Marko Livaja, ikona Hajduka u posljednje dvije i pol godine,
pa i nešto više, danas slavi okrugli 30. rođendan i provest će ga radno – ne
smeta – u Varaždinu u potrazi za petom uzastopnom pobjedom od početka
prvenstva. Nećemo biti patetični, pa ustvrditi da mu ljepši poklon od tri boda
iz Varaždina ne treba, ali ako se ne uzmu tri boda, onda će mu to sigurno biti
jedan od ružnijih rođendana. Dakle, Livaja i Hajduk večeras nemaju izbora, nego
jednostavno moraju nastaviti pobjedničku seriju u lovu na naslov prvaka, dok se
Dinamo preslaguje (odlasci Šutala, Livakovića i Ivanušeca, otkaz Bišćanu,
angažman Jakirovića, Stojkovića, Kačavende…).
Hajduk je, računajući kraj prošlog prvenstva u seriji od osam pobjeda, ukupno jedanaest utakmica bez poraza (dva remija) otkako je 16. travnja poražen od Rijeke na Rujevici. Impresivna serija, nema što. Usput, na Rujevici Livaja nije igrao, jer je dobio poštedu nakon pobjede u polufinalu Kupa protiv Slaven Belupa u Koprivnici.
U Varaždinu će Livaja igrati, onaj izlazak pred kraj utakmice s Rudešom nije bio nikakva ozljeda, nego zamor materijala, pa kad to nije primijetio nitko na klupi, Livaja je zalegao i zatražio izmjenu.
Njegov 30. rođendan je prilika osvrnuti se na sve što je napravio otkako se iznenada vratio u Hajduk u zimu 2021. godine, e da bi konačno debitirao u bijelom dresu. Kad već nije imao strpljenja čekati priliku, a dobio bi je već kao 16-godišnjak da mu milanski Inter nije odaslao sirenski zov. Zna se da ga je Eddy Reja vodio na pripreme u Španjolsku i da su mu se otvarala vrata prvog sastava, ali… Livaja je požurio u inozemstvo, neizvjesnost, selidbe po posudbama (Lugano, Cesena, Atalanta, Empoli), uzimajući dobre novce (Rubin), pa se opet dokazivao (Las Palmas) i konačno iskazao svu raskoš talenta u AEK-u kao najbolji igrač grčkog prvenstva. I kad je sve to prošao, kad je još korona bila bauk, vratio se u Split predahnuti, samo da bi ga navijački puk prigrlio kao nikoga prije njega i natjerao da izabere ostanak. Izgleda da mu to nije teško palo, jer Livaja je više od alfe i omege Bijelih sa 64 gola i 38 asistencija u 106 utakmica, kao što se može primijetiti da u tih 106 nastupa nikada nije dobio crveni karton. Nikada mu nije pukao živac da bi mu hrvatski suci presudili, tek 22 žuta kartona je – ništa, u usporedbi kakav je bio do dolaska u Hajduk.
Usput je Livaja bio protagonist u reprezentaciji koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Kataru, ali je njegov status božanstva u Hajduku išao svima drugima u Hrvatskoj na živce. Toliko da su ga u lipnju na Rujevici na treningu reprezentacije vrijeđali nekakvi ljudi s tribina, pa kad ga već HNS nije zaštitio kako spada, on se pokupio i otišao iz kampa. Sada ga je izbornik Zlatko Dalić „odlučio zaštititi“ ne pozivajući ga za utakmice s Latvijom (ta se igra na Rujevici) i Armenijom, jer je lakše kazniti igrača nego grad/stadion na kojemu je reprezentativac Hrvatske grubo izvrijeđan.
Čim ga zovemo ikonom i božanstvom, jasno je da ga dižemo na pijedestal i što o njemu mislimo. Na stranu statistika, Livajina je velika odgovornost što je članstvo ove godine blizu brojke od 100.000, a broj pretplatnika je premašio 18.000. S dva osvojena Kupa, te dva druga mjesta u prvenstvu, Livaja želi titulu prvaka baš kao i svi koji dišu za Hajduk. Ta titula bi ga mogla ostaviti u Hajduku do igračke mirovine, ionako je u Splitu već počeo granati posao nevezan za nogomet. Livaju je Hajduk, odnosno predsjednik Lukša Jakobušić, jako dobro unovčio pokazavši da je splitski klub u svemu, osim u golom rezultatu, nedodirljiv za sve hrvatske konkurente, svjetlosnim godinama ispred svih ostalih. Poklopi li se konačno rezultat, titula prvaka u svibnju iduće godine, Livaja će vjerojatno jednom dobiti statuu na Poljudu. Ali, polako, najprije treba pobijediti Varaždin večeras.
