Oprostio se Ivano Balić – rukometni Mozart

Ivano Balić se u velikom stilu sa sedam golova, bez promašaja, te pet asistencija, odvevši svoj Wetzlar do pobjede 29:24, oprostio od briljantne karijere.

Rukometni Mozart, maestro, genije, Jordan…mogli bi ovako do sutra nabrajati epitete najboljem rukometašu svih vremena koji se danas nakon skoro 20 godina karijere oprostio od rukometa. 

Počeo je s košarkom za koju će priznati da mu je mnogo pomogla u onome u čemu će kasnije postati najbolji na svijetu. Split, Metković, Portland, Zagreb, Atletico Madrid i Wetzlar destinacije su u kojima su rukometni zaljubljenici mogli uživati u čarolijama magičnog Ivana. No, ono po čemu ćemo ga najviše pamtiti svakako su igre iz njemu svetog – reprezentativnog dresa. Svijetu nepoznati Ivano je 2003. godine u Portugalu odmah pokazao tko je najbolji.

Dva puta je proglašavan najboljim igračem svijeta (2003., 2006.),  a MVP-jem je proglašen 5 puta uzastopno na velikim natjecanjima (EP u Sloveniji 2004., Olimpijske igre 2004., SP u Tunisu 2005., EP u Švicarskoj 2006., SP u Njemačkoj 2007.). Možda i najdraža nagrada stigla mu je prije pet godina kada su ga navijači u velikoj anketi proglasili najboljim rukometašem ikad. 

S Hrvatskom je osvojio dva zlata (SP 2003, OI 2004.), četiri srebra (SP 2005, 2009, EP 2008, 2010) te dvije bronce ( OI 2012, EP 2012). Bio je vođa zlatne generacije hrvatskog rukometa koja je svako natjecanje bila jedan od favorita za vrh, za najsjajnije odličje. Ivano je smatrao je Hrvatska mogla i morala bolje, sjetimo se samo njegovog bijesa i ručnika preko glave nakon svake izgubljene utakmice.

Tvrdoglavac na terenu, van njega flegmatik, čovjek za velike stvari – rođeni pobjednik. Zbog njegove imaginacije i kreativnosti na terenu rukomet su počeli gledati i oni koji nisu dotad znali apsolutno ništa o tom sportu – no rukometni Mozart tjerao je u prvom mjesecu cijelu državu da grize nokte i pije apaurine, uspio je sport za grubijane čarolijom pretvoriti u poeziju. Ivano, rukometni pjesniče, hvala ti na svemu.