Petar Bašić-Bosi: U nogometu je prošao sve, a najveći utisak ostavio je kao trener županijskog ligaša OSK-a

Malo je onih s prezimenom Bašić, a da u svojoj životnoj priči nemaju barem dio godina sa zanimanjem poštara. Jedan od rijetkih je Petar Bašić – Bosi, legenda otočkog OSK-a, nogometnog kluba u četvrtom rangu natjecanja (1. ŽNL) koji je s otočkim ‘čovjekom u najboljim godinama’ prošao ‘sito i rešeto’, kako kažu naši stari, ali upisao i mnoštvo lijepih priča koje će biti urezane u njegovu bogatu karijeru s loptom.

Mislite da je početak ovog teksta bila nekakva greška? Zapravo se varate jer je zbilja zapanjujuća ta priča o Bašićima i zanimanju poštara koja svakako zavrjeđuje posebna slova van ovih o uspješnom nogometašu iz Otoka dalmatinskog.

Taj gore spomenuti ‘čovjek u najboljim godinama’ sinonim je za OSK koji je proslavio pola stoljeća postojanja, a gostovanje Hajduka na otočkim Golim brdima bio je vrhunac proslave i kraj jedne nogometne, u kamenu isklesane, epohe junaka naše današnje priče. 

Naime, Bosi se u 21. minuti oprostio s loptanjem u označenom terenu za igru ostavljajući za sobom respektabilne i nadasve nadahnjujuće brojke. U dresu OSK-a skupio je 168 utakmica kao igrač i još 112 kao trener-igrač.

– Da sam mogao birati ne bih mogao izabrati bolji trenutak za oproštaj od ovog s Hajdukom, najvećim klubom u Hrvatskoj. S ponosom sam odigrao posljednje minute protiv voljenog kluba – kaže nam karizmatični Bosi, igrač koji je prošao sve, od Prve lige u kojoj je igrao za Šibenik i Zadar, preko inozemstva i angažmana u Litvi, Mađarskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini pa do lokalnih, nižih liga. 

Jednu takvu nižu ligu, onu spomenutu 1. županijsku, OSK-ovci su prebrodili 2015. godine i plasirali se u posljednje rangirano natjecanje pod brigom HNS-a. Oko četiri tisuće ‘duša’, koliko broji Otok, intenzivnije je disalo sa svojim nogometnim ljubimcima koji su u toj svjetloj sezoni prešli izazove prvoligaša Splita, Dugopolja te Imotskog koji je tada bio drugoligaš. Ipak, turbulentna sezona bila je za zaborav, financijski teret bio je neizdrživ za jedno malo mjesto, a nezainteresiranost od onih na vlasti zahladila je odnose i u klubu.

– Nadam se u skoro vrijeme da ćemo se vratiti ondje gdje je OSK-u i mjesto – u trećeligaškom društvu. Imamo ekipu za to, a cilj mene, kao mladog i ambicioznog trenera, je prvo mjesto. Mi ćemo dati sve od sebe da to tako i bude, a na kraju sezone se zbrajaju plusevi i minusi – u uspjeh vjeruju Petar Bašić koji nam priznaje da je njegov najljepši trenutak karijere bio u Litvi. Bilo je to u prvoj utakmici prvog kola kvalifikacija za plasman u Europsku ligu, a kada je Bosi igrao za Suduvu. Na suparničkoj strani bilo je Turnovo, a neće po dobrom pamtiti Stojan Dimovski, vratar Turnova Petra koji je pospremio jednu loptu s nekih 25 metara ispod vratnice i doveo svoju momčad u rano vodstvo, u 23. minuti.

Svoju nogometnu priču Petar Bašić – Bosi tako je završio ondje gdje je i počeo svoje prve korake, a prve korake u novoj sezoni njegov će OSK napraviti već ove subote kada kao domaćin dočekuje Omladinca.