U Splitu broj registriranih vozila godinama pada!

Za kronični nedostatak parkirališta u Splitu već
znaju i poslovični vrapci na grani, provedene su analize koje govore o tisućama
parking mjesta manjka i to ne samo u središtu grada (taj problem metropole
inače rješavaju poboljšanjem javnog prijevoza, različitim ”taksama” na ulaske
automobilom u centar grada, limitiranim vremenom parkiranja, skupljim
parkiranjem,…) već po gotovo svim kvartovima. Pa čak i onim udaljenim, poput
Trstenika i Pujanki.

Dio problema sigurno leži i u nekim urbanističkim
standardima, konkretno onim o broju obaveznih mjesta predviđenih po stambenoj i
poslovnoj jedinici uz svaki objekt. U Splitu se čini kako je taj urbanistički
standard odavno „pregažen“, kako je sve više obitelji, odnosno stanara s
nekoliko automobila te parking (pogotovo besplatni, na javnim površinama i bez
naplate) pored mjesta stanovanja postaje teško dostupan. Zanimalo nas je upravo
ovo pitanje porasta broja automobila, odnosno koliko je uistinu taj
“dojam” točan, koliko je porastao broj vozila i posljedično „zagušio“
parkirališta…

Prema podacima iz Državnog zavoda za statistiku RH,
odnosno MUP-a, taj porast broja automobila događao se „davnih dana“, odnosno u
vremenima prije krize te se dio prenio i idućih godina. Međutim, od 2010.
godine naovamo, broj registriranih vozila (jasno, najveći udio čine osobni
automobili) stagnira na nivou cijele Hrvatske, čak i pada. Tako je prije pet
godina u cijeloj Hrvatskoj bilo preko dva milijuna registriranih vozila, dok je
2012. i 2013. taj broj pao za stotinjak tisuća.

No, nekoliko se trendova lako da uočiti proučavanjem
statističkih podataka te dvije institucije. Za početak, Splitsko-dalmatinska
županija (uz sitne oscilacije, slično važi za sve četiri dalmatinske županije)
je “ljuti” prosjek po broju automobila po stanovniku. Taj državni
prosjek od oko 450 automobila na tisuću stanovnika “kvare” Istarska
županija (prosjek na europskoj razini od preko 600 vozila na tisuću stanovnika)
u plusu, odnosno županije u Slavoniji u minusu.

Zatim, lako se daju uočiti teška razdoblja za
državljane “Lijepe naše”: preko 1,2 milijuna vozila registrirano je
1990. godine, da bi za vrijeme Domovinskog rata taj broj pao na tek 742 tisuće
(1993.). Od 1996. godine (koja tisućica preko milijun vozila) pa idućih 12
godina bilježi se konstantan rast broja automobila, i to ne bilo kakav: brojke
su se zaustavile na preko dva milijuna registriranih vozila, dakle dvostruko
više u tek nešto više od desetljeća. Posljednjih godina međutim taj (ukupan)
broj je pao “debelo” ispod dva milijuna “registracija”,
očigledno nisu bila vremena za takve kupovine.

Takva navalu automobila (a uočavao se i tada porast
uvoza polovnih iz EU tijekom prošlog desetljeća, kao što je taj segment ponovno
“živnuo” od srpnja 2013. godine…) nije praćena infrastrukturom,
između ostalog upravo parkiralištima. Dapače, dodatnom gradnjom profitabilnih
stambenih kvadrata nauštrb javnih površina stanje se samo pogoršalo

A u Splitsko-dalmatinskoj županiji danas prometuje
nešto više od desetine vozila registriranih u RH, točnije 207,055. Osobnih
vozila je daleko najviše, 162,893, ali registrirano je i nezanemarivih 13,489
motocikala te preko 11 tisuća mopeda. U Splitu je ukupno nešto manje od 75
tisuća registriranih vozila (što dakle uključuje sve, između ostalih autobuse i
teretna vozila), a od toga 60,210 automobila. Grad pod Marjanom dijelu sudbinu
ostatka Hrvatske po tom pitanju – recimo 2010. godine je na splitskim tablicama
bilo 85 tisuća vozila…