Zbog ljubavi otišla u Tanzaniju, zbog bijede se vratila u – Liku

Pleme Maasai uglavnom žive na području Kenije i Tanzanije, te se bave isključivo stočarstvom. Bogatstvo Maasaja se mjeri brojem krava. Goveđe meso međutim ne jedu, već isključivo meso koza koje uzgajaju u tu svrhu. Iako se na prvi pogled može činiti da su jako siromašni, dojam može varati; ima ih bogatiji od prosječnih Hrvata… No, bez obzira na bogatstvo i mogućnosti života u boljim uvjetima, uglavnom biraju život upravo u svom selu – strašno vole i ponosni su na svoju tradiciju, običaje, kulturu. Ipak, većina njih je siromašna, jedva preživljavaju i nemaju mogućnosti školovati svoju djecu….

Tipičnu masajsku kuću inače grade žene. Slamnate krovove počeli su mijenjati limenim. Struju poneka kuća ima putem solara. Ova kuća ima dvije prostorije i u njoj živi osmero ljudi. Nema kupaone ni wc-a, nužda se obavlja u grmlju.

U svakoj prostoriji je veliki sklepani drveni krevet na kojem se može stisnuti pet osoba. Meni su omogućili da spavam na krevetu sa kravljom kožom (koja krevet ne čini ništa mekanijim). Rekla mi je prijateljica – „Htjela si Afriku – dobit ćeš Afriku!“- pa nije bilo milosti, morala sam isprobati sve autentično… Inače se Masai polako moderniziraju pa sad spavaju na madracima, a neki imaju prave krevete sa drvenim okvirom.

Hodnik i ostava u kući – u kantama je meso koze, koju su zaklali meni u čast, pa smo uglavnom jeli kozje meso tih par dana… Kad su derali kozu, muškarci su pili svježu kozju krv i uživali u tome … da je to baš fino..(?!)

Inače, glavna hrana Masaja je ugali – kao žganci od bijelog brašna sa nekim mliječnim umakom tipa bešamel. I onda to oni jedu sa prstima… i to mogu jesti svaki dan… i ne prisjedne im… uglavnom na tome odrastaju..

Sav život se odvija van kuće – kuha se i pere u dvorištu. Sva hrana se sprema vani. Masai ljudi su uredni i drže do higijene, bez obzira na minimalne životne uvjete. U okolici kuće nema vode, stoga se treba pješačiti šest kilometara do izvora vode da se okupaš. Izvor vode je rupa u pijesku i onda si nagrabiš vodu u kantu i pereš se. Umjesto četkice za zube, tu je grančica sa kojom se obavlja zubna higijena. Inače se Masaji ne ljube!!! To je bljak! 

…

– Moja prijateljica Marica Rukavina prije šest godina otišla je volontirati u Tanzaniju, zaljubila se u Masaja Frenka, vjenčali su se i danas su roditelji Dubravke i Ante. U Tanzaniji na žalost Marica nije mogla naći posao jer zapošljavaju isključivo svoje ljude. Da bi tamo mogla raditi, trebala bi biti upisana u tanzanijsko državljanstvo, što košta pet tisuća dolara kojih nema. Stoga su moji prijatelji živjeli u Tanzaniji sa 70 eura mjesečne Frenkijeve plaće, a cijene nisu niske, rekla bih da su troškovi hrane kao i kod nas, pa sad zamislite kakav je to život – priča za portal putoholičari Mirela Varović

– Doista sam ponosna na svoju Maricu kad sam vidjela sa koliko snage i hrabrosti živi život tamo, u nama nezamislivim uvjetima i da je bez obzira na sve vesela i nasmijana, puna nade i vjere za boljim životom! Misleći ipak na budućnost svoje djece, Marica i Frenki odlučili su se doseliti u Hrvatsku – zbog bolje zdravstvene zaštite (jer u Tanzaniji se svaki odlazak doktoru plaća), zbog boljih uvjeta za život (tamo bi trebali živjeti u kući sa zemljanim podom, a djeca su alergična na prašinu), i zbog boljeg sustava školovanja. Prije tri tjedna doselili su se u Liku, u Sveti Rok, kod Maričine mame. Međutim, ovdje se nisu uspjeli zaposliti – kaže Mirela i poručuje, odnosno moli ukoliko bilo tko zna neki posao za Frenka i Maricu, da joj javi na mail [email protected]. Marica je diplomirani politolog ( ali joj naravno nije bitno da radi u struci), a Frenk zna raditi sve fizičke poslove. 

– Naravno, ukoliko je netko zainteresiran da u svom gradu organizira predavanje o plemenu Masai, uz naknadu spremni su doći i prezentirati običaje Masai plemena – poručuje Mirela Varović.