Javni radovi kao izvor nemira u Imotskom

Javni radovi su od davnina poznati kao metoda
učinkovitosti u planiranim naumima. Dovoljno se prisjetiti početaka prvih
značajnijih javnih radova, koji su održani u blizinama velikih azijskih
rijeka bogatima vodom. Bez obzira jesu li ti prvi javni radovi zasnovani
na prvenstvenim autoritetima despota, kralja, tiranina ili kakvog drugog
vlastodršca, oni su za krajnji cilj uvijek imali opću društvenu korist.
Nešto modernija varijanta značajnijih javnih radova, u našim se krajevima
događa tek s dolaskom Rimljana, koji su organizirali radove namijenjene
općoj funkcionalnoj upotrebi. Tako su napravljene mnogobrojne ceste i
putovi; čije se mnoge trase i danas koriste u moderniziranom obliku;
akvadukti te ostale građevine namijenjene širokoj koristi lokalnog pučanstva.
Sve te javne radove uvijek je obilježavala masovnost učesnika tih radova,
bez obzira na voljni moment ili zakonski reguliran oblik prisilnog učešća.
Ideja javnih radova čak ni danas nije odbačena, u
uvjetima neoliberalističkog shvaćanja društva i države, gdje su osnove
kapitalizma jasno zacrtane. Doduše, izgubilo se na masovnosti javnih
radova, ali je temeljna ideja opće koristi ostala uvelike prisutna.

Stoga je
upravo nevjerojatno koliku su količinu negativne energije takvi javni radovi
izazvali u Imotskom. Samo se o tome razgovara na imotskim ulicama,
ugostiteljskim objektima i privatnim druženjima različitih društava.
Pokušali smo doći do odgovora zbog čega je jedan takav događaj izazvao
toliko nemira u gradu koji je odavno doživio i proživio svoje najbolje 
godine,
barem u onim elementarnim gospodarskim okvirima. Ekonomska slika
Imotskog toliko je apokaliptična da praktično nema obitelji čiji član, rođak
ili poznanik, u posljednje vrijeme, životnu sreću nije odlučio potražiti
izvan državnih granica. Stoga se na svaki natječaj za posao gleda s
posebnom pozornošću i s posebnim zanimanjem. Tako je prije izvjesnog 
vremena
objavljen natječaj u kojem je Grad Imotski zapošljavao određeni broj radnika,
na određeno razdoblje, u sklopu programa javnih radova. Nakon provedbe
natječaja i postupka odluke, s čijim detaljima nismo upoznati, određeni
broj osoba počeo je raditi u sklopu programa javnih radova. Pokušali smo
doći do odgovornih u sklopu upravnih tijela ili makar 
obnašatelja
vlasti, kako bismo dobili precizne brojeve i druge statističke podatke, ali
naišli smo na klasičan zid nerazumijevanja: 

“Ne znam
ja ništa“, “Nemoj mene“, “Ništa službeno, ništa“. 

Prije
izvjesnog vremena, Imotski su nevladine i različite udruge civilnog
sektora, provodeći svoja istraživanja, karakterizirali kao “izrazito
netransparentan grad“. Stoga je ovo još samo jedna obična priča o
nerazumijevanju potreba javnih medijskih servisa. S druge strane, oporbeni
predstavnici u imotskom Gradskom vijeću bili su spremni na davanje
izjava, o uzrocima zbog čega su javni radovi u Imotskom izazvali toliko
podijeljenih emocija. Tako Ivica Kukavica, nositelj istoimene nezavisne liste
na prošlim lokalnim izborima, koja u sazivu Gradskog vijeća sudjeluje sa
četiri vijećnika, navodi:

– Kad
pričamo o javnim radovima važno je napomenuti da je Imotski prošle godine
službeno proglašen kao najnetransparentniji grad u državi. Moja lista se u
nekoliko navrata, bezuspješno, trudila na sjednicama Gradskog vijeća, za
formiranje povjerenstva koje bi bilo sastavljeno od pozicije i opozicije
te po jasno zadanim kriterijima odabralo najpotrebitije za javne radove.
Međutim, gradonačelnik je sve naše prijedloge odbio te sam odlučuje.
Žalosno je to što se ovdje radi o centraliziranim sredstvima, koja se
spuštaju na lokalnu razinu, da bi lokalni čelnici s našim novcem
pogodovali “svojim“ ljudima, te na taj način kupovali političku volju. To
se u razvijenim demokracijama zove politička korupcija, kojoj smo svjedoci
od najviše državne do lokalne razine. Ova gradska uprava je po svim
kriterijima jedna od najnesposobnijih u našoj državi, a pustoš koja je
zavladala gradom je dokaz nebrige i nestručnosti koja je nagnala mnoge mlade
ljude i obitelji na odlazak – tvrdi Kukavica.

Također,
oglasili su se i iz nezavisne liste “MI za IM“, koja u sazivu imotskog
Gradskog vijeća sudjeluje s jednim vijećnikom. Prenosimo izjavu Marije
Lozo:

-Kako po
pitanju svakog čina koji sa sobom nosi pridjev javni, zalažemo se za
transparentnost pri natječaju za javne radove u Imotskom. Međutim,
svakodnevno svjedočimo činjenici da transparentnost nije odlika što utječe
na nemogućnost razvoja grada, a samim time i na nemogućnost egzistencije
“sada i  ovdje“.

U
razgovoru sa slučajnim prolaznicima na imotskim ulicama pokušali smo doznati,
što oni misle o temi javnih radova u Imotskom, kriterijima, selekciji i
ostalim poveznicama. Međutim, zbog neprimjerenog vokabulara većine
izjašnjenih, kao i korištenja neprimjerene terminologije, takve izjave ne
možemo koristiti u javnom medijskom prostoru. 

Gospodarska
slika Imotskog podsjeća na apokaliptične scene znanstveno fantastičnih
filmova iz najbolje produkcije. Stopa iseljavanja iz Imotskog i Imotske
krajine je alarmantna, a potaknuta je osnovnim egzistencijalnim razlozima.
Stoga je sasvim jasno, u takvim okvirima, da svi sa zavoda za
zapošljavanje nisu mogli pronaći privremeni posao u sklopu programa javnih
radova. Kako je naš narod, u svojoj mudrosti, imao prigodnu poslovicu ili
uzrečicu za sve događaje, možda bi ovu situaciju najbolje oslikala
uzrečica: “Ne možeš u bocu od litra, ugurati pet litara vode.“ Međutim, to
ne znači da javnost nema pravo znati; da se izrazimo u duhu već spomenute uzrečice;
koji su to kriteriji da se ta litra vode nalije iz jednog vodovoda, a ni
kapi vode s nekog drugog ili trećeg izvora? 

Imotska
javnost oduvijek je bila senzibilizirana s onima kojima je trebalo pomoći, zbog
ovog ili onog razloga. Pritom nikada nije bila presudna nacionalna,
vjerska, dobna, a kamoli marginalna stranačka pripadnost. Međutim, mnoge
su se stvari promijenile i to je ono što zabrinjava svekoliku imotsku
javnost, jer osjećaju da su neki potrebiti možda i preskočeni u 
takvom
rasporedu snaga. Vremena su sve teža za sve veći broj građana u Imotskom.
Pitanje je samo: je li itko posebno zabrinut zbog toga?