‘Bolesni mogu moliti kod kuće, a pisanice imaju smisao samo ako zadovoljimo svoju duhovnu dimenziju’

Za vrijeme Uskrsa katolici pripremaju pisanice, slažu gnijezda, pripremaju košare koje će nositi na blagoslov, gotovo svi, redovni i manje redovni u vjeri odlaze u Crkvu i jedva nalaze mjesto… No ipak, možete li spriječeni bolešću bdjeti kod kuće i kako se vratiti Kristu onda kada ste prestali propitivati vlastitu žrtvu za Njega – o svemu tome, redovnica D.J. pristala je s osmijehom odgovoriti.

Riječi kojima započinje razgovor duboke su i za one sigurne u vjeri. Temu o događajima Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote objašnjava; 

“Bez nutarnjeg poniranja u sebe i sjedinjenja s Kristom kao patnikom, nema Uskrsa. Svi izvanjski čini postaju samo šarenilo, izostaje duhovna radost i snaga koja vjernika nosi kroz život.” 

Tvrdi, kako katolici u vremenu oko Uskrsa trebaju što više provesti u molitvi, ali i prisustvovati liturgijskim činima jer samo molitvom može se otkriti do koje mjere seže bezuvjetna Kristova ljubav.

“On je za nas prvi darivao svoj život. Neprekidno se saginje nad nas kako bi nas nahranio Riječima i Kruhom svoga Tijela, sve, da nam bude potpora i snaga.”

Vjernici koji nisu česti u molitvi i nisu česti u Crkvi često puno propituju svoju predanost Bogu, što možete poručiti navedenim nesigurnim božjim slugama u ovo najsnažnije vrijeme, vrijeme Božjeg otkupljenja i milosti?

-Vjernici koji nisu česti u molitvi i nisu česti u Crkvi, nadam se da često i puno propituju svoju predanost Bogu. U tom svom propitivanju i traženju želim da ih dotakne Božja ljubav, Božje milosrđe. Tko jednom doživi takvu Kristovu otkupiteljsku ljubav više ne može biti isti, jer Božja ljubav je besplatna, ona ništa ne traži, ona je strpljiva, dobrostiva.

-Krist kuca na vrata svakoga srca na svakome je hoćemo li mu i koliko ih otvoriti.

Mogu li vjernici koji su spriječeni moliti i bdjeti u Crkvi postići kompromis i molitvu i bdjenje provoditi u tišini vlastitih (kućnih ili drugih) prostora?

-Naravno da mogu svoju sobu ili koji drugi prikladan prostor koristiti za molitvu. Iz iskustva znam mnoge koji su u nemogućnosti otići posjetiti crkvu i moliti se. Oni u svojim domovima mole Križni Put, Žalosno otajstvo krunice, Gospin plač… i mnoge druge molitve, a obrede gledaju na TV i u svome srcu nastoje biti jedno s Kristom. 

-No svaki vjernik koji može i ima vremena treba prisustvovati obredima Velikoga četvrtka, petka, subote i na Uskrs, jer je na to pozvan.

Je li blagoslov hrane na uskrsno jutro samo običaj koji vjernike odgaja u poniznosti i njima je na izbor ili je to sveti obred kojeg bi se svi vjernici trebali pridržavati?

-Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili rano jutro na sam Uskrs iz svake obitelji netko kreće prema crkvi s košarama punim jela. Za uskrsni blagoslov nose se: jaja, kruh, pecivo, šunka, luk… Kako rekoh, to je lijepa stara crkvena i pučka tradicija no žalosno je ako je to jedino vjersko što će neka obitelj za Uskrs doživjeti.

-Neki propuste uskrsnu ispovijed, obrede velikoga četvrtka, petka i subote, a potrude se donijeti bogatu košaricu na blagoslov jela, u tom slučaju uskrsna košarica gubi svoju svrhu, ona ima smisao samo ako vjernik tih dana nastoji biti u crkvi.

Koliko su bitne pisanice i drugi običaji koji se tradicionalno obavljaju prije dana Uskrsa?

-Pisanice su dio tradicije i običaja, svaki kraj ima svoj način šaranja i bojanja jaja. Često to budu prava umjetnička djela. To je lijep običaj i treba se njegovati, no on ima svoj smisao samo ako kroz te dane zadovoljimo svoju duhovnu dimenziju.

Što je za Vas Uskrs i kako ćete ga Vi provesti?

-Za mene je Uskrs, najveći katolički blagdan u kojem slavimo vrhunac naše vjere. Na Uskrs u jutro u našoj samostanskoj kapelici imat ćemo svetu misu, poslije mise bit će blagoslov jela i međusobno čestitanje, tom prigodom mi sestre izradimo za svakoga vjernika simbolični dar. Pred podne u kapelici imamo molitvu i razmatranje, a potom svečani ručak. 

-Nakon ručka mi, sestre, sad već tradicionalno idemo u zatvor animirati pjevanje na svetoj misi koju naš fratar ima za zatvorenike. Ovim činom nastojimo biti blizu onima koji su u svojoj slabosti počinili zlodjelo te su odvojeni od svojih najmiliji. 

Popodne iskoristimo vrijeme za čestitanje, dolaze nam sestre iz drugih zajednica i stvara se veselo sestrinsko zajedništvo.