Šef splitske HVIDRA-e odgovara Fumiću

Prije nekoliko dana u koncertnoj dvorani
“Vatroslav Lisinski” održala se 70. obljetnica pobjede nad fašizmom u
Zagrebu, koja je po svemu sudeći, mnogo toga osim obljetnice u kojoj se trebao
odati pijetet žrtvama i sjećanje nad pobjedom.

Naime, obijanje pokroviteljstva obljetnice
predsjednice Republike Hrvatske, vrijeđanje na osobnoj razini branitelje
Domovinskog rata nazivajući ih neofašistima, kao i pokušaj prikrivanja
činjenice i istine kako Domovinski rat nije bio antifašistički, samo je dio
parade u organizaciji od strane nekada 11 godišnjeg partizana II. svjetskog
rata Ivana Fumića, potpredsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista
Hrvatske (SABA RH).

Negirajući činjenicu kako je Domovinski rat bio
antifašistički, baš zato što se agresor služio metodama zasnovanim na
fašističkoj ideologiji, Fumić je odvalio šamarčinu svim poginulim braniteljima,
kao i njihovim obiteljima ali i suborcima koji su sudjelovali u stvaranju
slobodne Hrvatske.

Predsjednik splitske udruge HVIDRA-e, Mario Tomasović je Fumića označio kao
osobu zarobljenu prošlošću, koja i ne umije drugačije komunicirati osim govorom
mržnje. Zbog jednog kipa izbačenog iz ureda predsjednice, isti je objavio rat
svima koji ne misle isto kao on. Upravo u ritmu njemu drage koračnice – „Tko
drugačije kaže, taj kleveće i laže“.

Također, izrazio je potrebu za lustracijom kako bi se
odagnao “smrad iz društvenog poretka” u Republici Hrvatskoj jer, kako
kaže, tek tad ćemo biti u stanju i mogućnosti, kad se likovi prošlosti
odstrane, moći upravljati svojom sudbinom, daleko od teške prošlosti.

Izgleda
kako još uvijek mnogi žive u prošlosti i nemaju pojma o sadašnjosti. Uporno se
vraćaju na partizane i ustaše i time opterete grbu naroda. Što zapravo znači
konstantno vraćanje u prošlost i dijeljenje naroda na dobre i loše?

– Kaže se kako je povijest učiteljica života, a
pametni i mudri ljudi iz povijesti izvlače razumne zaključke. Prošlost je kod
nas bila turbulentna i bremenita, a iako je obilježena tragedijama, postoji
civilizacijski standard ljudi, u ovom slučaju mi koji živimo u RH prihvatimo
ono što je dobro, a ono loše da se rasvijetli i osudi. Problem našeg društva
leži u činjenici da određene strukture i nakon 70 godina od pobjede antifašizma
u II. sv ratu, pod krinkom tog antifašizma nevješto kriju svoje totalitarno
komunističko lice i na žalost, plaše sve one koji drugačije misle, govore i
imaju drugačije stavove. To je mimikrija političke i društvene kulture koja je
preživjela i mutirala, sklopila različite paktove, između ostalog i s liderima
neoliberalnog kapitalizma, medijskim mogulima i na taj način formirali
formirali podlogu materijalnu i političku. To je i razlog bahatog i bezobraznog
ponašanja, kao i prijetećih poruka. Svaki normalan čovjek neopterećen
političkom ideologijom treba biti zabrinut nakon onog arsenala teških riječi u
Lisinskom.

Možemo
li okarakterizirati ponašanje tzv. ljevičara oblikom liberalnog fašizma,
uzimajući u obzir kako napadaju neistomišljenike, prijete i lažu? Možemo li za
ovakve osobe nazvati liberalnim fašistima?

– Nije prvi put u povijesti da oni koji se zaklinju na
demokraciju, liberalne vrijednosti i univerzalne vrednote, zapravo prikrivaju
unutarnje namjere, karakter i svoje djelovanje. Mnogo je diktatora bilo kroz
povijest, tiranina koji su manipulirali ljudima i koji su govoreći u ime naroda
zapravo radili protiv njega. Često je taj narod bivan mučen i likvidiran. Mene
kao hrvatskog branitelja žalosti činjenica da danas u RH, članici EU, ne
dijelimo zajedničke ljudske i civilizacijske vrednote. Nemojmo zaboraviti da je
Europa osudila između ostalog i komunizam, kao jedan od oblika totalitarnih
režima. Postoji rezolucija Vijeća EU u kojoj ta osuda jasno piše, a u Hrvatskoj
neki političari, političke strukture i civilne također, kao da se prave pametni
i da ih se to ne tiče, a oni se pozivaju na europejstvo, liberalne zapadne
tekovine i kulturu. Ponavljam, Europa je javno osudila i dokumentirala osudu
svih totalitarnih sustava, nacizam, fašizam i komunizam. Ljudi koji su u
Lisinskom generalno bili u stanju sve koji ne misle kao oni staviti na drugu
stranu, su zapravo u svojoj biti nositelji totalitarnih ideologija. Na žalost,
izgleda kao da samo jedan korak fali, pa da se posluže metodama kao i njihovi
prethodnici, ljudi koji su na križnim putovima ubijali nedužne civile i
razoružane vojnike. Samo jedan korak dijeli takvu svijest i takve ljude od
takvih postupaka.

Odbijanje
predsjedničinog sponzorstva nad obljetnicom pobjede antifašizma, a još i
ogorčenost njenog nepojavljivanja nije odisalo kao lijepa gesta od strane
organizatora. Ovako izgleda kako Fumić i njegovi suradnici podržavaju samo
Milanovića i SDP, kao što prisvajaju prava na antifašizam. Konstantno
kritiziraju i anektiraju predsjednicu Kitarović samo jer je bila članica HDZ-a,
iako ima jači i plemenitiji antifašistički pedigre od velike većine tzv.
ljevičara.

– Predsjednica Kitarović je od trenutka kraja izbora,
jedan čimbenik spajanja, poziva na zajedništvo i na konsenzus oko bitnih
nacionalnih pitanja. Zasigurno nije osoba koja zaziva razdor i podijele, političke
i svake druge, potječe iz kraja gdje je antifašizam u to vrijeme bio jako
snažan, njena obitelj je sudjelovala u antifašističkoj borbi i nikakav Fumić i
slični njemu, njoj pa ni nama nemaju pravo dijeliti lekcije, jer su to tzv.
mentalni higijeničari. Uzori su im, očito Goebbels i slični, koji  je sa svojim zlokobnim inženjerima duša, provodio
diferencijaciju po rasnoj, nacionalnoj, ideološkoj i političkoj osnovi na način
da su  ljudima stavljali žute trake,
distancirali ih i na koncu smaknuli. Želim pitati sljedeće, tko su ti ljudi da
oni zadržavaju pravo i monopol nad antifašizmom u Hrvatskoj? Koja je to
organizacija i tko su ti pomalo senilni, stari ali žilavi i oholi ljudi koji
nama dijele svima lekcije? Smatram kako je predsjednica ispravno postupila, a
već kako su odbili njeno pokroviteljstvo te manifestacije, krajnje je
licemjerno spočitavati joj činjenicu nedolaska na skup. Sve potaknuto
uklanjanjem biste satrapa Josipa Broza iz ureda Predsjednice. Možda taj čovjek
u konačnici ima neke zasluge, međutim, onaj dio naše tragične povijesti, iza
rata što su učinile partizanske jedinice zajedno s četnicima je strašan zločin.
Križni put i kolone smrti u kojima je pobijeno na desetke tisuće ljudi ne može
Broza amnestirati od tog i sličnih zločina. Izravno je odgovoran za te zločine,
a predsjednica je uklanjanjem biste na simboličan način poslala vrlo snažnu
poruku svima koji još uvijek žive u 45. godini.

Nazivanje
branitelja neofašistima od strane Fumića, a sve nekažnjeno zbog klevete, kako
gledate na njegovu skandaloznu izjavu?

– Latini kažu “Da mihi factum, dabo tibi
ius”, a u prijevodu znači “Dajte mi činjenice, dat ću vam za
pravo”. Fumić nema niti jednu činjenicu kojom bi pokrio svoju tezu.
Branitelji ni jednom svojom gestom nisu ukazali na nešto što bi asociralo na
šovinizam ili nacizam. Drug Fumić, da ga tako nazovem, bi oduzeo Ustavom RH garantirano
pravo, u ovom slučaju braniteljima, da izraze svoje stavove pa i
nezadovoljstvo. Bitno mi je da se ti stavovi ne izražavaju na nasilan kao ni na
rušilački način, da nisu napadnuti drugi ljudi, a taj dio koji se odnosi na ćirilične
ploče nije napad na zajednicu Srba u Vukovaru već na simbole smrti, a na
žalost, to je upravo ćirilično pismo. To je legitimno pravo neslaganja jer je
Vukovar ogromna rana u kojoj su ljudi mučeni, silovani i ubijani. Hrvatski
branitelji su zadnji koji bi doveli u neravnopravan položaj, pogotovo srpsku
zajednicu, to su tolerantni ljudi, puni razumijevanja nisu ksenofobni, niti
nacisti a sve to nam se spočitava od Fumića i njemu sličnima. Njihova baražna vatra
u Lisinskom potvrđuju moje teze. Oni su ti koji dijele hrvatski narod, kojima
je data mogućnost kao i instrumenti moći, a da živimo u sistemu njihovih gazda,
tko zna koliko bi ljudi na svojoj koži osjetilo njihovu mržnju, bijes i netreperljivost
prema poimanju neistomišljenja.

Isto
tako, po Fumiću je Domovinski rat tek obrambeni, ne i antifašistički. Slažete
li se?

– Fumić i tu želi arbitrirati, upravo je on taj
pozvani koji će suditi o svemu, on je povjesničar i vojni strateg, sociolog,
kompetentan je i kvalificiran za sve pa o svemu svašta i govori. U ovom slučaju
njegova je izjava o Domovinskom ratu bez ikakvih sadržajnih vrijednosti, što
govori općenito o njegovom stavu o Domovinskom ratu, Republici Hrvatskoj kao i
o braniteljima. Domovinski rat je između ostalog bio i antifašistički, samom
logikom jer je režim Slobodana Miloševića bio fašistički, a hrvatski branitelji
su slijedom te logike suvremeni antifašisti. Fumić sterilizira povijesno
razdoblje Domovinskog rata, njegov značaj kao i vrijednosti i sve to svodi na
mjeru njemu prihvatljive dimenzije i minimalistički govori o Domovinskom ratu.
Taj rat je bio osloboditeljski, težak, pravedan i krvav, stradali su mnogi
nedužni ljudi, a hrvatskoj je uveden embargo od strane još jednog
jugokomunističkog tiranina Budimira Lončara, tadašnjeg ministra vanjskih
poslova bivše države, koji unatoč poznoj dobi, poput Fumića, želi arbitrirati i
biti mjerilo istine u zemlji koju nije želio i kojoj je uostalom uveo embargo
na uvoz oružja. Taj isti Lončar je danas osoba koja se prima i osoba koja je do
nedavno bivšeg i onog prethodnog predsjednika savjetovala u domeni vanjske
politike.

Fumić
i slični njemu često Broza dižu u nebesa i opravdavaju zločinačke pothvate
nakon II. sv. rata, a sve zbog ostvarenja “ciljeva”. Zašto nismo
čuli, što mislite, niti jednom slične kriterije i pohvale na račun hrvatskih
generala, a umjesto toga slušali smo oplakivanje nakon pravomoćnih
oslobađajućih haških presuda?

– Nakon II. sv. rata njima je bilo važno obračunavanje
sa narodnim neprijateljima, što god to značilo, dakle uz razoružane vojnike njima
su neprijatelji bili i civili, žene, starci, djeca, nemoćni, tu govorim o onoj
totalitarnoj svijesti. Kaže se da pobjednici pišu povijest, no ta povijest je
iskrivljena, zasnovana na lažima i obmanama. Ipak ne zaboravimo da istina
kad-tad izađe na vidjelo. Što se tiče Domovinskog rata, bilo je pojedinačnih
kaznenih djela, paljenja kuća, ubijanja civila, što je za svaku osudu, no to
nije bio strateški plan, to su bili ekscesni postupci pojedinaca u određenim
trenutcima i sustav zapovijedanja to nije odobrio, zapovjedio niti tolerirao. Uostalom,
velika većina tih slučajeva je procesuirana od strane pravosuđa RH. U Haškom
tribunalu su drugostupanjsku presudu donijeli razumni ljudi koji su shvatili
kako se pojedinačni incidenti nisu mogli kontrolirati na toliko širokopojasnom
bojištu i kako brijunski transkripti i ostale teze Save Štrbca ne drže vodu,
stoga su to  i odbacili. Kad se radi o
njihovim kategorijama onda će to i zaštititi, a kad se radi o ovim onda
osuđuju, ti ljudi su licemjeri i ništa drugo.

Primijetili
smo kako niti jednom nisu pohvalili pravosuđe koje je riješilo oko 2000
kaznenih slučajeva koje su počinili naši vojnici, a koji su isti odvedeni pred
lice pravde.

– Cijela njihova politika je zasnovana na dvostrukim
licemjernim obmanama, lažima i podvalama. Naprosto nisu RH doživjeli kao
ostvarenje svog sna, oni su jugonacionalisti koji ne mogu prežaliti što je
njihov projekt razbijen, jer nije bio održiv. Još za života Josipa Broza su
bile vidljive pukotine, a nakon njegove smrti uskoro je došao i nesretni rat.
Nešto je bilo trulo u državi Danskoj, rekao bi Hamlet. Oni bi najsretniji bili
kad bi zavrtjeli kotač povijesti unatrag kako bi opet oživjeli propalu ideju o
bratstvu i jedinstvu. Fumić danas govori o slobodama, demokraciji, pravu žena,
govori o glupostima koje nemaju veze s ničim i sve to stavlja u komunistički
kontekst koji to poništava, a Domovinski rat svodi na dimenziju tek obrambenog.
On ne vidi muke ni žrtve, ni 400 ubijene djece, ne vidi Ovčaru, Škabrnju, napad
na Dubrovnik, on ništa od toga ne vidi.

Izjava
Fumića jednostavno bode, u kojoj tvrdi kako su se borili za demokraciju iako je
komunizam proglašen totalitarnom ideologijom, a Tito uvršten u deset
najozloglašenijih diktatora u 20. stoljeću.

– Kad nepristrani i stručni ljudi iz svijeta neku
osobu uvrste na popis ovih deset najvećih zločinaca, onda to ima svoju težinu.
Prema tome, braniti danas u Europi Staljina, Musolinija, Hitlera, pa u
konačnici i Tita ima svoju težinu iskrivljene stvarnosti i same povijesti, što
je jako žalosno. Josip Broz pripada povijesnoj ropotarnici, on zbog zločina
koji su počinjeni u ime naroda, ne može biti apsolutno nikakva ni politička ni
moralna vodilja hrvatskom narodu. Stoga Fumić sa svojim stavovima samo potvrđuje
kako je zapravo zarobljenih totalitarne svijesti i kako njegova retorika i
stavovi beznačajni.

Jeste
li za lustraciju?

– Jesam, a evo i zašto. Lustracija podrazumijeva
suočavanje s prošlošću, ali ne onako kako to pokušavaju Documenta i Vesna
Teršelić prikazati. To je suočavanje sa pojavama, simptomima, osobama i
metodama koje su nanijele zlo ovom narodu. Upravo takve pojave kao i njene
nositelje treba diferencirati, kako bi društvo našlo svoj smiraj na način da se
ti ljudi koji su i danas utjecajni i bitni privedu pravdi i odgovaraju narodu.
Upravo vidimo po primjeru Perković-Mustač i zaštitu svjedoka od strane Njemačke
države jer Hrvatska nije smogla načina ni volje štititi život osobe koja
svjedoči protiv sljedbenika totalitarne prošlosti. Kakva je zapravo zemlja koja
se nema snage suočiti sa svojom prošlošću, ma kakva ona bila.