“O tempora, o mores!” u prijevodu “O vremena, o običaji”, rekao je veliki govornik Ciceron kada je govorio protiv Katiline, a njegova izreka simbolizira pokvarenost u običajima i shvaćanjima suvremenika. Sigurno nije ni slutio da će njegova izreka vrijediti i za današnje vrijeme u kojem živimo.
S novim vremenima dolaze i novi običaji, pa tako se i u muzici trendovi mijenjaju. Koliko god nama Hrvatima to bilo teško prihvatiti, turbofolk je postao iznimno popularan među mlađim naraštajima. Onima koji svoje vrijeme vole provoditi u klubovima. Klubovima koji su im tu muziku nametnuli. Klubovima koji zbog te muzike ostvaruju veliku zaradu i posjećenost. Takvih klubova sve je više, a po svemu sudeći turbofolk je počeo prelaziti i van granica klubova. Tako je danas pokrenut Extra FM radio na frekvencijama 93.6 i 104.5 MHz pa sada možemo čuti zvukove Slađe Allegro, Seke Aleksić, Ace Lukasa i drugih estradnih folk umjetnika.
“Zašto nas glazba ne bi spajala?”
Jedan lokalni radio u Splitu, preduhitrio je EXTRA FM, a riječ je o Jadranskom radiju koji u večernjim satima na svojim radio valovima pušta “narodnjačke” zvukove.
Voditelj Ante Glavaš, ispričao je priču kako je došlo do ove ideje i realizacije.
– Jadranski radio lokalna je radio postaja s gradskom koncesijom za Grad Split te je izložen konkurenciji radijskih postaja koje imaju regionalne i državne koncesije za to područje. Promjenom upravljačke strukture, tijekom jeseni prošle godine, započeli smo s praćenjem konkurencije i analizom prisutnih programa na splitskom području i usporedili smo ga s dosadašnjim programom Jadranskog radija. Zaključak je bio da se glazbeni, zabavni i informativni program potpuno podudaraju s programima konkurencije.
Jadranski radio upao je u financijske probleme zbog podređenog tržišta i manjeg dosega signala u odnosu na velike radio programe. Riješenje je bilo promijeniti program jer se doseg nije mogao mijenjati zbog toga što je ograničen koncesijom. Rješenje ih je dovelo do jednog, a to je turbofolk. Kako su mladi u Splitu “zaluđeni” ovom muzikom, a splitski klubovi koji puštaju turbofolk dupkom su puni, tako se i slušanost Jadranskog radija podigla.
– Mlada splitska publika s oduševljenjem je prihvatila takvu ideju, no u početku je bilo i onih koji to nisu baš odobravali. Danas, pola godine nakon ljudi su već navikli na naš program i nemamo nikakvih predrasuda ni prijetnji.
Dosadašnje praćenje slušanosti Jadranskog radija pokazuje da u Splitu postoji izrazito veliki interes za glazbom koja se inače ne pušta na hrvatskim radio postajama iako se sluša u klubovima, kafićima i preko interneta te putem satelitskih TV i radio postaja.
Na temu novopečenog folk radija, EXTRA FM, ekipa s Jadranskog radija poželjela im je dobrodošlicu u radijski eter.
– Sigurno će biti i ljudi koji će zbog svega negodovati, no tu smo da širimo ljubav glazbom, da rušimo barijere…. jer ako nas već političari razdvajaju, zašto nas glazba ne bi spajala?, zaključio je Ante.
“KAKVA SEKA, KAKVA JECA”
A što o turbofolku misle naši sugrađani, jesu li se prilagodili novom trendu i podržavaju li ga, nismo mogli, a da ih ne upitamo..
JOSIP (20): Mislim da je turbofolk glazba pravac pop glazbe s primjesama istočnog, orijentalnog zvuka. Kao i u svakome žanru glazbe tako i u turbofolk glazbi postoje kvalitetne pjesme i umjetnici, i one nekvalitetne. Slušam turbofolk, ali onaj s kvalitetnim i životnim tekstovima koji smisleno progovaraju o životu, ljubavi, ljudskim odnosima. Smatram da smo mi kao društvo jako površni i da jako brzo sudimo nešto, a da to i ne poznajemo. Sudimo i mrzimo folk glazbu samo zato što pjevaju na ekavici. Odvajam umjetnost i politiku i smatram da pjesme i glazba ruše barijere i pjesme koje ja slušam imaju poruke ljubavi….
DORIS (22): Definitivno se ne radi o žanru muzike koji bi slušala sama od sebe iz gušta. Nemam ništa protiv, ali većinu tih pjesama znam iz noćnih klubova pa mi uđu u uho kao i većini mladih jer tekstovi im nisu baš teško pamtljivi. Naime, smatram kako većina mladih te pjesme sluša jer su nametnute u klubovima pa se prilagode, rijetki su oni koje poznam što slušaju tu vrstu glazbe u svoje slobodno vrijeme. Predrasude postoje većinskim dijelom od strane starije populacije, ali razlog tome je činjenica da su prvi izvođači turbofolka Srbi s kojima nemamo razvijene dobrosusjedske odnose zbog nekadašnjih povijesnih događaja.
KRISTINA (21): Folk muzika je takva vrsta muzike čiji ritam potiče na ples. Neki misle da ta muzika stimulira vulgaran način izražavanja, pokreta i emocija dok drugi misle da njezini tekstovi i emocije mogu doprijeti tako da se mogu poistovjetiti s njom. Ja spadam u tu skupinu jer slušajući takvu muziku osjećam se opuštenije, a kad odem u disko potiče me na ples.
VIŠNJA (51): Danas mladi puno slušaju cajke i folk muziku. Osobno u toj vrsti muzike ne vidim neku umjetnost. Mladi su povodljivi, konzumiraju ono što im se pruža u diskotekama koje na takav način zarađuju velike novce jer je folk umjetnika previše. Imam osjećaj da svaki dan smišljaju tekstove i muziku koji će mlade zaluditi, poticati ih na alkohol, a oni će pri tom dobro zaraditi. Mladi se tu samo “dobro” zabavljaju ne razmišljajući što ta glazba pruža. Rekla bi da je to nametnuto isto kao pokidane hlače.
STIPE (60): Ja ne razumijem što je mladima dobro u toj muzici. Tu nema nikakve umjetnosti ni kvalitete. Kad usporedite to s jednim Andreom Boccelijem, Eniom Moricconeom koji su istinski umjetnici, onda jednostavno ne mogu shvatiti zašto mladi slušaju Seke, Cece i Jece.
SANDRA (21): U zadnje vrijeme aktualna je tema turbofolka, a ljude koje zabavljaju lake note ‘istočnog melosa’ se često degradira kao građane nižeg reda. Smatram da u današnjem, suvremenom i liberalnom svijetu, glazba ne treba biti etiketa, a sve se više etiketira upravo subkultura turbofolka. Istina, analiziranjem turbofolk hita nećemo doći do dubokih zaključaka ili apstraktnih doživljaja, ali opet zašto osuđivati populaciju obožavatelja turbofolka?
NATALIJA (47): Nije mi drago što mladost sluša takvu vrstu muzike. Mislim da imaju puno bolji izbor, ali na kraju svatko ima pravo na vlastiti odabir. Možda da sam se i ja rodila u takvom vremenu možda bi ih razumjela.
Zaključak dovodi do sljedećeg, ljudi slušaju ono što vole i žele. Na kraju krajeva to se može potkrijepiti izrekom ˝De gustibus non est disputandum˝ ili ˝O ukusima se ne raspravlja˝. Teško primjenjivo na današnje vrijeme jer se previše toga komentira, ali svatko je na kraju jedinka za sebe i ima svoja načela. Turbofolk je postao dio mainstream kulture, a očito ima više uspjeha među mlađim generacijama. Treba pogledati realnosti u oči jer ipak je glazba ono što povezuje i razveseljava ljude, makar se radilo o turbofolku.