Viktor Drago: Prvi red na revijama je precijenjen, svi misle da je namijenjen njima

Viktor Drago, umjetnički direktor i producent Cro A Portera, već 13 godina organizira jednu od vodećih modnih manifestacija u Hrvatskoj, ali i šire. Iako se mijenjaju trendovi i dizajneri, on se trudi maksimalno ići u korak s vremenom te zadržati reputaciju i standarde koje je postavio od samog početka. Kao izuzetno mlad momak, započeo je karijeru plesača modernog plesa. No oduvijek je lako razumio jezik mode stoga je kazališnu scenu vrlo lako zamijenio onom modnom u kojoj uspješno pliva već godinama.

Nedavno je završen Schwarzkopf  Cro A Porter, kakvi su Vaši prvi utisci i po čemu se ovo izdanje izdvaja u odnosu na prethodna?

– Svaki projekt za mene je drugačiji, kao rad na umjetničkom djelu ili dizajnerskoj kolekciji. Svaki projekt ima svoju temu, svoje ime, kampanju kojom se najavljuje i duh projekta mora biti u skladu s tim temama. Mi smo više od platforme za prikazivanje kolekcija, a tome i zahvaljujemo to što nas publika prepoznaje kao događanje koje se izdvaja zbog svoje kvalitete i artističkih elemenata.

Zašto je ova sezona dobila naziv “ELECTRIC“?

– S obzirom na to da nam je 13. rođendan odlučili smo se na predstavljanje mlađih i novijih imena i njihovo pozicioniranje u medijskom kontekstu. To je svojevrsno punjenje novom energijom za nas – zato “ELEKTRIC“.

Čija kolekcija je na ovosezonskom Schwarzkopf Cro A Porteru-u primila najviše pohvala?

– Jako puno dizajnera je ponijelo titulu favorita sezone. Sve je stvar ukusa. Meni je najveći uspjeh to što su se pojedini dizajneri konačno potvrdili kao imena na koja možemo računati.

Kod nas svi žele biti bitni i viđeni, kako rješavate problem prvog reda?

– Po meni je prvi red precijenjen fenomen, osobno ne inzistiram na njemu. No ljude veseli i baš mnogi misle da je namijenjen baš njima. On je zapravo namijenjen novinarima koji prate projekt, partnerima, kupcima i poznatim osobama koji nose odjeću dizajnera. Svi ostali koji se pokušavaju ugurati u njega trebali bi razmisliti o svojim moralnim načelima. Čime si zaslužio prvi red i zadužio projekt?

Je li se Vaš rad na projektu završava onog trenutka kada prođe završna večer?

– Projekt traje cijele godine i nikako ne završava s gašenjem svjetala. To je česta zabluda onih koji ne razumiju pozadinu projekta i kompleksnost produkcije. S obzirom na to da se financiramo u cijelosti iz marketinških budžeta, obaveze prema partnerima su ogromne. Moda je više od manekenki na pisti i odjeće. U stvari, s tim se najmanje srećem u poslu.

Spremate li se već sada za proljetno izdanje? 

– Naravno, uspješan projekt znači početak pregovora sa partnerima o novoj sezoni i osmišljavanju novih atrakcija i smjernica.

Sviđa li Vam se što su danas modne revije počele izgledati kao plesne točke u kojima manekenke postaju dio koreografije?

– Mislim da je Cro A Porter od svog 1. projekta prije 13 godina jasno uveo formu performansa. To nije novo. To je nešto što govori o autoru projekta i dizajneru. Moji korijeni su ples i kazalište. To je jezik koji razumijem.

Spadate u ljude koji su otkrili puno, sada etabliranih, hrvatskih dizajnera. Postoji li ime na koje ste najponosniji? 

– Pa jednako sam ponosan na sva imena kojima sam pomogao i postavio ih na scenu, jer upravo njihova različitost senzibiliteta čini kvalitetnu modnu scenu. Iako se oni sami često doživljavaju konkurencijom, za mene su protagonisti čije međusobno preklapanje kreira taj modni žamor.

Koji je ključni kriterij kojim se rukovodite kada birate dizajnere koji će imati revije na Cro A Porter-u? 

– Prvenstveno osobni kontakt i razgovor sa svakim od njih. Naravno da su skice i reference dobrodošle, ali nekad je to i dobra vizija. Mogu slobodno reći da sam dobar psiholog i procjenitelj karaktera. Odmah znam tko će doći daleko, tko je tu zbog kratke slave, čak i tko će mi zabiti nož u leđa. Ali i taj nož je nekad potreban. (smijeh)

Cro A Porter je na svojim počecima bio veliki pothvat na našim prostorima?!

– Svaki početak je težak, ali imao sam taj dobar vjetar u leđa i imam neki prepoznatljiv stil rada. Ali još je teže održati razinu i kvalitetu i biti relevantan sve te godine.

Kako gledate na trenutnu regionalnu modnu scenu? 

– Najvažnije je da ona postoji, a sve ostalo će samo doći na svoje mjesto. Regija ima stvarno sjajnih talenata koji polako probijaju granice i šire krug svojih poklonika.

Jedno vrijeme ste bili često angažirani na Severininim spotovima, koliko Vam je rad s njom inspirativan? 

– Sa Severinom se u stvari poznajem najduže od svih, jer je moja prva  javna suradnja bila upravo s njom. Kao četrnaestogodišnjak sam plesao u njenom ranom glazbenom videu. To se pretvorilo  u odnos koji je dubok i pun razumijevanja i međusobne analize, a surađujemo svaki put kad se za to desi dobar razlog. Za mene je Severina žena, borac i čovjek i prijatelj, a tek onda sve ostalo. “Alcatraz“ je mislim polučio sjajan uspjeh, ali moj najdraži spot je svakako “Tridesete“.

Javno se borite za prava životinja, koliko trenutno imate pasa? 

– Imam 8 pasa, jako sam angažiran na tom polju jer nisam osoba koja okreće glavu od problema ni u kojem segmentu života – već ih rješavam. Tako problem napuštenih životinja doživljavam kao svoj i problem svih, koji smo dužni riješiti, odnosno zbrinuti svaki život za koji nosimo odgovornost. Ne staje to samo na psima i mačkama, već sav životinjski svijet koji smo vezali uz sebe i doveli do tog stupnja ovisnosti o čovjeku. A sve divlje životinje trebamo pustiti na miru.

Postoje li trenuci kada želite da pobjegnete od mode i kako to rješavate? 

– Zasitim se glupih i netalentiranih, a pretjerano ambicioznih ljudi koje i inače izbjegavam. Sama moda mi ne može dosaditi ili me zasititi jer nikad nije ista i svaki dan se mijenja. Zato me i inspirira.