Bio je svibanj 1995 godine. Došlo je vrijeme za upis u prvi razred, a za to sam se trebao ponovo vratiti u vrtić na testiranje.Nakon svih testiranja nametnulo se pitanje u koju me školu staviti. Zbog oštećenja fine motorike htjeli su me staviti u specijaliziranu školu, a intelektualno i psihički sam po njima bio za redovnu školu. U osnovnoj školi Šime Budinića u Zadru isprva nisu htjeli puno razglabati nego je njihova odluka bila da sam za specijaliziranu školu u Zadru.
Majka je molila da mi daju priliku i da me prime na neko određeno vrijeme te da se tako uvjere da nisam za specijaliziranu školu. Majka je ipak najbolje znala moje sposobnosti međutim oni nisu htjeli pristati na to. Nakon zadnjeg pokušaja razgovora sa tadašnjim defektologom, psihologom i ravnateljem škole Šime Budinića, majka se naposlijetku odlučila obratiti telefonski nadležnom ministarstvu. Odmah ih je dobila i ispičala im priču koja se događala te ih molila za pomoć jer je smatrala da nisam za specijaliziranu školu. Ugodno se iznenadila koliko je nadležna gospođa bila ljubazna i spremna pomoći. Gospođa iz ministarstva nakon razgovora s majkom uputila je školi Šime Budinić u Zadru dopis u kojem traži od škole da me upiše i stavi na prilagođeni program za pisanje te da se većinu stvari pitam usmenim putem.
Intelektualno sam mogao sve kao i druga djeca, no problem je bio samo u pisanju. Nakon što su u školi primili dopis iz ministarstva bili su poprilično zatečeni i morali su postupiti po njihovoj zakonski ispravnoj naredbi.
Nakon što smo izvršili upis u redovnu školu i dobili ovu bitku sa školom uslijedilo je opuštajuće ljeto. Majka me nije htjela opterećivati prije vremena sa slovima i brojkama smatrajući da ću imati dovoljno vremena kad krene školska godina, iako je bitno za napomenuti da sam tad sa sedam godina bio super u zbrajanju i oduzimanju čak i množenju i dijeljenju bez pisanja.
Kada bi me pitali dao bi im odgovor iz glave bez da išta pišem. Naime riječ nije bila samo o jednoznamenkastim brojevima ,nego i višeznamenkastim brojevima. No kasnije će se uspostaviti da je to bila samo jedna vrsta „bljeska“ i da će mi matematika biti što zbog motoričkih smetnji, što zbog nezainteresiranosti prema tom predmetu najomraženiji predmet tokom čitavog školovanja…