Mario Maloča: U Hajduku sam živio svoj san, ostajem vjerni navijač!

Osam godina je nosio dres Hajduka, odigrao više od 300
utakmica za Bijele i imao čast da bude kapetan najvećeg hrvatskog kluba. To je
Mario Maloča, 26-godišnjak rođen u Zagrebu, ali dušom i tijelom hajdukovac bez
mane. Uvijek korektan i profesionalan u odnosu prema svom poslu, navijačima i
medijima. To mu nitko ne može osporiti, a dokaz smo vidjeli danas kada se na
njegovoj oproštajnoj konferenciji za medije pojavio veliki broj novinara, onih
koji više ili manje redovito prate zbivanja u Hajduku. Šteta je samo što se taj
susret morao dogoditi izvan Poljuda, ali sve to skupa je nevažno, Maloča se od
kluba oprostio korektno, prijateljski, a karijeru nastavlja u Poljskoj.

– Mislim da sam našao klub koji će mi odgovarati, s Hajdukom
sam se rastao prijateljski i ponosan sam na ovih osam godina u klubu. Moram
reći da je sve završilo u najboljem odnosu, o pojedincima ne bih uopće pričao
ni trošio riječi, previše je bilo toga lijepog da bih se uhvatio za jedan
događaj. Živio sam svoj san osam godina, tako ću nastaviti i dalje te ću biti
najveći navijač Hajduka – rekao je Maloča u uvodu.

Nema sumnje, puno više lijepih uspomena ponijet će iz
Hajduka, ali ono što mu se događalo u prošloj sezoni ne spada u lijepa
sjećanja. Najprije je odlukom sportskog direktora i trenera Gorana Vučevića
izbačen iz momčadi, a na kraju sezone je prekrižen. Takvi postupci nisu na
ponos kluba kao što je Hajduk, takav odnos ne zaslužuje kapetan momčadi ma kako
se on zvao i kakve god partije pružao na travnjaku. Međutim, Maloča je to
gospodski podnio, znao je da za njega više nema mjesta u takvom Hajduku i
pronašao je Lechiu iz Gdanska za nastavak karijere.

– Prvi događaj (izbacivanje iz momčadi op.a.) mi je bio šok,
ali u to vrijeme mi je supruga trebala roditi drugo dijete pa mi je to
zaokupilo misli. Na moju sreću to je brzo prošlo, trener Vukas me vratio u
momčad, izborili smo Europu i mogu biti zadovoljan s povratkom. Sve ovo na
kraju sezone sam mogao naslutiti, pripremio sam se na to i čim je završila sezona
počeo sam tražiti klub i na sreću sam ga našao – pojasnio je Maloča.

Iz osam godina u Hajduku pamtit će nekoliko važnih događaja,
sretnih, onih koje će zauvijek pamtiti.

– Najprije debi za Hajduk 1. ožujka 2008. pa zatim to što sam
postao kapetan te na kraju kada sam podigao pehar Kupa na Maksimiru. To neću
nikada zaboraviti.

Da je htio, na Maksimiru je mogao redovito igrati, Dinamo ga
je zvao i nudio veliki novac, ali za kapetana Hajduka postojao je samo jedan
klub u Hrvatskoj.

– Kada si igrač Hajduka, a posebno kapetan, onda je to
jedini klub u kojem treba igrati u Hrvatskoj. Ponuda Dinama bila je vrhunska, s
njom bih osigurao cijeli život, ali vodio  sam se s time da je bitnije biti čovjek. Od
malih nogu sam odgajan da je Hajduk klub za koji treba navijati. Hajduk mi je
dao najviše, afirmirao me je i bila bi to velika izdaja.. Možda bi netko
prihvatio izdašnu ponudu, ja nisam i to je to.

Žalim za naslovom prvaka

S Hajdukom je osvojio dva trofeja, Kup 2010. i 2013.
godine, je li to premalo?

– Najviše žalim za titulom prvaka, kad se sjetimo onih godina
kada su se osvajali naslovi i  dočeka na
Rivi, to mi je bio san, ali nisam uspio. Osvojio sam dva kupa, jedine trofeje u
zadnjih 10 godina, oba puta sam igrao i ponosan sam na to.

Manji dio navijača posljednjih mu mjeseci pa i godina nije bio sklon,
prozivali su ga za sve i svašta, bez apsolutno ikakvog uporišta. Na kraju mu je
i klub pokazao izlazna vrata, kao kulminacija svega negativnog oko njegovog
imena.

– Ne znam gdje se dogodio taj klik da su se navijači okrenuli protiv mene.
U svakoj utakmici davao sam sve od sebe, bilo je lošijih i boljih utakmica što
je normalno u nogometu, ali ne znam stvarno što se dogodilo. Nikada nisam bio
problematičan, za sebe mislim da nema većeg profesionalca od mene. Imam
obitelj, dvoje djece, mislim da sam igrač kakvog bi klub poželio zbog svog
karaktera, ne govorim o nogometnim kvalitetama. 
Ali,  ne zamjeram nikome ništa, to
je bila manjima u odnosu na sve navijače Hajduka. Eto, sad odlazim prijateljski
i uvijek će mi biti lijepo vratiti se ovdje – rekao je donedavni kapetan
Hajduka te nastavio.

– Svi znamo da sam igrao slabiju sezonu, ne tražim nikakav alibi, a sigurno
je da sam bolji igrač nego sam pokazao u prošloj sezoni. Mi smo na kraju
ostvarili plasman u Europu što je ove sezone bio maksimum, Mislim da sezona
nije bila za pamćenje, ali sveukupno gledajući sam dosta toga dao Hajduku“.

Hvala Tudoru,
Krstičeviću, Španjiću i Vukasu

Tijekom osam godina na Poljudu trenirali su ga razni treneri, neke je
posebno izdvojio.

– Najbolji odnos imao sam s Igorom Tudorom, nakon početnih nesuglasica smo
se našli, uspostavili odličan odnos. Tudor ima odličnu viziju, ovim što je
otišao u PAOK to se potvrdilo. Veliku ulogu u mojoj karijeri imao je Mišo
Krstičević, koji mi je dao kapetansku traku nakon što sam se vratio poslije
ozljede, igrao sam za reprezentaciju i to se ne smije zaboraviti. Morao bih
spomenuti i Joška Španjića koji me je pozvao na probu i ostavio me u Hajduku,
to je možda najvažniji trenutak u mojoj karijeri. Pokazao je veličinu i
ljudskost jer je tada u klubu bio njegov sin Roko, također stoper, a on me
ostavio u Hajduku i na tome sam mu zahvalan. Na kraju moram izdvojiti Vukasa
koji me vratio u momčad nakon što sam izbačen ovog proljeća“ rekao je Maloča.

Sa suigračima je uglavnom imao prijateljski odnos, kumstvo ga veže s
Danijelom Subašićem i Krešom Ljubičićem, blizak je s Marinom Ljubičićem i
Goranom Jozinovićem. „Jozi želim sve što i sebi“ istaknuo je

Uvijek sam tražio
najbolje za momčad

 A kako vidi Hajduka, kakav posao čeka njegovog nasljednika Gorana Milovića?

– Nisam gledao prvu utakmicu jer sam bio na liječničkom pregledu. Ima tu
puno mladih igrača, tek nekoliko starijih i svima skupa neće biti lako jer je s
puno mladih teško igrati. Želim im sve najbolje, nadam se da će doći što dalje
u Europi i da se u prvenstvu bore koliko god mogu. Milović zna najbolje što ga
čeka, tu je iz Splita, sigurno će ga mnogo ljudi propitkivati o Hajduku jer ima
mnogo prijatelja. Sigurno da kapetanu nije lako voditi svlačionicu u situaciji
kada kasni plaća, možda je u tim situacijama bilo nekih konflikta, ali kao
kapetan sam morao tražiti najbolje za svoju momčad. Bilo je teško jer svi
trebamo novce, a plaća kasni tri ili četiri mjeseca. Pogotovo za mlade igrače
koji imaju male plaće, mi smo svi obrtnici, moramo platiti porez, a plaća  nema. Kao kapetan mi je dužnost da pitam
plaće za igrače, ne mogu gledati samo sebe, uvijek sam tražio najbolje za
momčad. Možda Miloviću bude lakše po tom pitanju, ako se uspije poboljšati
situacija. Ako će ostati isto, onda mu neće biti lako“ rekao je Maloća.

S Milovićem u paru proživio je najbolje trenutke u karijeri, bili su
najbolji stoperski par lige dok je trener bio Igor Tudor.

– Kad smo bili najbolji stoperski par cijela
momčad je bila puno kvalitetnija i puno bolja, Nemojmo zaboraviti da svake  godine odu tri ili četiri igrača, a Milović i
ja smo ostajali. A kada je slabija momčad onda da su Ramos i Terry ovdje ne bi
to pohvatali sve. Sigurno da nismo imali sezonu kakvu smo priželjkivali. Ali,
možemo samo vidjeti koliko nam je značio Mario Pašalić koji je sada u Monacu.
Bio je zadnji vezni koji je igrao pred našim i protivničkim golom, puno nam je
značio iako je vrlo mlad. To je samo jedan igrač koji je otišao, a puno bi
značio ovoj sadašnjoj momčadi“ pojasnio je Maloča razliku u igrama od prije
dvije sezone i lani.

O Brbiću sve najbolje

Jedno od posljednjih pitanja bilo je kako mišljenje ima o
predsjedniku Hajduka Marinu Brbiću te ljudima iz kluba

– O Brbiću sve najbolje, o svima u klubu sve
najbolje. Rekao sam da neki događaji nisu bili lijepi, ali previše toga je bilo
lijepog da bih nekog prozivao po novinama. Ja ću otići lijepo i to je to.
Pamtit ću sigurno nešto, ali neću to javno govoriti, nisam taj tip čovjeka.
Povrijedilo me sigurno, ali nema ništa od toga da nekoga prozivam po novinama.  Imam novu stranicu u životu zajedno s
obitelji. Kada završim karijeru živjet ću u Zagrebu, razmišljao sam o životu u
Splitu, ali neke okolnosti su se promijenile. Povratak u Hajduk? Srce bi
sigurno htjelo natrag, ali vidjet ćemo kakve će biti okolnosti“ zatvorio je
Maloča priču o Hajduku.

Novi izazov je Lechia iz Gdanska, tamo su ranije igrali Luka Vučko i Josip
Tadić, klub je ambiciozan i igra na vrhunskom stadionu PGE Arena koji prima
više od 40 tisuća gledatelja.

– Klub se bori za vrh u Poljskoj, to je ozbiljna momčad koja je sada na
pripremama igrala 0:0 protiv Šahtara i 1:1 protiv Hannovera.  Žele nešto više ove sezone, najveći uspjeh je
treće mjesto u prvenstvo. Rečeno mi je da konkuriram za mjesto lijevog
stopera, moram se izboriti kod trenera. Nadam se da će mi klub biti odskočna
daska na nešto dalje. Bilo je još nekih ponuda, ali nisam htio ići u klub s
kojim bi možda ispao iz lige. Moj novi put je Lechia Gdansk – zaključio je
Maloča.