Presuda mržnji i kratkoj pameti

U presudi Međunarodnog suda pravde
(ICJ) po tužbi Hrvatske protiv Srbije , koja je 3. veljače 2015.
godine objavljena u Haagu stoji između ostalog kako je JNA – zajedno
s pobunjenicima iz Hrvatske kao i s raznim paravojnim skupinama
pristiglim iz Srbije – proglašena krivom te dovedena u izravnu vezu
sa službenim Beogradom i njegovom zločinačkom i agresorskom
politikom.

Bez obzira što Sud nije prihvatio
glavnu tezu hrvatske tužbe, napisanoj na 2700 stranica, kako se radi
o zločinu genocida, ipak u obrazloženju presude jasno su po prvi
put navedene i istaknute neoborive činjenice koje jasno razdvajaju
žrtvu i agresora, poništavaju beogradsku podmuklu laž o građanskom
ratu, te konačno po prvi put službeno kriminaliziraju do sada
nedodirljivu JNA. Dakako, u tekstu obrazloženja navodi se
spregnutost izvršitelja masovnih zločina na prostoru RH tih ratnih
devedesetih godina s političkim vrhom Srbije, a sve u cilju
stvaranja velike srpske države, što se i izrijekom navodi.

Vrijednost ove presude je dragocjena
prvenstveno iz razloga što se nakon dvadeset godina mrcvarenja po
sudištima jednog drugog suda u Haagu, konačno izbistrila duboka
voda istine, cijelo vrijeme podlo i ciljano zamućivana, kako istina
o jednom Hrvatskoj nametnutom ratu i njegovu karakteru nikad ne bi
ugledala svijetlo dana.

Neutemeljeno nezadovoljstvo presudom u
Hrvatskoj, kao i šizofrena euforija u Srbiji i njenom satelitu u
BiH, a sve medijski dvojbeno popraćeno govori više o neupućenosti i
loše prikrivenoj razočaranosti različitih aktera s obje strane.

Znakovita je šutnja, recimo, opskurne
“Documente” i njene agilne predsjednice kojoj je nakon ove
presude u pitanje dovedena temeljna svrha i cilj postojanja.

Naime, glavno UN-ovo pravosudno tijelo
je navedenu gospođu i cjelokupnu svjetsku pismenu javnost ovom
presudom definitivno “suočilo s prošlošću”, tako da
ubuduće dotična svoj fokus zanimanja preusmjeri na neke korisnije
stvari.

Svi oni u Hrvatskoj koji su ustrajavali
na tužbi protiv Srbije, u što se neskromno ubraja i autor ovih
redaka, došli su na svoje, dok su neki koji su je htjeli povući
voljom naroda razvlašteni i vraćeni na katedre odakle će u miru
moći stručno analizirati učinke i posljedice ove presude.

Paralelno s ovim događajem traje prava
sapunica oko buduće rezidencije novoizabrane predsjednice Kolinde
Grabar-Kitarović. Samo je u Hrvatskoj moguće praviti ovakav cirkus.

Premijer “ili mi ili oni” u
svom prepoznatljivom i bahatom stilu, kao kakav uvrijeđeni tinejdžer
brzopoteznim i nepromišljenim odlukama blamira kako povjerenu mu
dužnost tako i zemlju čijom vladom predsjeda.

Zaoštrava se, primjećujemo, valjda u
nedostatku kvalitetnog programa izlaska iz krize, štetna i opasna
retorika lijevih na koju onda odgovaraju desni, a sve skupa služi
kao magla da se ne vidi pustoš koju ostavljaju iza sebe. Kome u ovoj
siromašnoj i skoro uništenoj zemlji trebaju ideološki ratovi koje
je vrlo pametno i lukavo zatvorila i gore spomenuta Srbija. Neka se
barem u nečemu korisnom ugledaju na glavnog “regionskog”
partnera.

Oni imaju svoje četnike koji se sada i
službeno nazivaju antifašistima, a takvi bez imalo skrupula ponosno
predstavljaju Srbiju u “vascelom” svijetu. Ovdje kod nas
jedan spomenik sa cijelom svojom benignom ikonografijom postaje top
tema kako službene i neslužbene politike tako i medijske magaradi i
debila nevješto zamaskiranih u totem medijskih sloboda, kojih se i
notorni Duka iz novinarskog ceha mora sramiti. Kakve su dijagnoze u
pitanju ostaje za nagađati, no s obzirom na količinu mržnje koja
se posljednjih dana izlila iz njihovih otrovnih pera, očito se radi
o nekom težem, za sada nepoznatom, obliku poremećaja.