koji tjedan prebacio na sjever, u portal tunela Komorjak. Gdje se opet sve iznova radi – nanovo slažu elementi i grabi prema konačnom cilju. Tridesetak radnika ondje marljivo radi. Vari se i ručno, ali najviše uz pomoć stroja. Ništa se ne prepušta slučaju jer svaki krivi potez u najmanju ruku može proizvesti tragediju.

Za nebeski pogled zbilja se isplati prošetati…

Skele, pomoćne konstrukcije, dizalice… Tek dio opreme neophodne za rad koji je ljudskom oku nevidljiv dok god koja novinarska ekipa ne zaviri u nevjerojatan projekt iznutra.

– Najuži presjek mosta je na sredini, most se prema tunelu širi, a što je veći presjek, više je elemenata koji se ovdje zavaruju. U Italiji se, gdje se i izrađuju, prije zavare i ponovno rastavljaju kako se ne bi dogodila greška. Sve se provjerava do detalja – ulogu naših vodiča imaju Tomislav Cvetko i Ante Glibota, predstavnici Hrvatskih cesta, naručitelja ove impozantne investicije od 174 milijuna kuna.

– Elementi se nakon zavarivanja potiskuju na malim kotačićima. Potiskivanje nije rijedak slučaj u gradnji, ali ovi kotačići imaju promjenjivi presjek, zapravo mogu mijenjati oblik kako bi se dijelovi bez većih problema gurali naprijed – kaže Glibota.

Nije baš ugodno na onom “vidljivom” dijelu mosta, premda se za nebeski pogled zbilja isplati prošetati budućim voznim trakama. S kacigom na glavi i sigurnosnim prslukom jer, inače, bez njih si poput stranca.

Težište konstrukcije je između ležaja u tunelu

Iako nepoznato vozilo radnici u tren prepoznaju, uvučeni u prsluke, ne daju previše zanimanja za gostima. Kao i da pogleda ne dižu jer iako su rokovi do kraja godine, raniji dovršetak bez sumnje je – plus.

– Unutar tunela postoje dva ležišta i težište cijele konstrukcije je između tih ležaja – eto i odgovora, iz usta Cvetka, zašto se most koji “visi u zraku” ne može srušiti.

A u Hrvatskoj ne postoji most koji je spojio dva tunela, praktično, u zraku pa brojke zvuče još impozantnije. Brojke koje se stalno vrte u mislima – most će imati dvije trake za vozila širine 3,25 metara, dva rubna traka širine 0,30 metara te dvije servisne staze širine 0,75 metara. Ograda će biti od prozirnih ploča s efektom mutnog stakla te rasvjetom u rukohvatu ograde.

Pješačka staza neće postojati, ali da su se arhitekti za nju ipak odlučili, bio bi to pogled od milijun dolara, vjerojatno i tema za razglednicu iz Omiša ili kulisa za scenu kakvog avanturističkog filma.