Filip Zavadlav i dalje nema pravomoćnu presudu za zločin iz Varoša! Visoki kazneni sud nikako da napiše pravorijek…

U siječnju će proći i šesta godina od krvave subote u Splitu kada su u Varošu rafalima iz kalašnjikova u ranim poslijepodnevnim satima ubijene tri osobe, a još nekoliko ih umalo pogođeno. U siječnju će proći šest godina otkako je Filip Zavadlav, tada 24-godišnjak, nakon smrtonosnog pohoda šetao ulicama s vatrenim oružjem, a onda je nakon dva i pol sata uhićen u kafiću na splitskim Skalicama, u kojem je s ocem i bratom bezbrižno ispijao piće, kao da ranije nije nasilno prekinuo živote trojice mladića. Gotovo šest godina od stravičnog krvoprolića, koje bi u američkim okolnostima postao scenarij za kakav film strave, nije donesena pravomoćna presuda premda su na Županijskom sudu u Splitu donijeli već dvije prvostupanjske. Zavadlav je u dva navrata nepravomoćno osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora od 40 godina, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske postupak je vratio na ponovno odlučivanje zbog nejasnog motiva zlodjela. U optužnici je Zavadlav ubio iz bezobzirne osvete osobe koje su bile povezane s narko-miljeom.

Tri žrtve su, prema takvim navodima, iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegovog brata Stanislava, koji je imao podosta problema s drogom i drugim kaznenim djelima pa je tako i bio poznat policiji, i njega osobno pa je Filip odlučio uzeti stvari u svoje ruke i vatrenim oružjem okončati živote Marina Bobana, Jurice Torlaka te Marina Ožića Paića. Sudsko vijeće na čelu s Višnjom Strinić presudilo je da su ubojstva bila obična, kako kolokvijalno nazivaju djela za kojih je predviđena kazna zatvora od pet do 20 godina. Prema našem zakonu, za ta obična ubojstva ne može se dobiti više od 40 godina zatvora bez obzira na to koliki je zbroj pojedinačnih kazni. U slučaju teških ubojstava, Zavadlav je mogao dobiti čak 50 godina iza rešetaka. Naposljetku je u slučaju iz Varoša dosuđeno ukupno 40 godina zatvora, od čega je po 15 godina za svako ubojstvo jer je bio bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja, uz još dvije i pol godine za općeopasnu radnju i nelegalno posjedovanje oružja. Prema presudi, za bezobzirnu osvetu, za koju se zalagalo tužiteljstvo, trebali su postojati nedvojbeni dokazi, a ne tek nekakve spoznaje druge i treće ruke te sporadične izjave okrivljenog Filipa tijekom komunikacije s drugim osobama.

Na desetke svjedoka saslušano je tijekom suđenja, u Palaču pravde u Split je Zavadlav dolazio iz zatvora u Gospiću, u raspravnoj dvorani je sjedio vezan lancima i u pancirki, promijenio je nekoliko branitelja, a pamtit će ga se i po tome što je jedno vrijeme sa sudskim vijećem komunicirao isključivo na talijanskom jeziku. I dalje tvrdi da nije počinitelj trostrukog ubojstva koje je šokiralo Split te da mu je krimen što je živ, zahtijevao je i da ga se nagradi Nobelovom nagradom za mir, govorio u suprotnostima sa svojim odvjetnicima, teatralnošću pokušao izazvati sumnju u vlastito mentalno zdravlje. Tijekom suđenja više je puta mijenjao izgled i imidže. Bio je u početku mišićav, a kasnije mršav i ispijen. Pojavio se i u hipi izdanju, nosio je i mornarsku majicu, ali i odijelo. Nekad s dugom kosom, ponekad ošišan do gole kože.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske može potvrditi sankciju od 40 godina ili preinačiti, na veći ili manji broj godina iza rešetaka. Odluka je donesena, kako doznajemo, ali i dalje nije poznata jer pravorijek nije do kraja napisan. Prema iskustvu od ranije, za očekivati je da će odluka iz Splita biti potvrđena u Zagrebu.

Filip Zavadlav je, podsjetimo, u rujnu 2019. godine nabavio vojnu automatsku pušku Kalašnjikov, kalibra 7,62 mm. Te kobne subote 11. siječnja 2020. godine sa sobom je uzeo dvije torbe, jednu manju preko ramena i drugu veću u koju je stavio kalašnjikov i dva spremnika municije. Na Šperunu je iz torbe izvukao automatsko oružje, a oko 15:30 sati na motociklu Yamaha XT vozeći su stigli Marin Boban i Jurica Torlak. Bobana je Zavadlav pogodio deset puta, nanio mu je prostrjelne rane glave, prsnog koša, lijevog ramena, desne natkoljenice, stražnjice, a osim što su razderali unutarnje organe, projektili su mu ostavili tragove na nekoliko rebara. Torlaka je metak pogodio u lijevu stranu grudi i nanio mu je lom rebra, probio pluća i prošao kroz zglob lijeve ruke. Uspio je otrčati do dvorišta kuće u obližnjoj ulici, odakle ga je odvezla Hitna pomoć, a preminuo je u bolnici nedugo nakon ranjavanja. Zavadlav je potom krenuo prema slijepoj Kamenitoj ulici u kojoj je stanovao Jerko Malvasija, poznat u rubrici crne kronike. Nije ga pronašao pa je nastavio svoj put dalje, do Radmilovićeve ulice, gdje je ubio Marina Ožića Paića. Upucao ga je s dva metka u leđa, s udaljenosti od oko 60 metara. Prvi metak je već bio presudan, ušao je s lijeve strane grudi, probio pluća i srce i slomio dva rebra.

U međuvremenu su se fotografije i snimke Zavadlavovog pohoda širile društvenim mrežama, a ljudi su se sakrivali u kafiće i stanove. Ubojica je nastavio hodati centrom grada. Bacio je kalašnjikov u kontejner u Nazorovom prilazu. Puška je u trenutku pronalaska imala metak u cijevi i još 12 u spremniku.

Godinu dana kasnije, u veljači 2021., Zavadlav je prvi put nepravomoćno osuđen, a nakon što je u rujnu 2022. godine Visoki kazneni sud ukinuo presudu, nepravomoćnih 40 godina zatvora ponovljeno je i na kraju postupka u listopadu 2023. godine. Dvije godine poslije, Visoki kazneni sud nije donio novu odluku o tri ugašena mlada života i krvavom pohodu od nevjerojatnih osam minuta. Nije donio odluku točno 2.083 dana nakon trostrukog ubojstva!