Bankrot nam puše za vratom: Šest godina Hrvatska ne izlazi iz krize

Ključnu ulogu u izlasku iz krize u ovom trenutku treba odigrati Hrvatska narodna banka, a ona, pak, skida se sebe svaku odgovornost za gospodarsko stanje u zemlji.  Monetarni intervencionizam Hrvatska još nije upoznala, niti vidjela na djelu, a upravo to je najviše korišteno za izlazak iz recesije zemalja članica EU-a i SAD-a, tvrdi profesor Ivan Lovrinović za Novi list.

 Većina ekonomskih prognostičara predviđa da Hrvatska iz krize neće izaći ni iduće godine. Kad je neko gospodarstvo šest godina u krizi, i kad unatoč tome nema ozbiljnih znakova oporavka, očito je da su hrvatske vlade, koje su za to vrijeme stolovale, negdje pogriješile. Dijagnoza stanja je porazna. Od početka 2009. godine hrvatski je BDP pao 13 posto, dok se industrijska prozvodnja srozala gotovo za petinu. Investicije su se strmoglavile za više od 40 posto, a potrošnja građana u prodavaonicama manja je oko 20 posto. Javni dug, međutim, tijekom krize se udvostručio, pa danas prelazi 82 posto BDP-a. Svaki drugi mladi čovjek je nezaposlen, a posao je sve teže naći.   

Većina kritičara već godinama tvrdi da su i Sanaderova, i Kosoričina, i Milanovićeva vlada pogriješile u tome što nisu imale petlje za oštrije rezanje državnog proračuna, počevši od 2009. Naime, rashodi proračuna, kažu ti kritičari, padali su znatno sporije od gospodarstva. Budući da je oklijevala s rezanjem i strukturnim reformama, Vlada je morala ubrzati zaduživanje kako bi pokrila manjak prihoda u proračunu, pa je javni dug u šest godina udvostručen, a proračunski se deficit nije bitno smanjio. Stoga, Vlada danas mora pod pritiskom Europske komisije smanjivati proračunski manjak, odnosno državne rashode.

Ništa od rezanja

Bivši premijer Nikica Valentić također je u nekoliko navrata predložio rezanje proračunskih rashoda za barem 10 posto. HUP je tražio, primjerice, da se plaće u javnom sektoru smanje za više od 10 posto, kako bi se “javna potrošnja uskladila s mogućnostima gospodarstva”. Iz središnje banke također su pritiskali Vladu na odlučnije reforme – guverner Željko Rohatinski i njegov nasljednik Boris Vujčić – tvrdeći da treba napustiti model razvoja koji se temelji na neumjerenom zaduživanju.

No, Vlade su se rezanjima protivile iz političkih i socijalnih razloga. Nisu imale široku društvenu potporu za takvu “šok terapiju”, koju su povremeno tražili ne samo poslodavci i banke, nego i kreditne agencije koje su Hrvatskoj stalno rušile kreditni rejting. – Svi su na riječima za reforme, ali samo dok njih ne dotaknu – opravdavali su se članovi Sanaderove i Kosoričine vlade, a isto govore i sadašnji ministri. Vjerojatno se svi boje pobune stanovništva. Tako se Hrvatska već šest godina vrti u krugu, a javnost stalno sluša iste argumente i protuargumente.