Dvadeset i četiri godine imao je Hrvoje Ćustić kad je početkom travnja 2008. godine preminuo u bolnici u Zadru od fatalne ozljede glave, nesretni nogometaš Zadra udario je u betonski zid na Stanovima (igrali su Zadar – Cibalia) nekoliko dana ranije. Ćustić je bio veliki prijatelj Danijela Subašića i Subašić je od te tragedije uvijek ispod dresa nosio majicu s likom svoga prijatelja… To je i razlog zašto je Subašić nakon finala Kupa pitao trenera Ivana Leku i predsjednika Lukšu Jakobušića može li danas braniti do 24. minute i onda izaći, oprostiti se od nogometne karijere. Da, veliki je vratar bio Subašić, ali i još veći čovjek bio i ostao.
Grande Suba definitivno odlazi u legendu nakon što je krajem 2021. godine iznenada izašao iz - mirovine da bi na poziv Hajduka postao dobri duh svlačionice, ali i njen lider. Bez obzira hoće li i koliko će braniti. Mogao je po odlasku iz Monaca, u kojem je proveo čudesnih osam i pol godina, birati puno lukrativnije ponude i izazovne destinacije, ali Subašić nije htio, skrasio se u Zadru, održavao formu, možda i ne sluteći da će ga Hajduk trebati. Ne nužno da bi stajao na golu, nego da bi bio jedna „jaka glava“ unutar svlačionice, onaj kohezivni faktor čiji je značaj teško vrednovati, a tako često sudbonosan kad se pobjeđuje i osvajaju trofeji.
Tako je i Suba, više kao gledatelj s klupe, u posljednje dvije sezone osvojio još dva trofeja, dva Kupa, te poduplao svoj trofejni učinak. Imao je prije toga Kup sa Hajdukom iz 2010. godine i titulu prvaka Francuske iz 2017. godine.
Imao je, je l' te, srebro sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine kao junak nad junacima, prvi vratar u povijesti svih Mundijala sa četiri obranjena jedanaesterca u raspucavanju s bijele točke. Samo četiri godine kasnije njegov će podvig izjednačiti Dominik Livaković, također Zadranin.
- Igrao sam košarku, to sam prvo trenirao, a onda sam vidio jedan trening vratara Zadra i rekao prijateljima, „ja sam bolji od svih njih“. I tako sam otišao na trening Zadra i ostao.
I doista postao - najbolji. U karijeri je, zanimljivo, branio samo za tri kluba. Matični Zadar, Hajduk (133 nastupa) i Monaco (292 utakmice, samo je Jean-Luc Ettori branio više za klub iz Kneževine). Branio je u Europskoj ligi sa Hajdukom (2010-11), branio je za Monaco u Ligi prvaka i bio u polufinalu sa čudesnom generacijom talenata u kojoj su bili Kylian Mbappe, Bernardo Silva, Fabinho… Bio je i najbolji vratar francuske lige, a ne zaboravite da je u Monaco otišao u siječnju 2012. godine kad je taj klub bio na 19., pretposljednjem mjestu druge francuske lige.
- Htio sam braniti, pa sam odbacio Schalke, koji me želio kao drugog vratara.
Za reprezentaciju Hrvatske branio je na Europskom prvenstvu 2016. godine i tamo obranio penal Sergiju Ramosu u pobjedi 2:1 nad Španjolskom, te već opjevano Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine nakon čega se zahvalio (44 nastupa) i prepustio mjesto mlađima.
Napisali smo, teško je valorizirati doprinos Subašića u uspjesima Hajduka od listopada 2021. do svibnja 2023. godine, jer se to ne može iskazati kroz brojke. Činjenica jest da su ga u Hajduku htjeli i da je on prihvatio biti treći vratar, osigurač i ništa drugo. Sve ono što je donio sa sobom od 2021. godine, punu vreću iskustva i glad za uspjehom, u konačnici se materijaliziralo i zato je Grande Suba zaslužio ovakav oproštaj.
