Žalba optuženih za sređivanje lažnih vojnih mirovina prihvaćena

Žalbe okrivljenika u aferi “Dijagnoza“, Dragiša Šušića,
Marijo Tafre, Valtea Nutrizija, Boran Uglešića, Boris Samardžije i Suzana
Jelavić, Vrhovni sud je nakon 11 godina odlučio prihvatiti.

Naime, okrivljeni su preko branitelja u veljači ove godine,
na početku suđenja, tražili da se iz spisa izdvoje svi nalozi istražnog suca za
provođenje tajnih mjera, kao i dokazi koji su prikupljeni na taj način.

Taj je prijedlog tada iznio odvjetnik Željko Gulišija, jedan
od trojice branitelja okrivljenog psihijatra i sudskog vještaka Borana
Uglešića, a pridružili su mu se i odvjetnici ostalih okrivljenih. Na taj se
način željelo spriječiti da se tijekom suđenja javno preslušavaju tajno
snimljeni telefonski razgovori okrivljenika, koji su jedan od ključnih dokaza u
ovom predmetu.

Sudac Dinko Mešin tada je odbio te zahtjeve pokušavši
“spasiti predmet”, a nakon žalbi Visoki kazneni sud u svojoj je
odluci istaknuo kako su izreka i obrazloženje koje je sudac Mešin donio i u
kojima je istaknuo da su svi nalozi suca istrage bili dostatno, premda šturo,
obrazloženi, “u cijelosti razumljivi”. No, u pitanje su doveli
pravilnost njegove argumentacije.

U svakom od naloga suca istrage, a ima ih sedam u razdoblju
od srpnja 2007. do siječnja 2008. godine, navodi se kako su zahtjevi USKOK-a
osnovani, no nema interpretiranja sadržaja zahtjeva. Visoki kazneni sud
obrazlaže da u svim nalozima piše da se dokazi ne bi mogli osigurati na drugi
način, no ne navode se stvarni detalji, činjenice i okolnosti slučaja koji bi
ukazivali na to da postoji osnova sumnje da su kaznena djela počinjena, niti da
se dokazi ne mogu osigurati na drugi način osim nadziranjem telefonskih
razgovora, piše slobodnadalmacija.hr.

Vrhovni sud Hrvatske prije je bez problema ovakve naloge
sudaca istrage proglašavao zakonitima i odbijao prijedloge za izdvajanje kao
nezakonitih dokaza, a velika većina naloga, da ne kažemo svi, bili su baš ovako
obrazloženi.

No, onda nam je Europski sud za ljudska prava “dao po
prstima” donijevši u dva slučaja odluke koje su “poklopile”
domaće pravosuđe i zbog kojih je Vrhovni sud promijenio svoju praksu.

Radi se o već “čuvenim” slučajevima Ante
Dragojevića, dilera iz Korčule, koji je dobio desetak tisuća eura odštete od
države jer mu je protuzakonitim snimanjem telefonskih razgovora povrijeđeno
pravo na poštovanje njegova privatnog života i korespondencije, te Josipa
Matanovića, nekadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji
je osuđen zbog koruptivnih kaznenih djela na kaznu zatvora u trajanju od 11
godina, a kojemu je EU sud za ljudska prava dodijelio četiri tisuće eura
odštete zbog povrede prava na poštovanje privatnog života i povrede prava na
pošteno suđenje.

Vrhovni je sud u predmetu “Dijagnoza” u rujnu
2012. godine već odbio identične zahtjeve obrane, no tada je praksa bila
drukčija i tada još nismo dobili europsku “packu”.

Podsjetimo, u cijeloj su priči u prvotnoj optužnici bili i
Suzanin suprug Mladan Jelavić, no on je u međuvremenu umro, isto kao i liječnik
Damir Rebić. Sve ih se tereti da su, a nakon što ih je Jelavić od siječnja
2006. do 11. veljače 2008. godine na području Splita i Zagreba povezala “u
zajedničko djelovanje s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi za
veći broj raznih korisnika”, tim osobama, a radi se o njih petnaestak,
omogućili stjecanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida, čime su im pribavili
znatnu materijalnu dobit na štetu državnog proračuna.

Dodajmo i da je zamjenica USKOK-a Natalija Petković na tom
prvom ročištu istaknula da je Vrhovnom sudu tada trebalo tri godine za
odlučivanje o zakonitosti sudskih naloga i nezakonitim dokazima. Tada je
istaknula i da “obrana dobro zna da će u 2022. godini nastupiti zastara
progona”.

– Isto tako zna i da će 2022. godine zastara nastupiti,
ovisno o mjesecima, za još 41 kazneno djelo krivotvorenja isprava. I to je
očiti razlog zašto obrane ponavljaju prijedlog za izdvajanje dokaza kao
nezakonitih, dodala je Petković.

Sudeći po odluci Visokog kaznenog suda, zastara je vrlo,
vrlo blizu.