Ovako su nekada izgledala: Upravo ovakvo igralište treba našoj djeci!

Biste li pustili svoje dijete da se igra na ovakvom  igralištu kao na slici? Sigurno odmahujete glavom i pomalo stišćete svoje dijete uz sebe, samo da ga zaštite čak i od ovakvog prizora. No, ovo je zapravo igralište koje našoj djeci treba. To je prostor upravo idealan za njih. Za te male moderne dušice koje su navikle da ih se u svakom segmentu njihovog odrastanja štiti i čuva doslovno od svega. Krivo, pogrešno, loše…, piše Index.  

Tako izgleda poznato igralište u Walesu. Zove se The Land i nastalo je na području Plas Madoc-a, a njegov koncept zapravo se sve više širi Europom. Začudo, rekli bi nešto starije generacije, jer upravo su ovakvo izgledala igrališta nekada, na takvim su se mjestima nekada igrala djeca, i baš kao i danas na ovom igralištu, uživala su u igri i opasnostima koja su vrebala posvuda, u rizicima igre, s čekićima, čavlima, daskama, preskakanjima, penjanjima, vodom, blatom, pa čak i s vatrom. Oh, da – vatra je posebno važna. da ne biste mislili da se šalimo ili smo malo namjerno morbidni, o ovoj je temi jako često pričala Claire Griffiths, menadžerica odjela za igru AVOW-a jedne velike volonterske organizacije, a koja apsolutno tvrdi – današnjoj djeci jako fali upoznavanje s opasnostima.  

Rizik vs opasnost  

Nešto se jako pogrešno dogodilo u svijetu, moderni roditelji su postali toliko jako oprezni, ma zapravo – svi su nekako počeli razmišljati na način da se djecu mora doslovno maknuti od svakog pa i najmanjeg rizika po kojem je čak i divna zelena trava postala opasnost. Ljudi se boje djecu pustiti na travu zbog buba i blata, ne daju im više da se igraju nigdje gdje taj prostor nije adekvatno zaštićen i prilagođen djeci. Igrališta su postala sterilna, dosadna i apsolutno needukativna, ma koliko se mi god trudili izmišljati senzorne, taktilne, didaktičke sprave – djeca pored svega toga najradije uzmu običnu granu i lupaju njome gdje god stignu? Jesmo li u pravu? Jer roditeljima se diže kosa na glavi kada vide svoje malo zaštićeno zlato kada krene kršiti stvari oko sebe, a ne razumiju da djeca jednostavno imaju potrebu izdivljati se. Ali, čak ni to nije poanta. Naime, današnji roditelji više uopće ne razlikuju razliku između rizika i opasnosti. Odnosno, ne znaju više prepoznati što je stvarna opasnost, a što potreba da se dijete izvuče iz njegove mirne, poznate i sigurne zone.  

Recimo to ovako. Rizici su dobri za djecu. Oni im omogućavaju da spoznaju svoje granice, da vide do kud mogu ići – sami. A opasnosti su – to je ono kada djetetu treba cjepivo protiv tetanusa. A ljudi to jako često smatraju istim.  

“Ne biste vjerovali, ali djeca jako dobro znaju prepoznati rizike oko sebe i jako su dobri u izbjegavanju istih. Isto tako, oni znaju prepoznati pravu opasnost, jednom kada dođu blizu nje. Oni, ne roditelji već oni.”  

Pogledajte koje su prednosti rizika  

Igralište o kojem donosimo priču prepuno je rizika, ali djeca se s njima svakodnevno susreću i sasvim ih dobro prevladavaju. Vatra je tu jedan poseban moment – mi bismo rekli rizika, moderan roditelj spomenuo bi životnu opasnost. Vatra se u ovom parku doduše pali uz supervizora, ali ne da on pali vatru, a djeca samo gledaju već on samo pomaže da djeca to naprave sigurnije. Malo po malo i djeca su jako dobro upoznata i s opasnostima koje krije vatra, i s načinima kako je kontrolirati, paliti i gasiti. To možda nije toliko neophodna stvar za dječji razvoj, ali je važna – baš kao i svi ostali rizici s kojima djeca moraju biti iskustveno upoznata, a da bi znali prepoznati i odmaknuti se od zaista prave opasnosti.  

Predškolcima je ovo mjesto savršeno  

Poznato je da se razvoj djece ne može staviti u neke kalupe, a to smo itekako primijetili baš na ovom igralištu gdje se nekada znalo pokazati da je dijete od tri godine puno snalažljivije, jače, hrabrije, pa čak i svjesnije od djeteta koje je već navršilo sedmi rođendan. Djeca su jako različita, a to ne može do kraja vidjeti ako ih jednostavno ne pustite da pokažu koliko mogu, znaju i umiju. S djecom je princip da morate vjerovati sebi, svojim instinktima, baš kao i djeci i njihovim instinktima. Morate ih pustiti da probaju.  

Zamišljeno je da bude neuredno  

“Sve ono što roditelji žele pošto poto očuvati od prljanja, deranja, kidanja, grebanja – nije za djecu. To roditelji jednostavno moraju shvatiti, a baš je to također jedan od dodatnih problema modernog društva.”, zaključila je Claire Griffiths – jer roditelji često svom djetetu ne daju da tijekom igre uživaju u igri jer će se zaprljati, poderati nove hlače, ogrebati ruku. Da se djecu pita njihova bi igra uvijek trebala biti neuredna, na rubu opasnosti i prilično prljava, jer ne postoji nijedan drugi način da nauče. Teorija bez prakse od modernog će djeteta, dakle i društva, učiniti osobama koje se neće znati suočiti s opasnostima samo zato što je neće znati ni prepoznati.

Cijeli članak pročitajte ovdje.