Nakon brojnih klupskih nastupa te nakon trinaest godina
postojanja, grupa Buđenje napokon radi svoj prvi veliki samostalni koncert. Na
čelu s Darkom Bakićem i članovima Igorom Ivanovićem, Josipom Radićem, Markom
Duvnjakom i Vedranom Baotićem, odbrojavaju se dani do susreta s publikom oči u
oči te prilikom da se zahvale publici što su pjesme od Buđenja postale dijelom
njihovih života, susreta, ljubavnih vrhunaca i stečajeva.
Sredinom studenoga u Tvornici kulture u Zagrebu bit će jedan odličan pop rock koncert s
mediteranskim štihom, vrhunskom produkcijom i zanimljivim gostima. U pauzi priprema popričali smo s Darkom o svemu pomalo.
Zanimljivo je da su
članovi Buđenja uglavnom živjeli od glazbe, pritom ne mislim samo od benda nego
i od drugih poslova vezanih uz nju. Može li se onda zaključiti da je Buđenje
uvijek bilo sačinjeno od istinskih zaljubljenika u muziku?
– Baviti se konstantno glazbom svakako je privilegija, a mi
živimo za privilegije
Dobiva se dojam da
niste opterećeni marketingom i PR-om, nemate modnog savjetnika i slične
medijski atraktivne priče koje se vežu uz neke bendove. Vaše pjesme moglo bi se
reći su i prisutne, u eteru, a pažnju medija u cjelini izazivate tek zadnjih nekoliko
mjeseci.
– Mogu razumjeti da vama to tako izgleda, jer ste bolje
obučeni nego mi, ali mi sigurno pišemo bolje pjesme i bolje produciramo
glazbu od vas. Mislim da je Buđenje nastalo u kriznim godinama glazbene
industrije, odnosno njenim velikim promjenama koje još traju. Teško se tu bilo
snaći. Najgore je prošla srednjostrujaška scena kojoj mi pripadamo. Mi smo ti
preurbani za publiku Narodnog radija (koji jedini vrti sve glazbene pravce i
samo hrvatsku glazbu), a nismo dovoljno cool za Otvoreni radio(koji emitira tri
domaće pjesme). Nismo baš ni za šank, a Arene su nam prevelike. Obrisi
organiziranog menadžmenta se naziru i ljudi iz posla su promijenili instinkt
baziran na devedesetim godinama.
Ljudi su se uvijek
najbolje zabavljali u kriznim vremena, koji je Vaš komentar na to da većina
glazbenika svjedoči da nikada nisu svirali manje nego sada? Znači da ipak
Hrvati ne žive tako loše.
– Prije bih onda rekao da se ljudi odlično zabavljaju s
nekim drugim stvarima. Čini mi se da ipak kao glazbena industrija premalo
stvaramo uspješne izvođače, pa je to možda jedan od razloga. Rijetki su oni
koji strateški pristupaju gradnji benda kao branda.
Kako biste opisali
svoj žanr?
– Žanr emocionalnih istomišljenika. Svakako je to pop
glazba, a trudimo se da zvuči moderno i uvijek napredno. Veliki doprinos tome
daje naš klavijaturist banda Igor Ivanović koji je i poznati glazbeni producent
S obzirom da ste
autor svih pjesama, a k tome prvenstveno sretan suprug i otac dviju kćeri, kako
uspijevate sve obveze uskladiti s umjetničkim dijelom sebe koji Vam je potreban
za pisanje pjesama?
– Nisam nužno vezan za bazen loših emocija kako bi pjesma tako
i zvučala. Radije iz sretne faze pokušavam kao sliku opisati neku
emociju. Sve je stvar životne organizacije i razumijevanja unutar
obitelji. Sve se stigne.
No Buđenje je prije
svega nastalo kao jedna dalmatinska glazbena priča.
– Buđenje je još uvijek dalmatinska priča, odnosno dalmatinska
priča je u većini s prebivalištem u Zagrebu. Dakle: Trilj, Split, Drage, Rijeka
i Zagreb.
Suradnja s Tonijem
Cetinskim na pjesmi “Oprostija bi sve”,koja se dogodila prije deset godina, i
danas je hvaljena i draga glazbenim urednicima i publici. Imate li u planu neku
novu suradnju? Iako spomenimo da je jako dobra priča bila i s Leom Mijatović,
trenutnom pjevačicom Teške Industrije.
– Suradnja s Tonijem je pomogla da nas ljudi brže prepoznaju,
a s druge strane Toni je fenomenalno otpjevao tu pjesmu, pa smo još dodatno
počašćeni. Lea Mijatović u pjesmi “Bez obzira na sve” je bila
prirodna stvar jer je bila stalna gošća na našim nastupima i danas sam ponosan
na tu suradnju kad čujem pjesmu. Lea će svakako biti jedna od gostiju u
Tvornici.
Preostalo je manje od
mjesec dana do vašeg koncerta u Tvornici, kako teku pripreme i što spremate
publici?
– Za nas je Tvornica pokazna vježba kako će Buđenje u
budućnosti producirati koncerte. Ozbiljno se pripremamo, kao za Olimpijadu.
Članovi su se s
godinama mijenjali, Igor i Vi ste jedina konstanta. Je li dobra trenutna
formacija banda jedan od razloga zašto ste se sada odlučili napraviti prvi
samostalni koncert nakon 13 godina rada i tri kvalitetna albuma?
– Nakon 13 godina zaista skupiš bar 20 uspješnih singlova da
ih publika prepozna s radija. Svatko tko želi biti uspješan kao izvođač, ako
nije spreman uložiti desetak godina u temelje, bolje da odmah promjeni zanat
dok je navrijeme. Trenutna postava u Buđenju je sigurno najbolja do sada i
najbolje diše međusobno, pa je i to sigurno motivacija.
Osim Lee, možemo li
najaviti i ostale goste?
– Također će gostovati i osebujna mlada pjevačica iz Šibenika
Sara Škugor, za koju Igor i ja radimo pjesme i produkciju. Marko Vojvodić,
gitarist Tonija Cetinskog, nam je često uskakao u studiju pa će i gostovati na
vlastitim dionicama, te dragi prijatelj čije autorstvo iznimno cijenimo Neno
Belan.
Hoće li na
koncertu biti isključivo autorske pjesme ili spremate i neke obrade?
– Na koncertu ćemo isključivo izvoditi singlove Buđenja, te će
naš klavijaturista i producent Igor Ivanović otpjevati nekoliko svojih
autorskih pjesama dok je bio pjevač.
Tko je vaša publika
koja će ujedno i doći na zagrebački koncert?
– Već sam rekao u nekim novinskim razgovorima da je naša
publika sačinjena od onih koji imaju preostalih još 20, 30 godina stambenog
kredita, onih koji gledaju koji će fakultet upisati dogodine, kao i onih koji
ručak kupuju studenskim bonovima.
Koji su vaši fetiši
na koncertima kojih ćete se držati i na skorašnjem velikom koncertu?
– Obično prije svakog koncerta preplivamo Jarun nekoliko puta.
Imate li neki strah
povodom koncerta, npr. da neće doći dovoljno ljudi?
– Koncert otvaramo s jednim od posljednjih singlova Buđenja: “Nema
straha za nas”.
Koji su planovi u
idućih nekoliko godina?
– Približiti se dovoljno publici da se pozicioniramo kao jedan
od vodećih pop bendova u Hrvatskoj.