Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša predvodio je, u subotu 25. lipnja, na spomendan Bezgrješnoga Srca Marijina, u crkvi Svete Obitelji u Solinu svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitere zaredio dvojicu đakona: Antuna Matu Antunovića i Klementa Radosoljića na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije te bogoslova fra Richarda Kakule Mahamba za đakona Franjevačke provincije Svetog Benedikta Afričkog (Demokratska Republika Kongo).
Nakon uvodnih riječi u liturgijsko slavlje don
Franje Frankopana Velića, bogoslovi i svećenici, njih oko četrdeset, ušli su u procesiji u crkvu.
– Danas kada slavimo Bezgrješno Srce naše Majke Marije želimo joj se moliti za zagovor, na poseban način za naše ređenike da ih prati u njihovom životu majčinskom blagošću. – kazao je nadbiskup Kutleša.
Nakon navještaja evanđelja pozvani su kandidati da imenom i prezimenom stupe pred nadbiskupa, koji je potom uputio prigodnu homiliju u kojoj je govorio o đakonskom i svećeničkom poslanju.
– Svaki duhovni poziv i odgovor na taj Božji govor, nam pokazuje autentičnost naše kršćanske vjere. Živi Bog i danas na razne načine zahvaća u ljudske živote čineći od ljudi svoje prijatelje. Odabir Bogu posvećenog života ili svećeništva, i za to potrebna hrabrost znak je prisutnosti kraljevstva Božjega u srcima, znak živosti naše vjere. Bog daje poziv i snagu da ga ljudsko srce prihvati. – započeo je mons. Kutleša svoju homiliju.
Bez vjere nema službenika oltara, naglasio je dodavši da je vjera o kojoj govori živa vjera u Boga i povjerenje u njegovo vodstvo, a ne suha, formalna vjera koja bi bila daleko od života.
– Čin predanja, koji vi sada činite plod je mnogih trenutaka u kojima ste dali povjerenje Bogu i vidjeli njegovu prisutnost u svome životu. To je naš i vaš hod u vjeri. U ovome trenutku dobro je da se sjetite onih koji su vam predali vjeru, živu vjeru, izrečenu i posvjedočenu životom – svojih obitelji, roditelja, župnika, vjeroučitelja, profesora, odgojitelja i onih, možda malenih, anonimnih ljudi u kojima je zasjala živa slika Evanđelja i oduševljavala vaše srce.
Ređenicima je stavio na srce riječi pape Franje koji kaže: „Marijino sjećanje je zahvalno sjećanje.“ „On ‘dobrostivo pogleda na njezinu neznatnost’ (usp. Lk 1,48), te je ta prva ljubav temelj cijeloga njezina života. Zato nas Papa potiče: ‘Prisjećajmo se svojih ‘početaka’, svojega početka u Bogu, početka svoga kršćanskog života, početka svojega poziva, početka svojeg svećeničkog života… Osjećajmo Gospodinov pogled na tim početcima našega života, taj pogled koji učvršćuje, koji utemeljuje.’“
“Svećenički život nije pompa i taština, već tiho i ponizno služenje”
– Dragi ređenici, draga braćo i sestre! Marija je život vodila s Bogom i u Bogu, skrivena od pogleda znatiželjnika. Svećenički život je takav. Ne pompa i taština, već tiho, ponizno služenje. Život je pred Mariju stavljao različite zahtjeve. Ona ih je razumijevala i prihvaćala iz Božje ruke i na njih odgovarala posluhom vjere. S druge strane, nama se često, zbog manjka povezanosti s Bogom dogodi da nam život završi u ekstremima. – istaknuo je metropolit Kutleša.
Nakon propovijedi kandidati su dali svoja obećanja, a potom se prostrli na tlo ispred oltara dok su se pjevale litanije Svih Svetih. Taj trenutak najzornije prikazuje da se Sveti red može živjeti samo u potpunom predanju Bogu. Nakon toga uslijedio je središnji i bitni dio – polaganje ruku i posvetna molitva, najprije za đakona, onda za svećenike. Ređenici su potom po prvi put odjenuli ruho koje pripada njihovom redu te primili predmete koji su tipični za njihovu službu: đakon je odjenuo dalmatiku i primio evanđelistar kako bi navijestio Radosnu vijest, a svećenici su odjenuli misnicu te nakon pomazanja ruku primili kruh i vino, „darove svetoga naroda koji se imaju prinijeti Bogu“. Novozaređeni su nastavili sudjelovati u misi po prvi put kao svećenici odnosno kao đakon.
