“Povijest pisana svjetlom – Split od Prisce do Adriane”: Knjiga u kojoj će biti objavljene javnosti do sada nepoznate fotografije

U srijedu s početkom u 19 sati u Muzeju grada Splita povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić predstavit će prvu od tri knjige, svojevrsnu fotomonografiju Splita, “Povijest pisana svjetlom – Split od Prisce do Adriane”.

Tri knjige sadržavat će oko 7000 raznih starih fotografija, od kojih je samo u prvoj knjizi oko 2600, a uz njih su i različite karte, grafike te crteži grada i događaja u njemu. Brojne su fotografije novopronađene te će objavljivanjem ove knjige prvi put biti predstavljene javnosti. 
Od triju knjiga zastupljeni su sljedeći dijelovi grada: Grad unutar Palače, Riva, Grad unutar srednjovjekovnih bedema – burgus, Pjaca – Narodni trg. Pored tematskih fotografija gradskih predjela u prvoj je knjizi fotografijama je predstavljen pregled svih gradonačelnika Splita od hrvatskoga narodnog preporoda do početka VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine te prvi kinematografi i filmovi snimani u Splitu do Drugoga svjetskog rata.

Prva knjiga, kao i sljedeće dvije koje će biti objavljene, rezultat je višegodišnjega proučavanja Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, istraživanja u mnogim privatnim i javnim zbirkama fotografija u Splitu, ostalim gradovima Hrvatske, ali i u inozemnim zbirkama.
Kako je zastupljen veliki broj fotografija iz razdoblja od 140 godina tri knjige bi mogle biti zanimljive stručnjacima, ali i svima ostalima koje zanima povijest najvećega dalmatinskog grada. Načinom pisanja i tehničkim uređenjem knjige, tzv. fotografskim čitanjem grada, nastojalo se čitatelju dati mogućnost da izabere ono što ga zanima bez opterećenja čitanjem cjelovitoga teksta i traženjem određenih podataka – najavio je Borčić.

U drugoj knjizi bit će u zastupljeni: Prokurative, Zapadna obala, Sustipan, Varoš, Marjan, Lučac, Manuš, Dobri, Lovret. U uvodnome će dijelu biti predstavljeni svi fotografi, bili oni profesionalci ili amateri, čije se fotografije Splita nalaze u knjizi. Treća knjiga opisuje sve ostale predjele grada koji su bili do 1979. godine više ili manje nastanjeni: Bačvice, Bol, Brda, Brodarica, Dujmovača, Firule, Glavičine, Gripe, Katalinića brig, Kman, Kopilica, Križine, Lovrinac, Istočna obala, Ovčice, Plokite, Pojišan, Poljud, Sjeverna luka, Skalice, Škrape, Špinut, Split tri, Sućidar, Sukoišan, Supaval, Sutrojica, Table, Trstenik, Visoka, Zenta, Žnjan i Pazdigrad. Ti gradski predjeli koncem 19. i početkom 20. stoljeća bili su predgrađa Splita no u nekima od njih odvijao se značajan gradski život. U trećoj je knjizi uvodni dio posvećen osobenjacima kojima je Split uvijek obilovao, a prema kojima je odnos Splićana bio poseban. 

Izbor fotografija iz povijesti Splita obuhvaća razdoblje od pojave prve fotografije u Splitu, to jest od fotografa Petra Zinka i njegovih fotografija snimljenih s tek izgrađene palače Bajamonti 1859. godine te njegovih stereo fotografija iz 1864. godine.

– Kako je bilo nemoguće završiti pregled sa suvremenim fotografijama jer bi njihova količina s obzirom na veličinu današnjega Splita bila prevelika trebalo je pronaći neku godinu koja bi odgovarala još živućoj generaciji stanovnika Splita, ali i predstaviti neki važniji događaj iz povijesti grada. Najprikladnije je bilo zbog mnogo razloga izabrati održavanje VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine (MIS 79). One su u mnogo čemu bile arhitektonska, urbanistička, športska i kulturna prekretnica grada Splita – pojasnio je autor jedine knjige takve vrste.

Spomenuo se Borčić početaka, doseljavanja Slavena i njihova stapanja s Romanima, kada je Split činila samo Dioklecijanova palača i unutar njegovih zidina kada je moglo biti tek nešto više od 3000 stanovnika. U doba Tome Arhiđakona u 13. stoljeću u Splitu koji je tada obuhvaćao i predgrađa izvan zidina, živjelo je oko 5000 stanovnika. Procvat Splita i njegove trgovine donose 15. i početak 16. stoljeća i tada počinje brojnije doseljavanje stanovništva iz okolice u grad, naročito iz Poljičke Republike. Oko 1500. godine Split broji oko 10.000 stanovnika. Koliko god  se broj stanovnika zbog doseljavanja iz okolnih mjesta povećavao, ratovi i kuga su ga smanjivali. U Splitu se kuga počela širiti naročito poslije gradnje lazareta kada Split postaje tranzitna luka za trgovinu između Venecije i Turske. Trgovci su zajedno s robom s Istoka često donosili i kugu i ostale bolesti. 

Barem deset puta kuga je pokosila Split. Otkrijmo tek da je najstariji zapis o kugi onaj s polovice 14. stoljeća splitskoga pisca Cutheisa. Kuga je tu bila nazvana epidemia primitiva, a pokosila je nadbiskupa, mnoge plemiće i mnoštvo pučana, tako da je, kao što piše autor, u mnogim kućama non remanserat mingens ad parietatem. Strahovita kuga 1607. godine gotovo je posve uništila grad. 

Split je obilježilo nekoliko prekretnica u njegovom razvoju, a kako je “putovao” kroz povijest, kako i zašto se širio otkrit će neprocjenjiva knjiga. Dodajmo da su recenzenti knjige “Povijest pisana svjetlom – Split od Prisce do Adriane”, koja se proteže na preko 700 stranica Joško Belamarić, Darovan Tušek i Arsen Duplančić, a uvodni dio napisao je akademik Jakša Fiamengo.