VIDEO Na mladima svit ostaje: “Krize su nam svima potrebne, samo trebamo naučiti kako izvući najbolje iz njih.”

Studirao je kiparstvo u Splitu tri godine, a sada završava diplomski na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer vizualne komunikacije. Na ovoj rečenici ne mogu stati jer Jan je prije svega svestran momak. Ilustrira, crta, čak je i snimao zvuk u filmovima. Ako nastavite čitati dalje saznat ćete što još ovaj mladi Splićanin krije u rukavu.

Kako objašnjavaš onu “Slikom se može reći više nego riječima” ?
 
Dok crtam, razmišljam. To je nešto slično onome kad pišeš knjigu samo što ovdje ostavljaš tragove u slici, a ne u tekstu. Zna mi se dogoditi, kao i piscima, da ne znam kako će završiti moje djelo. Znam nekakav okvir, otprilike. Kod slike je specifična sloboda interpretacije. Gledatelj ima veću mogućnost prosudbe o čemu se radi i nitko mu ne može reći da je to krivo.
   
Događa li ti se da neke radove ostaviš nedovršenima?
 
Da. To se događa zbog toga što imam previše ideja. Onda mi neke ideje zastare jer mislim da su nove bolje. Rezultat toga je da neki radovi ostaju u ladici. Nastojim ih dovršiti jer se onda osjećam bolje. Kao da sam ispunio neki zadatak, a i financijski nije dobro ostavljati radove sa strane.

Voliš li više crtati rukom ili koristiti kompjutorske programe?

Skoro mi je jednako, ali ipak više volim rukom. Najdraže mi je kad objedinim oba načina. Crtam rukom, povlačim linije, a boju dodam u Photoshopu. Uglavnom koristim rapidografe. Za crtanje treba strpljenja i pažljivosti. Meni to odgovara jer me smiruje.

Ilustriraš, studirao si kiparstvo, a sada se upuštaš u rad s grafičkim dizajnom, ima li još nešto?

Radio sam glazbu i povremeno snimao zvuk na filmovima, ali crtanje je ono što najviše volim samo mi je trebalo vremena da to shvatim. Studirao sam kiparstvo tri godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu i tada sam doživio egzistencijalnu krizu koja me usmjerila crtanju. Na tome sam zahvalan. Krize su nam svima potrebne, samo trebamo naučiti kako izvući najbolje iz njih.

Kako te ljudi angažiraju za ilustracije?

Uglavnom preko interneta. Izlažem svoje radove i najčešće mi se javljaju ljudi kojima je potreban cover albuma. Javila su mi se dva poznata benda Tuesday The Sky i Paranormal Attack i to su bile lijepe suradnje. Nekoliko poslova sam dogovorio i preko instagrama – tamo imam profil pod imenom @brokoola. Zanimljivo je to što 99% mojih klijenata nisu Hrvati.

Misliš li da je Internet, točnije da su društvene mreže korisne u promociji poslova?

U tom kontekstu Internet je čudo. Ima ljudi koji su asocijalni u prezentaciji jer potrebna je hrabrost da uzmeš neke slike i prodaješ ih na štandu nasred grada. Ovdje imaš svoju privatnost jer se ne eksponiraš previše. Zauzimaš prostor serverima, a ne fizički što je i super ako nemaš novaca da iznajmiš štand. Uglavnom mi sve stane u laptop. Par puta sam izlagao radove u galerijama, a planiram ih u budućnosti i prodavati isprintane.

Koliko su ti boje važne?

Kad nacrtam nešto klasično, crno-bijelo, imam osjećaj da je nedovršeno. Možda je to i stvar navike. Volim boje i detalje. Moram i cijeli crtež pripremiti kako bih ga ispunio bojom. Najčešće su boje temeljni dio mojih crteža, a i boje se bolje prodaju. Najdraža mi je žuta iako koristim i mnogo ljubičaste.

Tvoji crteži sastoje se od manjih ilustracija unutar njih. Primijetila sam da često koristiš čovječuljke i krugove. Zašto?

To su elementi koje sam pokupio od tipova koji me inspiriraju iako oni kombiniraju više takvih elemenata i slažu ih smislenije. I ja radim na tome. Istina, volim krugove. Često mi krug predstavlja neki planet ili sunce i sve te nadrealne stvari koje su nam neopipljive i daleke. Možda si na taj način pokušavam produbiti neku mistiku svemira jer me oduvijek zanimao, ali nisam siguran jer ne radim to svjesno.

Snimao si zvuk za filmove, kakva je priča sa zvukom?

Dok sam studirao kiparstvo slušao sam izborni predmet Film i video i tamo sam pronašao odličnu ekipu. Sve je krenulo tako što me prijatelj Igor Dropuljić zamolio da mu snimim zvuk za film Okidač. Daljnju suradnju nastavio sam s Markom Jukićem i Šimunom Šitumom. Snimao sam zvuk za prvu epizodu nove serije Carstvo ladovine koja bi trebala izaći uskoro. To je jedna svježa stvar i očekujem pozitivne reakcije. Osim toga, snimao sam zvuk za Jukićev film Med i mliko.

Najdraži angažman?

Tuesday the Sky mi se javio e-mailom na vrlo simpatičan način. Imao sam dovoljno vremena i ilustracija je ispala odlično. Volim raditi polako, u miru, tada imam više vremena uživati u tome što radim. To je bila lijepa suradnja, a i nenadano mi je poslao dva CD-a i ploču koju još uvijek čuvam.

Misliš li da Hrvatska ima bogatu paletu talenata, dovoljno dobru da konkurira na europskom tržištu?
 
Definitivno. To vidim po filmskim festivalima, ali i na Instagramu. Primjerice filmaši, tatoo artisti, ilustratori, animatori. Ljudi zasigurno ima i dosta toga se može napraviti bez velikog novca, ali sve ovisi i o volji ljudi. Mislim da nas Hrvatska nikad neće toliko oštetiti da se ne možemo kreativno izraziti, iako nas može potjerati činjenica da su ovakvi poslovi traženiji u inozemstvu.

Ti si dite Splita, što ti, osim mora, najviše nedostaje?
   
Zrak. Ta atmosfera tj. stanje uma. Mirniji je grad. Osim toga prijatelji, cura, roditelji, mačka i auto, ali i Marjan. 

Misliš li da ti fakultet širi vidike ili samo omogućava diplomu?

Fakultet me usmjerava jer mi nadopunjuje znanje koje mi nedostaje. Kreativan sam i imam želju za stvaranjem, ali u mnogim slučajevima ilustriranja važan je i tekst. Prije sam ga olako shvaćao, a na fakultetu sam shvatio kako je razumijevanje teksta neophodno. Osim toga kolege mi služe kao inspiracija. Važno je socijalizirati se, ne možemo ništa bez ljudi, pogotovo onih iskrenih. Iskoristio bih ovu priliku da pohvalim fakultet.

 A zavist?
 
Kao i svugdje, prisutna je. Šteta. Trebao bi se osjetiti natjecateljski duh, ali mislim da bismo prije svega trebali biti podrška jedni drugima. Na taj način svatko izvlači najbolje iz sebe.

Pogledajte i kratki video o Janu: