Ekipa iz Potravlja osvojila Svilaju, a prije natjecanja im je pukla peka! Evo reportaže s prve “Pekijade” iznad Sinja…

Kolona automobila podizala je oblake prašine na makadamskoj cesti koja od Zelova vodi prema Svilaji. Iako je riječ o planinskom domu, do njega se može doći gotovo na desetak metara automobilom pa su ovoga puta jedini pravi uspon imali oni koji su podizali peke, nosili drva i prebacivali vreće krumpira za premijernu “Pekijadu“. Do sada se, koliko je poznato, na ovom prostoru nikada nije održalo slično natjecanje, a zašto baš u glinenim pekama? Pa i u Cetinskom kraju danas prevladavaju metalne peke, a umjesto glinenih potpeka koriste se metalne roštijere. Baš se tako “Pekijadom” čuva i tradicija, ali i identitet kraja uz Cetinu.

Prema odluci ocjenjivačkog povjerenstva u kojemu su bili Željko Neven Bremec, predsjednik ŠKMER Akademije, Mislav Vušković iz Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije te dvojac glavnih organizatora ove priredbe, i to Daria Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinskog kraja Sinj i Zoran Vejić, predsjednik Planinarskog društva Svilaja, pobjedu na prvoj “Pekijadi” na Svilaji odnijela je ekipa “Caffe bar Argentina“. Najukusniju peku pripremili su Marijo Babić, Ago Gašpar, Jakov Titlić, Iko Kunac, Ante Domazet, Dalibor Domazet, Hrvoje Domazet i Ante Kunac. Pobjedu su odnijeli pored petnaest prijavljenih ekipa, maksimalnog ograničenog broja, koje su od ranih jutarnjih sati rezale, miješale i začinjavale, pretvarajući jednostavne namirnice u sadržaj glinene peke. Meso, krumpiri i povrće pod pekom su proveli gotovo dva sata prije nego što su, pod skrivenim rednim brojevima, stigli pred žiri na ocjenjivanje. Zanimljivo, baš je pobjednička ekipa bila jedina kojoj se prije samog natjecanja peka raspukla, vjerojatno kao posljedica lošije gline kojom je bila izrađena.

Drugoplasirana ekipa “Trio Rio” u sastavu je imala više od polovice Bračana, a “Kumovi i ostali” došli su do treće pozicije, ekipa koja je tradicionalan sudionik kulinarskih natjecanja po cijeloj Cetinskoj krajini. Najbolji su se okrunili proizvodima Ivana Knezovića, majstora lončara na ručnom kolu, inače posljednjeg zanatlije koji izrađuje peke, bakre i druge posude od gline. Knezović je u toku pečenja znatiželjnicima prezentirao izradu jedne baš glinene peke.

– Nismo očekivali pobjedu, došli smo iz duše i srca. Volimo jednostavno našu povijest i baštinu i još nam je drago da se pokreću ovakvi događaji u našoj Cetinskog krajini. Hvala ljudima iz Muzeja Cetinske krajine. To su predivni ljudi koji rade predivan posao. Nadam se da će dogodine biti ovdje još barem dva puta više ljudi, a pobjedu ćemo proslaviti na naš starinski način, uz jelo, piće i zabavu – nakon što je primio priznanje u vidu peke i potpeke kazao je Marijo Babić kao glasnogovornik ekipe. Da je postojala i nagrada za gostoprimstvo, vjerojatno bi i ona završila upravo u njihovim rukama jer članovi ekipe “Caffe bar Argentina” na Svilaju nisu stigli samo s namirnicama za natjecanje, već i s dovoljno hrane i pića za, takoreći, pola planine pa su tijekom cijelog dana častili druge ekipe, šireći dobro raspoloženje kao da su upravo oni organizatori manifestacije.

E sad, moralni su pobjednici zapravo svi od prijavljenih petnaest ekipa, a najviše ih je bilo s područja Cetinskog kraja. Uz Bračane, natjecala se i splitska ekipa sa Skalica, a među onima koji su sve gledali iz prvih redova bili su, kako smo otkrili, i jedna manja skupina izletnika iz Rijeke i Zagreba. Sudionici natjecanja i njihovi gosti, a brojilo ih se na desetke, stvorili su veličanstvenu atmosferu gdje su, uz glazbu, svi pjevali, plesali i veselili se.

– Prezadovoljna sam, zbilja mi je srce kao kuća. Vidi se to i na ekipama, na svim ljudima. Kad pogledate to veselje, radost i taj natjecateljski duh, premda je na našoj premijernoj “Pekijadi” cilj bio zapravo dobra zabava. Iako je netko morao biti prvi, drugi i treći, vidjeli ste da ljutnje nema, nego su neki pojedinci čak šefa Željka pitali savjet za dogodine. Tako da, moram priznati, jedva čekam iduću godinu da vidimo kako su evoluirali – rekla nam je Daria Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajine – Sinj. Domazet i njezina vrlo mala, ali iznimno radišna ekipa rade puno u godini u kojoj taj Muzej slavi 70 godina postojanja. Od raznih izložbi, predstavljanja kataloga pa do događaja kakav je bila “Pekijada” na Svilaji. Za pohvaliti je, a ekskluzivna je to informacija, da su eksponati baš iz Muzeja Cetinskog kraja – Sinj postali službeni suveniri Splitsko-dalmatinske županije, i to zelovska lula, bakra i balote.

Iako su nijanse odlučivale o pobjedniku, članovi žirija složili su se u jednom – gotovo sve peke pale su na istom ispitu, onom soljenja. A kako to obično biva, među okupljenima se brzo pronijela i teorija da ni sol više nije što je nekad bila. Sve samo da se pokoji gram viška ili manjka ne pripiše vlastitoj ruci.

– Kad smo krenuli u kušanje, mislio sam da će biti dvije peke biti zagorene, dvije lešo, na kraju je stvarno tako i bilo, ali ovaj ostatak je bio gotovo pa jednak po kvaliteti. Pobjednička peka, otkrit ću, imala je sočno meso, lijepo spremljene krumpire i drugo povrće, ma sve je bilo kako spada – kazao je Željko Bremec, u svojstvu šefa četveročlanog žirija. Bremec je, uz domaći dvojac iz svoje akademije Marina Vučkovića iz Sinja i Lovru Odaka iz Dicma, pripremio tri stotine arambaša. U kratkom su se roku razgrabili, baš kao i uštipci koje je pripremao Edo Crljen.

– Čestitam organizatorima na organizaciji. Meni su se osobno neke ekipe već prijavile i za iduću godinu tako da sam siguran da će se “Pekijada” samo nastaviti. Nadam se, iskreno, da ćemo poduplati dogodine i broj peka pa da će i biti još više ekipa – podvukao je Bremec.

A kad su se posljednje peke otvorile, a nagrade podijelile, od Ivana Knezovića doznali smo da tajna dobre peke nije samo u mesu, krumpirima ili začinima. Važno je znati kontrolirati vatru iz koje nastaje žera, osjetiti pravi trenutak i paziti na sitnice – poput one da se mladi krumpiri prerežu napola kako bi ostali sočni. Možda će baš te male tajne starog zanata dogodine napraviti razliku između pobjednika i ostalih. A do tada, svim ovogodišnjim natjecateljima ostaje dovoljno vremena za ono najvažnije – još koju probnu peku. Za svaki slučaj.

Foto: Igor Lakić