[FOTO] Bili smo na generalnoj probi povijesne predstave u izvedbi sinjskih amatera! Ovakvo nešto nitko nije izveo, niti planira…

Predstavom “U svitanje, sjeti se“, koju će Sinjsko pučko kazalište praizvesti ovoga petka u 20 sati na svojoj pozornici, Sinjani će na poseban način obilježiti 1100 godina hrvatskog Kraljevstva i 190 godina hrvatske himne. Jedina je to kazališna predstava u Hrvatskoj pripremljena upravo za obilježavanje ovogodišnjeg jubileja, a prema dostupnim informacijama, nitko od kazališnih amatera ni profesionalaca ne priprema prikaz s ovom temom. Na sceni, među kulisama koje još mirišu na boju i nove kostime, odvija se posljednja generalna proba. Užurbano se radi, isprobavaju se replike, štimaju tonovi, kako bi svjetla pozornice u petak donijele epohalno djelo, kako ga naziva Željko Viculin, redatelj predstave i predsjednik Sinjskog pučkog kazališta. Kostime je za ovu prigodu pripremala Branka Banić, inspicijent je Tatjana Katić, a za svjetlo i ton je zadužen Nikša Katić.

Sinjski amaterski sastav četiri je mjeseca radio da bi na kazališne daske postavio pedesetminutnu predstavu o hrvatskim pokrajinama, prikazanima kao živa bića, koje okuplja Majka Hrvatska. Simboličan susret završava krunidbom kralja Tomislava, kojeg glumi Ante Gulić Lolo, dok mu Biskup, u interpretaciji Borisa Filipovića Grčića, predaje krunu.
Posebnu težinu predstavi daje i glas Joška Ševe u ulozi naratora, uz pratnju Mješovitog zbora grada Sinja i KUD-a Cetina. Premda po godinama šarolik, glumački sastav diše kao jedno, a u predstavi ipak dominiraju mladi Gabriela Župić i Leo Marinović, koji tumače likove Šujice i Jadrana. Još glume i Marija Mandac (Vrbas), Zoran Šabić (Neretva), Dinko Franchini (Posavina), Ivan Smoljo (Pokuplje), Sandra Goreta (Podravina), Ema Anušić (Podunavlje), Mia Bilandžić (Mirna), Milka Franchini (Majka Hrvatska) i Luka Vidić (Sluga).

– Kad se u siječnju počelo govoriti o godini obilježavanja, ideja mi je praktično cijelo vrijeme bila negdje u glavi. O Kraljevstvu gotovo da i nema ozbiljnih tekstova – većinom su to legende i pretpostavke. Sjetio sam se tada da bi nam fra Gabrijel Hrvatin Jurišić mogao pomoći, i on je tako došao do teksta Zdenke Smrekar. Taj tekst imao je pedesetak stranica, a ja sam iz njega ostavio ono najvažnije za dramski predložak i pozvao Melani da nam pomogne. Naposljetku je napravila jedno vrhunsko kazališno djelo, a mi smo četiri mjeseca naporno radili na njemu. Teško radili! Čim je tekst bio podijeljen, već smo u srpnju bili u punom pogonu. Prvi put se dogodilo da su glumci mene ‘gonili’ da radimo – priča kroz smijeh Viculin.

– Ovo je najskuplji i najzahtjevniji projekt otkako kazalište postoji. Kostimi su šivani po mjerama ili posebno kupljeni, što nas je poprilično koštalo, ali ne žalimo ni eura – jer smo napravili zaista jedno epohalno djelo – dodaje prvi čovjek kazališta starog čak 70 godina!

Autorica dramskog predloška Melani Glavinić rodom je iz Metkovića, a danas sa suprugom Sinj naziva svojom životnom oazom nakon kratke zajedničke epizode življenja podno Marjana. Po struci magistra forenzike, Melani je svijet kazališta osvojila potpuno drukčijim putem – onim kreativnim i srčanim. Pisati je počela još u djetinjstvu, a svoju prvu “književnu arhivu” čuvala je u plavoj bilježnici na kvadratiće, sve dok ju, kako kaže kroz smijeh, nije nedavno pojeo pas. Sudjelovanje na radionici dramskog pisanja udruge “Pisci za pisce” otvorilo joj je nova vrata. Ubrzo je nastala “Karakondžula”, nagrađena na prošlogodišnjem Festivalu hrvatske drame za djecu “Mali Marulić”, a potom i “Jedan život unatrag”, za koji je nagrađena Držićevom nagradom na 35. Marulićevim danima u Splitu.

– Ideje su samo padale, likove sam doslovce susretala na ulici. Željko Viculin ranije je prepoznao moju “Karakondžulu”, koju u kazalištu izvodi s mladima, i kroz razgovore smo počeli razrađivati nove projekte. Početkom godine pozvao me i ispričao sve o tekstu Zdenke Smrekar “Na duvanjskom polju” – kako je teško došao do njega, koliko je bogat i poseban. Kad sam ga proučila i analizirala, inspiracija je napravila svoje. Teško je bilo zaroniti u pjesnički izraz Zdenke Smrekar i pretočiti ga u dramski okvir, ali sam beskrajno zahvalna na toj prilici i silno uzbuđena pred premijeru – priznaje Melani dok se u pozadini čuju zadnji tehnički dogovori uoči završne probe.

Vrijeme je za teksta završetak jer – svjetla se pale – za generalne probe početak!