NA POČETKU DANA: Ponestaje li nam vremena i prostora za čitanje knjiga?

Čitanje je jedna od osnovnih
kompetencija koju osoba tijekom života stječe te je neizostavni dio
svakodnevice. Omogućuje nam bolje razumijevanje međuljudske komunikacije i rješavanje
konflikata kao i potpunije shvaćanje svijeta oko nas. Ono pospješuje i pridonosi emotivnoj inteligenciji i toleranciji, razvoju samosvijesti i
samopouzdanja te oblikuje vrijednosti koje imaju dugoročni učinak na kvalitetu
života pojedinca, a time i društva u cijelosti.

Brine me podatak
da ima sve manje rekreativnih čitača ili osoba koje čitaju neobavezan sadržaj. Nailazim na podatak
da dnevno “skrolamo” digitalnog sadržaja, većinom kratkih informacija, blic
vijesti i senzacija u visini Eiffelovog tornja… Jesmo li time zapravo
zadovoljili potrebu za knjigom, za čitanjem?

Posljednje dvije korona godine uz djecu
kod kuće na on line nastavi, rad od kuće odraslih, ali i stres vezan uz ekonomsku
neizvjesnost i brigu za zdravljem, dodatno su utjecali na kulturu čitanja.

Iako je u Godini čitanja pod geslom “Čitam
da ne ostanem bez riječi” resorno ministarstvo htjelo dati naglasak na važnost
čitanja, posebno kod djece i mladih, rezultati nedavnog istraživanja uoči Noći
knjiga zapravo su me ostavili, bez teksta. Istraživanja o čitanosti knjiga pokazuje da broj ljubitelja knjiga
postupno posljednjih godina u Hrvatskoj, opada. Posljednju godinu dana
samo 42 posto građana starijih od 16 godina pročitalo je jednu knjigu!

Među osobama koje
čitaju, najviše je onih koje pročitaju dvije knjige godišnje, a među čitačima i
dalje su najviše visokoobrazovane osobe s nešto višim prihodima po kućanstvu i
to žene pretežno iz urbanih sredina. Čitači
najviše biraju beletristiku 65 posto, publicistiku 30 posto i stručne knjige 27
posto.

Za čitanje je
potreban angažman! Odlučiti se nabaviti knjigu, odvojiti svoje vrijeme te disciplina
i koncentracija. Izvanredne prilike koje su nas zadnje dvije godine dovele do
povećanog stresa i anksioznosti, možda nam mogu biti izgovor. No čitamo li
nakon što završi vrijeme lektira i obvezne literature za ispite? Motiviramo li
sebe na čitanje ili samo tražimo izgovore?

Porazan
je podatak da su na začelju čitanosti zapravo dječje knjige i knjige iz umjetnosti.
Strip je pao na dno ljestvice. Tražim informacije kako država potiče mlade na
čitanje. Postoje politike, nacionalni planovi, no ne nalazim baš neki
značajniji projekt? Možda tražim na krivom mjestu… Pitam se, ako kroz proračune
osiguravamo besplatne knjige za školu, koliko može koštati da se djeci pokloni
knjiga po polugodištu ili besplatna članarina u gradskoj knjižnici za prve
četiri godine obrazovanja?

Stručnjaci se
slažu, razvoj čitalačkih vještina i ljubav prema čitanju ide od malena, od
slikovnice pa zašto ne poticati djecu da se zaljube u knjige… Postojanje
ranijih iskustava i susreta s knjigom mladog će čitača učiniti spremnijim na
nove čitalačke izazove, jer mu knjiga neće biti nepoznati teritorij. Stručnjaci
tvrde, dijete koje je imalo prilike uživati u druženju s knjigom, čitanje će
povezati s pozitivnim emocijama i rado će ponoviti takva iskustva. Slikovnica
tako postaje moćno sredstvo motivacije i igra bitnu ulogu u stvaranju ranih
pozitivnih iskustava kod djeteta. Osim toga, slikovnica je odličan način
komuniciranja, edukacije i razvoja djeteta.

Miris stranica, bookmarker, proživljene
emocije, nove uloge, nova saznanja, novi pogledi…Užurbani način života,
usklađivanje posla i roditeljske uloge ni meni ne ostavlja prostora za knjigu
koliko bi htjela. Tu i tamo zaronim u svijet knjiga i odmorim se od
svakodnevice. Dopustim si nova iskustva kroz stranice nekog bestselera.

Kao majka djevojčica vrijeme prije
spavanja provodimo uz slikovnice i dječje knjige. Rekle bi moje djevojčice sad
čitamo “knjige za velike cure” – Lili, Mašu, priče iz svijeta… Volim tu rutinu
s njima, a vidim da i njima godi… smiju se, ispituju, propitkuju… Eto nadam se da
je ljubav prema knjigama prijelazna!