KBC Split nije htio dati pristanak za humanitarnu akciju kojom se planiralo prikupiti pola milijuna kuna

Piše:

Tea Carić liječnica je iz Starog Grada na otoku Hvaru, a javnost ju je upoznala u lipnju 2016. kada je ispričala svoju priču o tome kako je spasila kćer Lorelei kojoj je nakon rođenja dijagnosticirana tetralogija Fallot, prirođena srčana mana. Uspjela je platiti operaciju u austrijskom Linzu gdje su liječnici problem uklonili jednim postupkom, bez stranih tijela, a spasili su i valvule. Lorelei je tada bila stara pet mjeseci, dok su liječnici na Rebru htjeli čekati da napuni godinu dana, planirali su napraviti tri operacije i ugraditi joj premosnicu. 

S djevojčicom je dosta vremena provela na odjelu pedijatrijske kardiologije u splitskom KBC-u. Kaže da je iz zahvalnosti prema osoblju i liječnicima htjela organizirati humanitarnu akciju kojom bi prikupila sredstva za opremanje tog odjela. Inicijativu je u lipnju pokrenula najprije preko Facebooka.

– Iznenadila sam se koliki je bio odaziv. Svi su htjeli pomoći, odazvao se i Zoran Škugor koji bi preuzeo organizaciju koncerata, imali bi predstave, prodajne modne revije,… Shvatila sam da možemo prikupiti značajna sredstva. Sve je bilo odlično do trenutka dok nisam trebala dobiti i odobrenje dr. Marijana Sarage. Nisam dobila ni odobrenje, a ni objašnjenje zbog čega ne želi da se humanitarna akcija održi – priča Tea Carić. 

Budući da je sve bilo dobrim dijelom riješeno, a predstojnik pedijatrije joj je rekao da prekine s daljnjim akcijama, dodaje, kontaktirao ju je doc. Vedran Kovačić, specijalist interne medicine, i pitao može li donaciju dati njima.

– Bez problema sam dobila potpis dr. Maje Radman nakon čega mi je trebao i pristanak ravnatelja. Dopisom sam se obratila Ravnateljstvu i obavijestila ih o svemu – kaže Carić.

Dobila je odgovor da je bolnici u interesu osigurati profesionalan pristup traženju donacija te da njezin prijedlog mora biti specificiran, mjerljiv, provediv, realan i vremenski određen. Tražili su od nje da jasno specificira za što joj trebaju sredstva za opremanje pedijatrijske kardiologije, koliko je novca potrebno prema toj specifikaciji, koliko sredstava planira prikupiti i u kojem vremenu.

– Na sve njihove zahtjeve sam odgovorila u dopisu. Navela sam da je potrebno najmanje 15 infuzomata sa šest centralnih nosača, aparat za kontinuirano mjerenje srčanog minutnog volumena, devet kreveta i devet noćnih ormarića. Prema dobivenim ponudama izračunali smo da nam je potrebno točno 464.607,31 kunu, a planirali smo prikupiti barem pola milijuna kuna. Bilo je planirano da se akcija održi od 8. kolovoza do 15. listopada. Oni su nakon toga trebali zatražiti načelnu suglasnost Ministarstva zdravlja, ali to nisu htjeli učiniti uz objašnjenje da ne mogu tražiti suglasnost Ministarstva bez da točno navedem od koga ću i kako prikupljati sredstva – kaže ona te dodaje da bi još jedino voljela znati zbog čega nije dobila suglasnost dr. Sarage, a bez problema je dobila suglasnost dr. Radman.

– Po zakonu ja sam ta koja treba otvoriti račun, ali u bolnici drže da su oni to trebali učiniti. Htjeli su otvoriti žiro-račun na koji bi im uplatila novac, pa bi oni raspisali javni natječaj. Zašto ako već postoje ponude?! Poučena ranijim lošim iskustvima nekih drugih humanitaraca odlučila sam da im neću donirati novac, već da ću od prikupljene svote kupiti aparate. Ostali su paf kad sam im to rekla kao i to da želim biti prisutna na primopredaji. Pretpostavljam da donaciju za internu u Ravnateljstvu nisu htjeli prihvatiti kako ne bi išli kontra dr. Saragi – kaže Tea Carić.

Ravnatelj splitskog KBC-a, dr. Ivo Jurić, nije bio baš raspoložen za razgovor o ovoj temi. Najprije je nam je poručio da prenesemo Tei Carić da se pismenim putem obrati KBC-u. Ona je to učinila, a dr. Jurić je u medijima u srpnju objasnio stav bolnice zbog čega odbijaju donaciju. Naveo je da smatraju kako akcija nije bila transparentna, da ne mogu prihvatiti donaciju za koju ne znaju odakle točno dolazi te da bez jasne dokumentacije ne mogu uputiti Ministarstvu zahtjev za pristankom. 

Budući da nam je Tea Carić pokazala dokumentaciju iz koje je vidljivo što je htjela organizirati, kako, kada i od koga je htjela tražiti donacije, pitali smo dr. Jurića što nije bilo uredu i zbog čega nije dobila pristanak.

– Mi smo bili vrlo jasni – kratko je odgovorio dr. Jurić, a na pitanje je li problem nastao jer nije htjela dati novac već kupiti aparate zaključio je: “Mi smo bili vrlo jasni i poslujemo prema zakonu. Smatram da smo završili diskusiju.”