Europa iza sebe ima jedan od najtoplijih ožujaka u povijesti mjerenja
Dok prizori zlatnih polja pšenice, toplih ljetnih večeri, užarenog sunca i ranih svitanja sve više postaju svakodnevica, najnoviji podaci potvrđuju da takve promjene nisu samo subjektivan dojam, već dio ubrzanog klimatskog trenda.
Prema izvješću europskog programa Copernicus za klimatske promjene, prošli mjesec bio je drugi najtopliji ožujak u Europi od početka mjerenja. Istodobno, zabilježena je i druga najviša globalna temperatura površine mora za isti mjesec, što dodatno potvrđuje kontinuirano zagrijavanje planeta.
Na globalnoj razini, ožujak se svrstao kao četvrti najtopliji u povijesti mjerenja, s prosječnom temperaturom od 13,94 stupnja Celzija. To je 1,48 stupnjeva više u odnosu na predindustrijsko razdoblje od 1850. do 1900., te 0,53 stupnja iznad prosjeka za ožujak u razdoblju od 1991. do 2020. godine.
U Europi je zagrijavanje bilo još izraženije. Prosječna temperatura iznosila je 5,88 stupnjeva, odnosno 2,27 stupnjeva više u odnosu na referentno razdoblje. Iako je veći dio kontinenta bio suši od prosjeka, obilne kiše uzrokovale su poplave u dijelovima Sredozemlja i Skandinavije.
Zabrinjavajući podaci dolaze i s Arktika, gdje je u ožujku zabilježena rekordno niska površina morskog leda, čak 5,7 posto ispod prosjeka, što je najniža razina ikad izmjerena za taj mjesec.
Prosječna globalna temperatura površine mora iznosila je 20,97 stupnjeva, što je druga najviša vrijednost dosad zabilježena u ožujku.
Klimatski uvjeti značajno su varirali među regijama. Dok je zapad Sjedinjenih Američkih Država bio pogođen produljenim toplinskim valom i vrućinama, stanovnici Aljaske, Kanade i sjeverozapadnog Sibira suočili su se s neuobičajeno hladnim razdobljima.
Stručnjaci upozoravaju da ovi podaci ukazuju na klimatski sustav pod sve većim i ubrzanim pritiskom. I dok prizori ljetnih sumraka i toplih dana mogu djelovati idilično, stvarnost iza njih upućuje na ozbiljne promjene koje dugoročno imaju sve izraženiji utjecaj na okoliš i svakodnevni život.


