Kako prepoznati dobar pršut, izolirati DNA, naći forenzičke tragove?

U Kinoteci Zlatna Vrata veliko je zanimanje izazvalo
predavanje doc. dr. sc. Zvonimira
Marijanovića sa Veleučilišta u Kninu pod nazivom “Kako prepoznati dobar
pršut?”.

Posjetitelji su se pitali ima li tema zaista išta
znanstveno u sebi, ali ih je docent Marijanović uskoro demantirao stručnim
prikazom brojnih znanstveno-tehnoloških detalja koji su uključeni u proizvodnju
dobrog pršuta.

Za sušenje najbolja bura

– Već se golim okom može prepoznati dobar pršut, jer se vidi
ima li oštećenja i pukotina – kazao je Marijanović, “ali doživljaj okusa i
mirisa, odnosno posebna aroma pršuta je najvažnija”. Naveo je da se njuhom može
primijetiti miris dima ili aromatičnost bilja kojim se obrađuje istarski pršut,
dok se dalmatinski tretira samo sa soli i dimom. – Za sušenje pršuta najbolja je
bura – govori Marijanović, “a ako bure nema onda proizvođači trebaju napraviti
umjetnu buru pomoću ventilatora”. – Jer, ipak je najvažnije pršut osušiti – dodao je.

Marijanović je svoje predavanje zaključio pričom kako je u
Barceloni na tržnici dvije fete pršuta i čašu vina platio 22 eura, jer su mu
prodali dobru priču. – To i mi trebamo raditi, prodavati dobru priču od pršuta,
jer količinom sigurno ne možemo konkurirati na svjetskom tržištu, ali zato
sigurno možemo kvalitetom. Dobar pršut nije samo dobra hrana, njega mora
pratiti i dobra priča. Iza predavanja o pršutu upriličena je i degustacija ove delicije.

Učenici izolirali vlastite DNA

Institut za oceanografiju i ribarstvo na Festivalu znanosti
nije se predstavio samo s nizom predavanja u Kinoteci Zlatna vrata u srijedu i
istraživačkim brodom u četvrtak, nego je i cijeli tjedan splitskim školama na
raspolaganju bila i njihova radionica “Molekula koja skriva tajnu života”, a
koju su vodile znanstvene novakinje Ivana
Lepen Pleić i Ivana Bušelić, uz
pomoć doktoranata Ivane Radonić i Jerka Hrabara. U svojoj radionici prikazale
su pokuse izolacije DNA jer većina učenika toga uzrasta znaju što je molekula
DNA iz gradiva i različitih popularnih forenzičkih serija, doživljavaju je
dalekom i stranom, a sam proces izolacije DNA se smatra rezerviranim za
znanstvene laboratorije. Stoga su Lepen Pleić i Bušelić odlučile ovu najvažniju
molekulu života približiti učenicima na način da je uz pomoć jednostavnih
potrepština iz svakodnevnog života sami izoliraju te je mogu vidjeti izbliza,
pa čak i opipati. Također su učenicima omogućile da izoliraju svoju vlastite
DNA.

“Gledanje nevidljivog”

U Dioklecijanovim podrumima su Josip Crnjac sa splitskog
Sveučilišnog odjela za Forenziku i Andrijana Risović iz Centra za forenzična
istraživanja, ispitivanja i vještačenja “Ivan Vučetić” organizirali forenzičku
radionicu naziva “Gledanje nevidljivog”. Crnjac i Risović su uz pomoć brojnih
svojih studenata zainteresiranoj publici demonstrirali načine na koje
forenzičari otkrivaju nevidljive stvari koristeći izvore svjetlosti različitih valnih
duljina. Objasnili su pozadinu fluorescencije različitih stvari pri određenim
valnim duljinama i zašto se pojedini biološki tragovi na mjestu zločina vide
kad su obasjanim određenom valnom duljinom spektra. 

Isto tako, zainteresiranima
se prezentiralo što je sve i zašto nevidljivo na novčanicama i dokumentima – osobnim
dokumentima, voznim kartama, ulaznicama za koncerte i sl. Nakon kratkog uvodnog
izlaganja, publika se okušala u pronalaženju skrivenih tragova koristeći
forenzična svjetla različitih valnih duljina.