Brine me podatak da ima sve manje rekreativnih čitača ili osoba koje čitaju neobavezan sadržaj. Nailazim na podatak da dnevno "skrolamo" digitalnog sadržaja, većinom kratkih informacija, blic vijesti i senzacija u visini Eiffelovog tornja… Jesmo li time zapravo zadovoljili potrebu za knjigom, za čitanjem?
Posljednje dvije korona godine uz djecu kod kuće na on line nastavi, rad od kuće odraslih, ali i stres vezan uz ekonomsku neizvjesnost i brigu za zdravljem, dodatno su utjecali na kulturu čitanja.
Iako je u Godini čitanja pod geslom "Čitam da ne ostanem bez riječi" resorno ministarstvo htjelo dati naglasak na važnost čitanja, posebno kod djece i mladih, rezultati nedavnog istraživanja uoči Noći knjiga zapravo su me ostavili, bez teksta. Istraživanja o čitanosti knjiga pokazuje da broj ljubitelja knjiga postupno posljednjih godina u Hrvatskoj, opada. Posljednju godinu dana samo 42 posto građana starijih od 16 godina pročitalo je jednu knjigu!
Među osobama koje čitaju, najviše je onih koje pročitaju dvije knjige godišnje, a među čitačima i dalje su najviše visokoobrazovane osobe s nešto višim prihodima po kućanstvu i to žene pretežno iz urbanih sredina. Čitači najviše biraju beletristiku 65 posto, publicistiku 30 posto i stručne knjige 27 posto.
Za čitanje je potreban angažman! Odlučiti se nabaviti knjigu, odvojiti svoje vrijeme te disciplina i koncentracija. Izvanredne prilike koje su nas zadnje dvije godine dovele do povećanog stresa i anksioznosti, možda nam mogu biti izgovor. No čitamo li nakon što završi vrijeme lektira i obvezne literature za ispite? Motiviramo li sebe na čitanje ili samo tražimo izgovore?
Porazan je podatak da su na začelju čitanosti zapravo dječje knjige i knjige iz umjetnosti. Strip je pao na dno ljestvice. Tražim informacije kako država potiče mlade na čitanje. Postoje politike, nacionalni planovi, no ne nalazim baš neki značajniji projekt? Možda tražim na krivom mjestu… Pitam se, ako kroz proračune osiguravamo besplatne knjige za školu, koliko može koštati da se djeci pokloni knjiga po polugodištu ili besplatna članarina u gradskoj knjižnici za prve četiri godine obrazovanja?
Stručnjaci se slažu, razvoj čitalačkih vještina i ljubav prema čitanju ide od malena, od slikovnice pa zašto ne poticati djecu da se zaljube u knjige… Postojanje ranijih iskustava i susreta s knjigom mladog će čitača učiniti spremnijim na nove čitalačke izazove, jer mu knjiga neće biti nepoznati teritorij. Stručnjaci tvrde, dijete koje je imalo prilike uživati u druženju s knjigom, čitanje će povezati s pozitivnim emocijama i rado će ponoviti takva iskustva. Slikovnica tako postaje moćno sredstvo motivacije i igra bitnu ulogu u stvaranju ranih pozitivnih iskustava kod djeteta. Osim toga, slikovnica je odličan način komuniciranja, edukacije i razvoja djeteta.
Miris stranica, bookmarker, proživljene emocije, nove uloge, nova saznanja, novi pogledi…Užurbani način života, usklađivanje posla i roditeljske uloge ni meni ne ostavlja prostora za knjigu koliko bi htjela. Tu i tamo zaronim u svijet knjiga i odmorim se od svakodnevice. Dopustim si nova iskustva kroz stranice nekog bestselera.
Kao majka djevojčica vrijeme prije spavanja provodimo uz slikovnice i dječje knjige. Rekle bi moje djevojčice sad čitamo “knjige za velike cure” - Lili, Mašu, priče iz svijeta… Volim tu rutinu s njima, a vidim da i njima godi… smiju se, ispituju, propitkuju… Eto nadam se da je ljubav prema knjigama prijelazna!