Priča o Fjodoru Konjuhovu, putniku koji je sam pokorio svijet

U svoju prvu ekspediciju Konjuhov je otišao s 15 godina, sam je prešao
Azovsko more na čamcu s veslima. A kad je došlo vrijeme da odabere buduće
zanimanje, nije bilo više sumnje: isprva je odabrao Odesko moreplovno učilište,
gdje je se obrazovao za brodskog mehaničara, a potom Lenjingradsko polarno
učilište. Međunarodne avanture počele su već u vojsci. Konjuhov je služio u
Baltičkoj floti, gdje je tijekom sukoba s nadređenima, ne izdržavši ruganje i
ponižavanje, izlio na jednog od njih lonac vruće juhe. Tad ga je od suđenja
spasio vojni zatvor, odakle su hrabrog mornara poslali izravno u Vijetnam da
služi na motornom čamcu i isporučuje municiju.

Na sjeverni pol

Prva prava ekspedicija Konjuhova bila je 1977. na jedrenjaku po maršruti
Vitusa Beringa. Cilj ekspedicije bio je da maksimalno reproducira uvjete u
kojima su ruski putnici otkrivali rusku Ameriku prije više od tri stoljeća.

Izvor nadahnuća za daljnja osvajanja oceana i planinskih vrhova za Konjuhova
bio je japanski putnik Naomi Uemura: ”U 70-im i 80-im godinama putnika uopće
nisu ozbiljno percipirali. Tvrdili su da taj čovjek ne pripada našem načinu
života. Ili ga treba poslati u ludnicu. Sve je promijenio Uemura. 1978. otvorio
je eru putničkih-samaca. Dokazao je da putnik-samac može napraviti ono što neće
ekipi poći za rukom. Sam se popeo na Everest, sam je išao na Sjeverni pol”.

Iza prve ekspedicije uslijedile su druge – na Kamčatku, Sahalin, Komadorske
otoke. No glavni cilj putnika bio je pojedinačno osvajanje Sjevernog pola. Kako
bi to ostvario, Konjuhov odlazi na Čuhotku, gdje uči graditi kolibe od leda te
voziti kola koja vuku psi; sudjeluje u dvjema arktičkim ekspedicijama.

”Znanje dolazi s iskustvom. Naučio sam puno toga od svojih prijatelja u
prvim polarnim ekspedicijama: sazidati eskimski iglu, staviti šator tijekom
mećave, popraviti petrolejsko kuhalo na hladnoći, praviti vezice, stajati na
tankom ledu, sušiti na tijelu mokre vunene čarape. Upravo sam u prvim
ekspedicijama istinski upoznao Arktik. Potom mi je to jako pomoglo tijekom
pojedinačne ekspedicije na Sjeverni pol”.

Konjuhov odlazi 1990. na svoje pojedinačno putovanje na Sjeverni pol. Skija,
prevozeći sam svu hranu i opremu, spava na ledu. Za 72 dana konačno postiže
cilj koji si je zadao.

”Ranije, dok sam bio mlad, bilo mi je komplicirao putovati. Suviše sam bio
gord. Teško sam podnosio usamljenost. Nije bilo na svijetu ništa teže od
usamljenosti. A danas sam shvatio: ne postoji usamljenost na Zemljinoj kugli.
Na Zemlji je sve živo. Pa i ocean, u njemu su kitovi. Planine su žive.
Pustinja. U pustinji je s tobom Gospodin Bog. I sveci kojima se moliš”.

Arktik nije granica

Konjuhov dolazi 1995. do najjužnije točke Zemlje za 59 dana, gdje postavlja
rusku zastavu. Tijekom ekspedicije Fjodorov pravi niz istraživanja (prirodno
radijacijsko polje Antarktika, fizičko i psihološko stanje na visini višoj od 5
tisuća metara, u uvjetima jakih vjetrova, hladnoće i pri nedostatku kisika),
koja su bila osnova za njegove znanstvene radove. Nakon što su radovi
objavljeni, putnik je primljen u Rusku geografsku zajednicu.

Ujedno, Konjuhov pokorava od 1992. tzv. ”Sedam vrhova svijeta”. U pet
godina penje se na Elbrus, pokorava Everest, postaje prvi Rus koji je izvršio
program Veliki Šljem; penje se na masiv Vinson (najviša točka Antarktika),
penje se na Aconcagu u Južnoj Americi. U 1997. odmah zatvara tri preostala
mjesta – afrički vulkan Kilimandžaro, australijski vrh Kosciuszko,
sjeveroameričku planinu Mount-McKinley. I to sve sam.

Ipak, glavna strast putnika je more. Napravio je rekord, preplovivši za 46
dana Atlantski ocean na čamcu s veslima (prešao ga je sve zajedno 17 puta),
šest puta je išao oko svijeta (jednom bez zaustavljanja) i postao jedini Rus,
koji je triput obišao svijet bez ijednog pomoćnika.

Kad ga pitaju o čudesima koje je vidio na svojim ekspedicijama, Konjuhov
odgovara jednostavno: ”Ja, kao pravoslavac, ne vjerujem u mistiku, ni u kakve
leteće tanjure. Suviše se puno piše o svakakvim čudesima. U oceanu sam vidio
rijetke fenomene: svijetleće stupove, vatrenu kuglu, i jedinstvenu igru munja
na priponama (čelično uže za držanje na jarbolu op. red.);
ukratko, puno zanimljivog, no sve su to prirodni fenomeni te u njima nema
nikakve mistike. Na jedrilici sam sam prošao sve zajedno oko 380 tisuća milja –
to je prosječna udaljenost od Zemlje do Mjeseca, ali nisam vidio ništa
nadprirodno”.

Ne samo cesta

Putovanja i znanstveni radovi nisu jedine preokupacije Konjuhova. Od početka
80-ih Konjuhov slika. Njegov nacrt Ikone Nikolaja Čudotvorca poslali su u
svemir. U 2010. odlučio se posvetiti crkvi, postao je svećenik Ruske
pravoslavne crkve te je čak objavio da neće više praviti ekspedicije. Doduše,
nije dugo izdržao: za par mjeseci već je objavio da ide u Etiopiju…

63-godišnji Konjuhov ni danas se ne želi zaustaviti. Sljedeće godine želi
postići svjetski rekord u letu u aerostatu bez zaustavljanja. ”Ne živim radi
svoje sreće, nego radi ekspedicija. Radi mašte, ideja. Ne mogu bez toga. Uvijek
živim za budućnost: za ekspedicije, susrete, slike, planove”.