Damir Krstičević: Andrija je bio u pravom smislu vojnik i čovjek, a nama je bio kao otac

Dvadeset je godina od pogibije jednog od najvećih heroja Domovinskog rata, Andrije Matijaša Pauka. NJegovi suborci kažu kako je bio vizionar, perfekcionista, kako je držao do vojnika, nikad nije dao da ih netko osim njega pokudi. Voljeli su ga baš svi, od čistačica do zapovjednika, a nije ni čudno kada je uvijek od svojih ljudi tražio ono što bi pokazao svojim primjerom.

Strog, pošten, pravi lider i oličenje ljudskosti ali i vojnika bio je najomiljeniji zapovjednik Hrvatske vojske na dalmatinskom području, čiji je nadimak postao simbol Četvrte brigade u kojoj je Andrija ustrojio oklopništvo, ali bio i jedan od zapovjednika.

Neprežaljenu bol i život kojeg je Andrija podario za našu slobodu teško mogu nadomjestiti spomenici i drugi oblici čašćenja njegovog lika i djela, no na takav način ćemo ga uvijek imati pri svojim mislima, baš kao i sve druge heroje koji su životima platili našu slobodu.

Čuvao je svoje vojnike i bio je pravi lider 

Pričali smo s umirovljenim generalom Damirom Krstičevićem koji nam o legendarnom Pauku govori samo u superlativima. Prijatelj, po godinama i otac svojim vojnicima, isticao se primjerom vrijednog radnika i ratnika, dobre ali stroge osobe i nikad od svojih vojnika Pauk nikad nije zahtijevao nešto što on sam ne bi uradio, govori Krstičević.

– Bio je u pravom smislu vojnik i čovjek i nama po godinama je bio kao otac. Mi smo imali mladost, a on iskustvo što je on znao odlično spojiti. Bio je primjer, prvi u svemu, strog, inzistirao je na disciplini, obuci i konstantnim uvježbavanjima. Čuvao je svoje vojnike i bio je pravi lider s njima i od svojih vojnika nikad nije tražio nešto što sam ne bi uradio, bio je jednostavan, neposredan, otvoren i zato ga je voljela čitava brigada – prisjeća se Krstičević. 

Kroz sjećanje na svog prijatelja, osjetila se “knedla u grlu” umirovljenog generala, no tko može zamjeriti čovjeku koji je krojio slobodu danas nam neovisne i slobodne Hrvatske zajedno s legendarnim Paukom. Također, rekao nam je kako je s Matijašom imao izuzetno dobar prijateljski odnos, a unatoč tome, Andrija ga nikad u službi nije nazvao imenom.

– Mi smo bili jako dobri prijatelji i suradnici, Andrija je bio moja desna i moja lijeva ruka. Kad sam preuzeo zapovjednu odgovornost u 4. gardijskoj brigadi, Andrija je postao načelnik stožera brigade i zamjenik zapovjedništva. Po godinama mi je mogao otac biti i nikad me u službi, unatoč prijateljstvu, imenom nije nazvao. Ja sam inzistirao na tome, no njegov bi odgovor uvijek bio: “Vi ste moj zapovjednik”. Bili smo odličan tim i zato je 4. brigada ostala ono što je, nepobjediva do kraja i Andrija je bio pravi primjer kako se voli domovina – govori nam Krstičević.

Spomenik u Matijaševom zavičaju Marini

Prisjeća se Krstičević kako je Matijaš uvijek tražio rješenja, nove puteve, bio je pun ideja i uvijek je htio iznenaditi neprijatelja. Sjeća se kako su ga ljudi slijedili i vjerovali mu, dok su ga se s druge strane bojali. Govori da nije bio strog i neumoljiv, da bi bilo i više žrtava u redovima 4. brigade, te ističe njegovo vizionarstvo u tenkovskoj borbi koju je usavršavao do zadnjih granica, a kao primjer navodi proboj na Dinaru koji je bio prekretnica u ratu i upotrebi tenka. 

– Oklopnu bojnu doveo je do savršenstva, imao je viziju, tenk kao moćno oružje je uskladio s ljudstvom, a sve je to rezultiralo nemogućim – probojem na Dinaru iznad neprijateljskih položaja. Pa nitko nije mogao vjerovati da je to moguće. To je bio rezultat njegovog vizionarstva, njegovih ideja, uvijek spremnih iznenađenja prema neprijateljima. Vojska ga je slijedila i vjerovala mu, dok su ga se s druge strane bojali – objašnjava Krstičević.

Danas, 20 godina poslije u Matijaševom zavičaju Marini se diže spomenik jednom od istinskih heroja Domovinskog rata koji je ranjavan bježao iz bolnice kako bi se vratio na teren i borio se sa svojim vojnicima, za slobodu. Nije to jedini spomen na lik i djelo Pauka, također je ove godine pokrenuta inicijativa i Časnička škola oružanih snaga Republike Hrvatske nosi naziv Andrija Matijaš Pauk. Pitali smo generala Krstičevića njegovo mišljenje o tome, kao i jeli dovoljno vrednovana žrtva Pauka.

– Teško je reći, trebali bi za sve žrtve odati podjednak pijetet, a mislim da je ovo što se događa pohvalno. Danas se Andrije prisjećamo s tugom i ponosom, bio je istinski junak i to ne samo za mene već za sve i možemo ga svrstati rame uz rame s pokojnim Blagom Zadrom, kao i Damirom Tomljanovićem Gavranom. Pored vojarne u Kninu i brigade koje nose njegovo ime, ove godine je pokrenuta inicijativa i Časnička škola OS RH je dobila ime po jednom od junaka Domovinskog rata i to je jako pohvalna i velika stvar, no, obitelj je izgubila Andriju što je izuzetan gubitak za njih. Ipak, to odavanje poštovanja i zahvalnosti prema njegovom liku i djelu što je kao čovjek i vojnik ostavio svoj dragocijen život za našu slobodu i današnji mir je jako pohvalno – zaključio je Krstičević.