Zašto su djeca danas sve bezosjećajnija i spremna na nasilje?

U društvu u kojem se neprestano govori o reformi obrazovanjakao vidu brige za djecu, vlada šutnja o tome da su djeca krivnjom roditelja, ali i škola koje zanemaruju odgojnu funkciju bezosjećajnija, sklona vršnjačkom nasilju, izrugivanju, isključivanju druge djece iz igre i druženja. Barem svako četvrto dijete je, prema istraživanjima, žrtva vršnjačkog nasilja, najčešće u dobi od 10 do 14 godina. U nizu škola stvarnost je takva da djeca neće reći djetetu koje je izostalo iz škole zbog bolesti zadaću, dobro znajući da nenapisana zadaća znači minus u dnevniku, a više ih donosi i jedinicu, piše večernji list.

Mnogi roditelji žale se da kad im dijete zamoli zadaću preko Vibera ili WhatsAppa da ga djeca iz razreda ignoriraju ili pak satima čeka odgovor iako vidi da su svi pročitali poruku. Da ne govorimo o izrugivanju djece zbog nemarkirane odjeće, verbalne agresije licem u lice ili preko društvenih mreža “da je ružno, glupo, luzer(ica)”. Dječji psihijatar Nenad Jakušić ističe da se mnogi roditelji danas ponašaju u stilu da je bolje da im je dijete nasilno, nego da bude žrtva kao da ne postoji ništa između, kao da nije najbolja ravnoteža – odgoj djeteta, koje neće biti ni žrtva, ni nasilnik, nego dobar čovjek. Kao voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici upoznat je sa stanjem u školama i među djecom.

– Danas se u školi često događa isključivanje djece iz igre i druženja, pa se stvaraju grupice djece po imovinskom statusu, izgledu, po tome kako tko kotira u razredu i kako se odijeva, ali i po ocjenama. Djeca puno puta ne žele posuditi bilježnice djeci iz razreda kad nisu bila u školi ili se prave da ne znaju zadaću. Najčešće se to događa u višim razredima osnovne škole i srednjoj. Kako su ocjene u školi najvažnije zbog suparništva, ima i zluradosti među djecom koja se vesele neuspjehu drugog. A škole baš briga za to i kako se djeca osjećaju jer je glavno da provedu svoj nastavni program. Ima, naravno, dobrih školi s manjim razredima koji na vrijeme reagiraju prije nego dođe do bullyinga – kaže Jakušić. Djeca su si, slaže se, prije više pomagala jer nije bilo negativne kompetitivnosti. A djeca koja ne žele reći zadaću, koja su odgojena tako da je najvažnije da je njima dobro i da ih baš briga za druge takva će ostati i kao ljudi. Psihologinja, prof. dr. Mirjana Nazor, ističe da se zanemaruje da je škola prije svega odgojno-obrazovna institucija, a danas su fetiš ocjene, a ne odgoj.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.