Zvijezde “Sluškinja” imaju riječ: “Tenzije i sukobi između muškosti i ženskosti stvaraju harmoniju”

Predstava “Jean Genet: Sluškinje – paralelna ekspozicija” igra u Beton kinu 21. i 22. svibnja u 20.30 sati. “Sluškinje” u režiji Gorana Golovka postavljene su tako da kultnu dramu prvo odigraju tri glumice, a zatim istu radnju i iste uloge na sasvim drugačiji način igraju muškarci. Izgovaraju identične rečenice, ali ono već viđeno poprima novi smisao i značenja. Ovim konceptualnim kontrastom pokazuje se suprotstavljeno muško i žensko doživljavanje svijeta, te propituje što je muškost, a što ženskost i, još važnije, kako sustavi moći koriste naše spolne i rodne identitete da bi nas držali podjarmljenima. Pitali smo glumice i glumce ove predstave, Petru Težak, Mateu Elezović, Andreu Mladinić, Gorana Markovića, Nikšu Arčanina i Stipu Radoju da nam kažu svoje odgovore na ova pitanja.

Što je u današnjem svijetu muškost, a što ženskost?

Petra Težak: Danas se sve izmiješalo i nema jasnih parametara, ali ženskost će mi uvijek automatizmom značiti emociju a muškost snagu. Smiješno mi je kako danas sve vrijedi za oba spola i roda, a opet nekako i dalje koristimo epitete muško i žensko. Evo, ja mislim da sam žensko, a prijatelj mi je jednom prilikom rekao da najveća prirodna katastrofa nisu poplave, tsunamiji, potresi, nego to što sam se ja rodila kao žensko. Meni je to bilo zabavno i komplimentirajuće, jer tko je danas što sa sigurnošću? Danas je muškost priznavanje svoje ženske strane, na primjer porodiljni u kojem muškarac uživa i obrnuto.

Matea Elezović: Muškost i ženskost oduvijek su bili i ostali – muškost i ženskost. Pitanje je samo koliko smo spremni suočiti se s muškim i ženskim aspektima naših osobnosti, a svi ih imamo.

Andrea Mladinić: Rod je društveno konstruirana definicija spola i prema tome promjenjiva u vremenu i prostoru. U svojoj srži to su yin i yang, krv i sperma, Venera i Mars postavljeni u različite socijalne kontekste.

Goran Marković: U današnjem svijetu muškost i ženskost su pojmovi koji ističu razlike među ljudima, a samo stvaraju nepovjerenje i strah među njima. Koristimo ih svakodnevno, a nismo ni svjesni što si time radimo.

Nikša Arčanin: Muškost i ženskost dva su načela bez kojih ne bi bilo svijeta ni nas samih. Tenzije i sukobi između muškosti i ženskosti stvaraju harmoniju.

Stipe Radoja: Moja djevojka kaže – a uvijek je slušam – da sam u našoj vezi pravi muškarac. Sretan sam što se međusobno nadopunjujemo, što njezina ženskost oplemenjuje moju sirovost.

Tko i kako koristi naše spolne i rodne identitete da bi vladali?

Petra Težak: Mediji i kapitalistički moćnici. Uvjerili su nas da je žensko lijepo, ali samo pod njihovim uvjetima, a muško snažno i bogato, pa tko se snađe živi, a tko ne – plaća psihijatra ili rundu s prijateljima. I tako stalno nešto plaćamo, a nikako da budemo zadovoljni sobom…

Matea Elezović: I konzervativni čuvari ćudoređa i liberalni zagovornici osobnih sloboda igraju na kartu našeg rodnog i spolnog identiteta kako bi stvarali naše potrebe, oblikovali svijest i upirali prstom na one s druge strane ograde. Postajemo opterećeni. Služimo im.

Andrea Mladinić: Svi mi, posvuda i neprestano koristimo svoje spolne i rodne identitete da bismo vladali, poput perpetuum mobilea to je  “vječni motor”, princip našeg postojanja.

Goran Marković: Danas svi žele vladati i biti nadmoćni. Želja za vlašću je bolest današnjeg društva epidemioloških razmjera; tako da ono što je jednom netko u prošlosti radi vlasti započeo, danas rade svi, čak nesvjesno, bez i da znaju zašto – koriste rodne, spolne, vjerske, rasne, nacionalne i druge identitete i razlike za udaljavanje ljudi jednih od drugih. Ta naša nesvjesnost je trijumf vlasti.

Nikša Arčanin: Nedavno sam pročitao citat jednog poznatog suvremenog svjetskog manipulatora: “Ako želiš porobiti ljude, daj im apsolutnu slobodu.” To je sve što ću odgovoriti.

Stipe Radoja: Ne mogu vjerovati u kojoj mjeri su pitanja roda i spola postala prisutna u govoru politike. Zar to ne govori dovoljno? Zar ne možemo postavljati važnija pitanja?