Odabrano je 25 skladbi koje će ove godine predstaviti publici u finalnoj večeri. Jeste zadovoljni prijavama i odazivom?
- Ove je godine uistinu bio veliki interes za nastup na Splitskom festivalu, kako od strane izvođača tako i od strane autora. Izgleda da je pandemija sa sobom donijela i nešto pozitivno jer su ljudi očito boravili doma uz svoje instrumente i pisali pjesme, i to jako dobre pjesme. Od pristiglih oko 300 pjesama na natječaj trebalo je odabrati njih dvadeset pet. To nisu lagane odluke za festivalski žiri. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan. Kao što ste vidjeli, ima dosta renomiranih, ali i mladih izvođača. Ipak je pozornica Splitskog festivala oduvijek bila poticaj mladim ljudima da ustraju u svom radu, a oni su sa sobom donosili jednu novu energiju koja je zajedno s iskusnim glazbenicima iznjedrila i ovo 62. izdanje festivala.
Od svih odabranih imena, jedino nepoznato ime je Willy Family. Čak ni Google tražilica nije evidentirala ovu grupu, možete li nam otkriti o kome je riječ? S obzirom na činjenicu da se među autorima pjesme navodi Siniša Vuco, možemo si samo pustiti maštu na volju.
- To će biti zanimljiva priča jednog momka i njegove obitelji, prijatelja…Ovo će biti njihov prvi nastup, te bih volio da se oni sami prezentiraju javnosti kad osjete pravo vrijeme za to. No bit će vrlo zanimljivo za publiku, siguran sam.
Dajte još barem nešto, poznajemo li ih?
- Neke već znate, a neke ćete ubrzo upoznati, strpite se još malo. To će zasigurno biti iznenađenje koje se ne očekuje.
Istaknula bih još izvođača Marka Bošnjaka, prozvanog ''čudom od djeteta'' iz Bosne i Hercegovine, koji je slovio za favorita i ovogodišnje Dore. Moram priznati da je vrlo zanimljivo ugledati njegovo ime na listi izvođača.
- Kad raspišemo natječaj nikad ne znate tko će se sve prijaviti. Uvijek preslušamo sve pristigle pjesme i trudimo se izabrati one koje mislimo da bi najbolje predstavile novo izdanje festivala, da to bude spoj kvalitetne pjesme i kvalitetnih izvođača. Marko odlično pjeva, imao je vrlo zapažen nastup na Dori i siguran sam da je pred njim svijetla budućnost. Posebno mi je zadovoljstvo kad na pozornici Splitskog festivala nastupe mladi ljudi kojima će Prokurative pružiti afirmaciju i poslužiti kao dobar vjetar u leđa u njihovoj karijeri.
Prisjetimo se da je i naša eurovizijska predstavnica Mia Dimšić prvi put se ozbiljnije predstavila upravo na Splitskom festivalu.
- Tako je, prvi ozbiljan nastup Mia je imala na festivalu i to s pjesmom ''Život nije siv'', koja je postigla zapažen uspjeh kod publike i bila uvod u niz dobivenih Porina. U svakom slučaju mladima je mjesto na Splitskom festivalu. Ali vratimo se na Marka, on je odličan talentirani glazbenik i mislim da zajedno s Vlahom Arbulićem gradi odličnu priču.
Iščekuju se imena za druge dvije večeri, kad će izaći službeno priopćenje tko će preuzeti pozornicu za preostala dva dana festivala?
- Drago mi je da se ljudima sviđa koncept koji smo pokrenuli 2014. godine. Festival smo započeli koncertom Olivera & Hausera, a narednih godina nastavili s nizom koncerata drugih velikih imena kao što su Parni valjak, Doris Dragović, Gibonni, Petar Grašo, Josipa Lisac… Na takav način smo omogućili ljudima da uživaju u koncertima izvođača koji neće nastupiti na samom festivalu, a ljudi ih vole i žele doći na njihov nastup. Ove godine smo za prvu večer pripremili također odličan program, a ime izvođača ćemo uskoro i objaviti. Druga večer je retrospektivna u kojoj slavimo naša velika autorska i pjevačka imena, kroz koju želimo pokazati značaj Splitskog festivala u hrvatskoj glazbenoj kulturi, a ujedno i očuvati našu hrvatsku glazbenu baštinu.
Prošle godine ste s programom krenuli desetak dana prije samog održavanja na način da ste na manje gradske trgove organizirali koncerte koji su imali za cilj da zagrijavaju građane i njihove goste za ono što slijedi. Planirate li takvo što i ove godine?
- Željeli smo da festival izađe van samih Prokurativa, te glazbom obojamo cijeli grad i to pod nazivom ''Festivalski šušur''. Tako smo prošle godine krenuli s koncertom Nine Badrić na Peristilu, TBF-a, Cubisma, Matka Jelavića, Alena Nižetića i Tihe Orlića na Tvrđavi Gripe, te brojnim drugim izvođačima na atraktivnim lokacijama u gradu kao što su Riva i Trg Gaje Bulata. Htjeli smo da naš grad tih desetak dana živi s festivalom i bude ispunjen odličnom glazbom i dobrom energijom. Mislim da smo u tome prošle godine uspjeli, isto ćemo nastojati organizirati i ove godine.
Iako ste prvenstveno skladatelj i producent, kad sad pogledamo, Vi danas brojite 15 godina rada na direktorskoj poziciji jednog velikog festivala. Je li bilo teško jednom umjetniku se snaći na menadžerskoj poziciji? Svi umjetnici inače bježe od papirologije i pregovaranja, koliko je Vama trebalo da prihvatite i onaj nekreativni dio ove pozicije?
- Rodio sam se 500 metara od ove pozornice i odrastao uz Splitski festival kao brojne moje kolege i prijatelji. Svima koji smo se bavili glazbom imponiralo je biti dio te priče oko samog festivala, a meni se ukazala prilika organizirati i kreirati sam festival. Zamišljao sam svoj prvi susret s organizacijom festivala kao isključivo kreativni glazbeni moment stvaranja. No s vremenom sam shvatio da organizacija festivala nije samo odabir pjesama i glazba, nego niz drugih aktivnosti kao što su scenografija, postavljanje gledališta, traženje pokrovitelja, marketing itd… Trebalo mi je zasigurno nekoliko godina da sve to povežem i formiram tim kvalitetnih ljudi. Srećom na početku u našem timu je bila gospođa Mirjana Buljević, sa dugogodišnjim iskustvom u organizaciji festivala, koja nam je puno pomogla. Danas okupljamo zaista jednu respektabilnu ekipu ljudi koja zajedno odlično funkcionira, te je organizacijski sposobna udovoljiti vrlo zahtjevnoj modernoj produkciji.
Imati stabilan tim danas je zaista lutrija.
- Pa istina. Eto i Hrvatska radio televizija već godinama prati sve dane festivala što prije nije bio slučaj, ali pridobili smo ih upravo tako što smo radili na boljoj i zanimljivijoj koncepciji. Pritom mislim na to što smo odustali od dviju polufinalnih večeri, jer je nemoguće svake godine iznjedriti 48 novih kvalitetnih pjesama. Od polupraznih tribina na polufinalnim večerima, s novim konceptom retrospektivne i koncertne večeri dobili smo popunjenost do posljednjeg mjesta.
Kad se priča o nekim prošlim vremenima i počecima današnjih renomiranih glazbenika, možemo se držati i Vama bliske generacije, dominirali su bendovi. Tu je Vaš Tutti frutti, potom Daleka Obala, Parni valjak, Prljavci, Crvena jabuka i brojni drugi, a danas je sve više solista. Vidimo to i prema odabranim skladbama na ovogodišnjem festivalu. Čini mi se kao da je sve manje onih istomišljenika koji se okupe zbog istog cilja - da stvaraju dobru glazbu. Što Vi mislite?
- A može se reći da je to ona fraza koju mi u Dalmaciji volimo koristiti: ''sto baba, kilavo dite''. Teško je danas uspješno raditi ako postoji puno različitih mišljenja i stavova. Činjenica je da teško neki sastav može funkcionirati kroz samoupravljanje, uvijek se treba znati tko donosi odluku u timu i čija je zadnja. Mora postojati određena hijerarhija u ekipi. U bendu ili grupi, klapi, uvijek je postojao onaj ''čovjek motor'' koji je na neki način ''vukao'' glavninu posla i ideja. Možda se danas ljudi teže slože, možda je danas veći fokus na financijama, pa te velike forme ne traju dugo i u finalu najbolje profitiraju solisti.
Ima li još uvijek mladih ljudi koji kucaju na vrata? Uvijek u intervjuima slušamo kako je netko nekome pokucao na vrata i evo zahvaljujući tome danas ima npr. 30 godina uspješne karijere. Mnogo takvih priča ljudi imaju s Vama, imate li ih još?
- Da, često mladi ljudi pronalaze svoj put kucanjem na vrata, ali danas ima i onih koji tragaju za mladim, talentiranim ljudima. Ja nisam taj tip da tražim izvođače, ne zato što mislim za sebe da sam neka veličina nego to nije moja prirodno karakterna crta. No moja vrata su uvijek bila otvorena svima koji žive i stvaraju dobru glazbu. Ono što je zasigurno danas drukčije su same mogućnosti i pristup, danas je popularno nastupiti u talent show-ovima te potpisivati dugoročne ugovore što po meni nije dobro. Šteta je ograničavati mlade glazbenike, a pitanje je hoće li im se omogućiti dovoljno prostora za djelovanje i razvoj talenta u okviru obveza iz tih ugovora. Uistinu dosta radim s mladim ljudima i volim prenositi sve što znam. Volim dijeliti svoje znanje i iskustvo koje sam stjecao godinama, a u kombinaciji s njihovom svježinom ideja i energijom mislim da se može postići dobar rezultat.
Vidite li među tim mladima i nekog tko bi mogao s istim entuzijazmom nastaviti Vaš rad na festivalu?
- Ja se nadam da ih ima i da će ih biti. Svi smo mi zamjenjivi. Organizacija festivala je vrlo zahtjevan posao koji iziskuje veliko poznavanje materije, ali mi ovo radimo s velikim entuzijazmom i ljubavi prema glazbi. Uključujemo sve one koji mogu doprinijeti što boljoj realizaciji samog festivala. Ipak jedan od najtežih i najodgovornijih stvari je odabir pjesama koji često dovede i do ljutnje naših kolega. Al tako je kako je, nemoguće je izvesti svih 300 pristiglih skladbi na festivalu.
Željela bih da mi za kraj prokomentirate izjave nekih kolega koji smatraju da festivali više nemaju onu težinu kao nekada. Sudeći prema prijavama i interesu, Vi se s time ne biste složili?
- Festival je prije bio jedina pozornica s koje su se plasirale nove pjesme i novi izvođači. Danas je ta pozornica dobila konkurenciju pod nazivom Internet tj. Facebook, Instagram, YouTube i društvene mreže općenito. Prije bi se izvela pjesma na festivalu, pa bi se pjesma emitirala na radiju, pa bi netko snimo tu pjesmu na kaseti i taj put do publike je trajao puno duže nego danas. Danas čim se snimi pjesma isti tren je na YouTubeu i za dva dana ima 100.000 pregleda. Znači, vremena se mijenjaju, a s tim i načini prezentacije i plasmana pjesme. Festival se ipak uspio izboriti, preživjeti i zadržati svoju zanimljivost već svoje 62 godine. Moj stav je da Splitski festival ima itekakav razlog postojanja, a to je: očuvanje našeg glazbenog izričaja, naše velike glazbene baštine, te da s pozornice Prokurativa omogućimo mladim talentiranim ljudima ostvarenje njihovih snova u glazbi. Činjenica je da je eter još uvijek pun prošlogodišnjih pjesama sa Splitskog festivala, a da ne spominjem onih pjesama za sva vremena.
