14.07.2022. u 16:21h
Ne ponovilo se. Nikad više.
Situacije u koje ulaze su one od kojih bismo svi instinktivno pobjegli, a televizijska kamera ne bi izdržala, jer u požarima temperatura se penje do 600 stupnjeva. I oni su nečiji sinovi, muževi, očevi koji svoj život svakodnevno stavljaju na kocku kako bi pomogli nama, potpunim neznancima.
Vidjeli su i doživjeli svašta - vatru koja guta sve pred sobom, ljude čiji život ovisi o tuđoj vještini, ali ni oni najstariji ne pamte ono što je stanovnike Raslina i Zatona te drugih okolnih mjesta zadesilo u srijedu poslijepodne.
Od prvog poziva do alarma u vatrogasnom domu prošla je svega jedna minuta. Dojava je stigla u 11.14 sati. S druge strane telefonske veze kratka poruka o vatrenoj buktinji kod Mrdakovice na Benkovačkoj cesti. Nije se dalo naslutiti kako će scene dimom obavijenih mjesta, ljude koji bježe od domova i evakuiraju se brodicama, sve ono što se godinama radilo nestati u nekoliko sati plamena, a apokaliptične slike iz Šibensko-kninske županije obići cijelu državu.
Dan poslije, plamenih jezika nema, tek dima i lica koji su u nevjerici gledali na svu pustoš koju je ostavila vatra.
- Nemoguće je opisati ono što smo jučer doživjeli. Kad je naišla vatra, to je nosilo kao poplava. Cijela strana je u tren oka postala prah i pepeo - s balkona objašnjava Mato Komšić koji je sa suprugom Marijom ostao u Raslini jer nisu željeli da im buktinja uništi sve. Djeca su otišla za Šibenik, zvali su i njih, ali srce nije moglo.
- Počeli smo odmah zalijevati asfalt, pomagali su nam dvojica mladih vatrogasaca. Plakali smo i gasili oko kuće - priča Marija.
Preko motorole stalno nešto novo...
I zbilja je nemoguće opisati da se polovica nasada vinove loze pretvorila u pepeo, a druga je gotova pa zelena. Slika ispred kuće Komšića. Vrtio je vjetar, kažu, nije birao, a neki su imali sreće. Više sreće nego pameti, usudili su se reći stanovnici ovog malog mjesta u čijem je centru vatrogasni dom. Kolaju ondje snage iz cijele Dalmacije, odmori se na tren i ponovno hita na akciju jer preko motorole stalno nešto novo. Dimi ili da se nakratko aktivira vatra, izbora nema - odmah se sjeda u auto i uz sirene hita do mogućih novih problema.Par metara dalje u tu rubriku "vjerovali ili ne" ide i kapelica svetog Roka. Kao da ju je plamen preskočio.
Vatra se širila u svim smjerovima, s obje strane uskih cesta, a u sredini su kuće, ima objekata i na osami. Vjetar ga je nosio brzo, fronta se u kratkom roku toliko proširila da je bilo teško obuzdati plamen, teško predvidjeti kuda će se kretati. U takvim situacijama se lako ostane u obruču.
Ostao je u obruču Golf bez registracija, progutala ga je vatra.
- Bili smo šokirani i molili smo se Bogu da prođe sve dobro. Mi smo prošli neoskvrnjeno, a susjedi su imali kuću i kamp kućicu i jedino su ostali goli zidovi. Momak je na fakultetu u Šibeniku, stanovao je tu, ali više nema gdje - pokazuje Tea Ivanković na ruševine. Iz Zagreba su potegnuli vidjeti ono što se moglo sanjati.
Bojler je na podu, u kupaonici se još do prije dva dana skidala ranojutarnja pospanost. Na nekadašnjem balkonu ostatci vješala za rublje, oblikom je prepoznatljiva još samo televizija i perilica rublja.
"Pomogao je susjed..."
- Mislio sam i sinoć krenuti put Raslina, ali su rekli da će nas samo policija zaustaviti i da nećemo moći do svojih kuća. Susjed je pomogao i srećom smo imali veliku posudu s vodom kraj kuće pa smo spasili nešto - prepričava Marin Dujmović. Zvoni mu i telefon, slovo svako posvećeno je tragediji sredine srpnja 2022. godine.- Žao mi je zbog djece. Mislili su se odmoriti ovdje mjesec dana, ali evo ga na. Plakao bi, ali nema od toga ništa - hoda poput Baltazara pokraj do temelja izgorene kamp kućice, dijela ljetne kuhinje, ostave za alat. Kamp kućicu odaje tek vuča za vozilo.
- Vjetar je, kažu, motao stalno, a borovina je u Dalmaciji k'o top. Puca, baca... - slušamo dok govori i osmijehom ruši tužne trenutke.
- Slušajte, nisam siguran hoćete li uopće objaviti slike jer supruzi mi je cvijeće stradalo, a bio je to đardin k'o iz bajke - veli i pokazuje Marin ono - prije. Poslije nam je naočigled.
Borovina je bila ključ da je jednom Nijemcu prvi kat trokatnice uništen "do temelja". Na krov se odbilo nekoliko šišaka i izazvalo kaos. Unutra skuplja uništeno, scene su to kao da su granate padale.
No, svega par metara ispod muški dio velike obitelji Rajić spasio je svoju imovinu.
- Stiglo je oko 16 sati. Mi smo pripremili gume za zalijevanje oko kuće i trčali s mjesta na mjesto kako je bilo potrebno - prepričava Davor.
I da, itekako trebamo razmisliti o svojim postupcima. Jedna iskra može zapaliti cijeli svijet, bila ona dobra ili neželjena. Valja razmisliti i o opremanju vatrogasne i inih službi kako bi mogli odgovoriti na ovako velike i zahtjevne zadaće. Zapravo, puno je pitanja, a svi nekako do odgovora pokušavamo doći kada je - već prekrasno.
Ne ponovilo se. Nikad više.
- Slušajte, nisam siguran hoćete li uopće objaviti slike jer supruzi mi je cvijeće stradalo, a bio je to đardin k'o iz bajke - veli i pokazuje Marin ono - prije. Poslije nam je naočigled.
Borovina je bila ključ da je jednom Nijemcu prvi kat trokatnice uništen "do temelja". Na krov se odbilo nekoliko šišaka i izazvalo kaos. Unutra skuplja uništeno, scene su to kao da su granate padale.
No, svega par metara ispod muški dio velike obitelji Rajić spasio je svoju imovinu.
- Stiglo je oko 16 sati. Mi smo pripremili gume za zalijevanje oko kuće i trčali s mjesta na mjesto kako je bilo potrebno - prepričava Davor.
I da, itekako trebamo razmisliti o svojim postupcima. Jedna iskra može zapaliti cijeli svijet, bila ona dobra ili neželjena. Valja razmisliti i o opremanju vatrogasne i inih službi kako bi mogli odgovoriti na ovako velike i zahtjevne zadaće. Zapravo, puno je pitanja, a svi nekako do odgovora pokušavamo doći kada je - već prekrasno.
Ne ponovilo se. Nikad više.
