KOMENTAR NA BRZINU

Epitaf može sačekati, živjet ćemo u nadi do Italije

Nakon prvog poluvremena pripremali smo se napisati epitaf najvećoj generaciji u povijesti hrvatskog nogometa. Nakon prvog poluvremena u kojem smo gubili samo 0:1, a odigrali ga toliko loše da se moglo samo plakati od muke. Onda je u drugo poluvrijeme izašla jedna sasvim druga momčad, potaknuta i promjenama s klupe, ali potpuno odlučna izvesti preokret.

Pritisnuli su Albance u njihovih 16 metara, no prilike baš i nisu bile bajne. Do 74. minute, asistencije Budimira za Kramarića, pa 76. minute i još jedne majstorije Budimira, sada za Sučića što je urodilo autogolom. Činilo se da će biti dosta tih 2:1, međutim, Albanci su krenuli na sve ili ništa, naši se povukli, počeli braniti u panici i nismo se provukli. Albanija je izjednačila, na kraju zasluženih 2:2. Možemo žaliti, ali mogu i Albanci.


Epitaf će sačekati, utakmica odluke je u Leipzigu za pet dana protiv Italije. Italija mora pasti, inače je Hrvatska eliminirana. Vrlo jednostavno. Italija nas nikada nije pobijedila, ali to je samo mrtvo slovo na papiru. Ako će igrati kao u prvom poluvremenu, Hrvatska će ispasti. Ako budu igrali kao u drugom poluvremenu, možda produžimo boravak u Njemačkoj.

POSLJEDNJE DODANO: