Mobilnost slijepih i slabovidnih osoba: Koliko društvo poštuje njihove potrebe?

Osobe s invaliditetom teže punom ostvarenju
građanskog statusa, punom i aktivnom sudjelovanju, izjednačivanju mogućnosti i
nezavisnom životu usmjerenom na poboljšanje kvalitete života. To podrazumijeva
uključivanje u sve segmente života društva.

Mobilnost i pristupačnost jedni su od osnovnih
preduvjeta za uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevnicu,te su
osnovne  pretpostavke po kojima se osoba
s invaliditetom može znatno lakše uključiti u zajednicu i društvo.

U modernom društvu svim ljudima je zagarantirano
pravo na jednaku  Mobilnost (sloboda kretanja, neovisno/samostalno putovanje do
željene destinacije restorani, hoteli, banke, policijske postaje, domovi
zdravlja, postaje javnog prijevoza, javni WC-i).

Splitsko-dalmatinska županija potpomaže preko
Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb izdvaja značajna sredstva za
sufinanciranje  programa/projekta udruga.
Ta sredstva kreću se na godišnjoj razini u iznosu između 300.000-500.000 kn za
veteranske udruge, te između 250.000-350.000 
za udruge iz područja zdravstva i socijalne skrbi.

Specijalnim vozilima za potrebe prijevoza
invalida vrše se distribucija prijevoza invalida, svakodnevno, sukladno
njihovim potrebama u Gradu Splitu, Solinu, Kaštelima, Hvaru.

U cilju poboljšanja mobilnosti osoba s
invaliditetom Grad Split razvio je službu besplatnog prijevoza “od vrata do
vrata” nepokretnih i osoba s teškim invaliditetom koje nisu u  mogućnosti koristiti javni prijevoz.

Nabavljeni su novi niskopodni autobusi i na taj
način postupno vrši se  zamjenu voznog
parka javnog gradskog prijevoznika.

Označeno je 
više parkirališnih mjesta za invalide, a zajedno sa Udrugama tjelesnih
invalida utvrđeni su prioriteti, izdana brošura u kojoj se upozorava na
propuste   u prilagođavanju objekata
javnih ustanova osobama s invaliditetom te javnih vanjskih površina, jer
zamislite grad bez oznaka, putokaza, naziva ulica u kojem ste prvi put..

Slijepe osobe putovanje doživljavaju s puno više
straha, tjeskoba, nesigurnosti i dezorijentiranosti.

Informacije su jako važne jer slijepim osobama
omogućavaju bolju orijentaciju, daju veću samostalnost kretanja, osiguravaju
pristupačnost javnom prijevozu i zgradama.

Pa krenimo redom.

Pješački prijelazi ili bolje rečeno sigurnost
nesemaforiziranih pješačkih prijelaza. Na takvim prijelazima trebalo bi
postaviti sustav taktilnih površina
na pješačim površinama što pomaže slijepim osobama da detektiraju lokacije
javnih sadržaja.

Instalacija zvučnih signalizatora za slijepe i
slabovidne:

Predstavljaju vrlo važan čimbenik u sigurnosti
prelaska slijepih i slabovidnih osoba preko semaforiziranih pješačkih
prijelaza, naročito na velikim raskrižjima s više prijelaza u nizu. Najveći
problem je taj da se zvučni semafori smanjuju u večernjim satima jer stvaraju
buku. Zato smanjivanjem zvučnih semafora smanjuje se samostalno i ponajviše
sigurno kretanje slijepih i slabovidnih osoba.

Javni prijevozi je itekako važan dio mobilnosti
slijepih osoba.

Ono što bi poboljšalo samostalno i sigurno
korištenje javnog prijevoza stoji u tome da je prijeko potrebno uvesti zvučnu
podršku kako u samom autobusu (navodim samo autobus jer je to jedini gradski
prijevoz koji postoji u mom gradu, ali također i u tramvajima gdje to postoji),
tako i na autobusnim stajalištima.

Odlazak u banku koji je većini videćih osoba
rutina, za slijepe i visoko slabovidne osobe predstavlja problem pogotovo ako
nije osigurano da to može obaviti samostalno. U takvim situacijama slijepa
osoba ne može funkcionirati bez pomoći nekoga tko vidi. Tako se za lakšu
orijentaciju i postizanje veće samostalnosti u kretanju slijepih osoba trebalo
postaviti linije vodilje od ulaza do šaltera banke.

Problem postoji i 
kod korištenja bankomata. Mnogi bankomati postavljeni su tako da im je
omogućen pristup, no i dalje slijepe i visokoslabovidne osobe ne mogu ga sa
sigurnošću i potpuno samostalno koristiti. U Europi  postoje bankomati s govornom podrškom,
namijenjeni slijepim i slabovidnim osobama koja im olakšava snalaženje prilikom
uporabe uređaja, te ih  vodi i kroz sam
proces transakcije. Jeli to možda rješenje?!

Slijepe su osobe vaši susjedi, kupci u trgovini,
pacijenti u vašim ordinacijama,možda i studenski ili radni kolege … U želji
da taj susret bude ugodan, da olakšamo početnu komunikaciju važno je znati: slijepa
osoba ne može prepoznati neverbalnu komunikaciju (ne vidi da joj mašete,
da joj kimate glavom, da joj se osmjehujete, da u nju gledate).

Dakle došli smo do zaključka da je potrebno
uklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom.

Od velike važnosti je promovirati zajednicu u kojoj će biti prihvaćena načela da osobe s
invaliditetom imaju ista prava kao i svi članovi zajednice.

Oštećenje vida znatno utječe na cjelokupnu
bio-psihosocijalnu strukturu osobe. No osobe oštećena vida su kao i svi drugi
koji uz mnogo vrlina imaju i poneku manu. I oni žele biti samostalni, kretati
se, družiti se… i biti sretni.