Nekad popularni splitski gradski prostor pretvorio se u sramotu. Plan Ede Šegvića već su otpisali, ali ulaganja se, kažu, spremaju
Ovo je jedna od onih priča u kojoj nećete vidjeti niti jedan potresan kadar, ali ćete se naježiti od glave do pete. Jedna od popularnijih gradskih lokacija osamdesetih godina prošlog stoljeća pretvorila se u – prostorni kaos. Tako pak pothodnik pod usjekom splitske pruge naziva Edo Šegvić, multitalentirani umjetnik i arhitekt, čovjek zaljubljen u svoj Split.
Isti taj grad uzvratio mu je ponižavanjem i “odmahivanjem ruke” jer tada isplaniran projekt stavljen je u kalupe komercijalizacije koja je maha uzela na svim frontovima, a pješačku vezu Pazara i željezničke stanice pretvorila u marginalan prostor koji je postao sinonim za nered.


No, neće tomu biti tako, barem najavljuje prvi čovjek splitske gradske tvrtke “Parkovi i nasadi” Siniša Gašparević iako je, opetovano smo ponavljali, zamisao Šegvića gotovo u potpunosti različita od prostornog košmara koji se stvorio u protekla četiri desetljeća – bez plana i vizije. Nakaradno. Sramota grada.
– Pothodnik je bio predviđen kao pješačka veza Pazara i željezničke stanice. S gornjeg dijela imali ste najbolji pogled na ludu, a sad se to pretvorilo u štekat jednog kafića. Bila je gore i mala fontana, ali i ona je otišla – govori nam znalac koji je dobar dio svojih interesa posvetio izučavanju povijesti Splita.
Stabilnost – upitna…
Nered u pothodniku, govori, počinje iza Domovinskog rata – mijenjaju se namjene, štekati niču na sve strane, ravni krov postaje zatvoreni prostor ugostiteljskog objekta.
– Ideja Urbanističkog zavoda je bila da je Pazar na dvije etaže, dakle ispod ovog današnjeg prostora trebala je biti još jedna etaža. Tu se trebalo prodavati meso i riba, a na gornjoj je plohi trebala biti verdura, kako mi to kažemo. Donja etaža je imala pothodnik, da prođete ispod ceste, i dođete na željezničku stanicu. U tom pothodniku bile su butigice na jednoj strani. Kako je i željeznička stanica trebala biti natkrivena, bio je to povezan prostor. Ali, kako takav pothodnik nikad nije zaživio, tako se više nije spominjalo ni to natkrivanje željezničke stanice – tvrdi Šegvić.





Osnovnim projektom nadogradnja i izmjene u pothodniku nisu predviđene, a nije dokazana ni stabilnost na osnovnoj ploči pothodnika koju drže samo okrugli stupovi.
Mjesto kojeg se sa sjetom sjećaju oni s nešto više godinama na bremenu, pozicija za prve tople sendviče u “Delte” i “Pome”, rebatinke i spitfajerice, danas položaj bez rasvjete, u ruševinama, išaran grafitima. Ah, prvi prizor kad netko dođe u Split s kolodvora i iz luke…
Čistimo, saniramo, ulažemo,…
Reda, kojeg je najavila nova izvršna vlast, sada su usta puna i čelnika “Parkova i nasada”.
– Zajedno sa zakupcima oživljavamo kultno mjesto u Gradu Splitu – čistimo, saniramo i ulažemo – optimističan je Gašparević.

– Imat ćemo dva moderna toaleta na početku i kraju pothodnika, pokrenuli smo i zahtjev da objekti u pothodniku rade od 0 do 24 sata s s obzirom na toplu vezu s željezničkim kolodvorom te blizinu autobusnog kolodvora i trajektne luke – nastavlja u dahu.
– Svi prostori u pothodniku su, to treba reći, zakupljeni po tržišnim cijenama i poduzetnici će odraditi dodatna ulaganja kako bi svoje prostore prilagodili i učinili tržištu atraktivnima, a s njima i surađujemo kako bi se što bolje pripremili za nadolazeću sezonu. Cilj je napraviti moderan europski green market food court koji bi radio i bio profitabilan cijele godine, a otvorit ćemo i vezu s kolodvorom kako bi ljudi s njega pothodnikom stigli na Pazar – planove je izrekao Siniša Gašparević.
Planove koji često poprime obrise one klasične priče o mladim ljudima koji iseljavaju iz Hrvatske jer onima koji zasuču rukave, nađu posao, dignu kredit – na putu se nađe poznato hrvatsko pravosuđe. Valjda to u ovom slučaju neće biti tako. Nek nam je Bog na pomoći kad već Šegvića nitko “ne ferma”.


