Kako je glazba umjetnost koja, poput slike, sama za sebe govori tisuću riječi uvjerili smo se nebrojeno puta. Najljepše je, ipak, kad odabrane note i najbolje zapise autor pretoči u ljubav prema rodnom kraju. Koliko Sinjani zaista vole “domaće” pjesme na temu Alke i Gospe govori i podatak kako ih je skladano na desetke i svaka od njih neizbrisivo je utkana u junačko srce, srce vitezova i heroja koji odaju počast svojim pradjedovima.
Teško je to za razumijeti, moraš barem nekoliko godina živjeti u Sinju, sjediniti se s njegovim ljudima da bi u punom smislu riječi shvatio koliko su Alka i Gospa za Sinjane i Cetinjane svetinje, a tek s kolikom ljubavlju su prihvaćene pjesme domaćih autora koje se, u danima u kojima Sinj proključa, mogu čuti na svakom koraku viteškog grada.
U istom trenu može se osjetiti snaga stiha, glazbe i interpretacije, a iako to nije lako spojiti kada je, istinski, iz srca to dobiva posebnu dimenziju. Dobro to zna sinjski dvojac koji prednjači u glazbeno-autorskom smislu Sinja i cijele Dalmatinske zagore –Dražen Žanko i Joško Delić-Zurzi.
Iako ga je, uvijek čudna glazbena avantura, odvela u hrvatsku metropolu rado Dražen Žanko dolazi u svoj rodni Sinj. Nema događaja vezanog uz Cetinski kraj koji prođe bez ovog vrsnog kantautora i pjevača koji je napisao i otpjevao niz pjesama za svoj rodni zavičaj. Od “Sinju grade“, “Gospe Sinjska usliši nas“, “Zagora me rodila“, “A bukara kruži“, “U konobi“, “Moje misto” i mnogih drugih, ali upravo je ona prvospomenuta s fantastičnom glazbenom ekipom – Vinkom Cocom, klapom Sinj i klapom Maslina, zauzela posebno mjesto u srcima Sinjana i Cetinjana:
– Imao sam čast da poznajem velikog umjetnika Jakšu Fiamenga koji je napisao stihove za pjesmu “Sinju grade” i da bude što bolje, što šarenije pozvao sam i dvije klape te Vinka Cocu. Angažman je radio Stipica Kalogjera. Pjesma je izašla prije petnaestak godina i dobila je zaista veliki interes javnosti – kaže nam Žanko.
– Bio sam presretan kad sam okupio toliko jaku, aktualnu ekipu i dobili smo, na kraju, jednu jako pjevnu pjesmu, kao što su sve moje pjesme, kojom želim da se ljudi opuste, pronađu sami sebe i čari našeg zavičaja – ustvrdio je Dražen Žanko koji je, svoj glazbeni put, započeo na daskama Splitskog festivala 1980. godine.
Sinj je Žanko zadužio i uoči 300-te godišnjice oslobođenja od turske najezde kada je, prvotno u Zagrebu, a onda i u Sinju izveden povijesno-scenski spektakl, mjuzikl “Mirakul” koji je okupio više od stotine izvođača od kojih su najpoznatija imena triju diva – Radojke Šverko, Lidije Horvat – Dunjko i Lare Antić, a koji će svoja posebna slova dobiti u nekom drugom izdanju ovog serijala.
Sinju grade
Pod Kamičkom sve smo pute, okitili pismom blagom,
Punila se naša srca, ka´ alkarska srića snagom.
Cili grad smo prošli đirom, ispunili pismom večer,
kad zapiva sinjska klapa i Cetina življe teče.
Sinju grade, mačkule napuni,
nek zgrmi kad u sridu koplje sine,
Sinju grade, počuj našu pismu
Što je za te piva dite sa Cetine.
Sinju grade, stani na ponistre,
Nek te krasi sjajna odora starinska,
Sinju grade dragu mi okruni,
Nek je lipša od nje samo Gospa Sinjska.
Pod Kamičkom teku ure, na Pijacu noć se spušta,
I dok zadnja svitla gasnu, zapiva se sve iz gušta
Cili grad u pismi cvate, sve se pismom lipše reče
kad zapiva sinjska klapa i Cetina življe teče.
Život u samom centru grada naučio je Joška Delića-Zurzija kako živjeti punim plućima s gradom, njegovim stanovnicima i proživljavati sve lijepe, ali i one teške trenutku, pod njegovim Kamičkom. “Grade moj“, “Kamičak”, dueti s Ingom Romac-Šarić u pjesmama “Gospi Sinjskoj” i “Zaslavit će sinjska zvona” te “Alkarska” tek su dio od bogatog repertoara ovog sinjskog glazbenika koji se, svojim radom, uvukao pod kožu svim stanovnicima cetinske doline.
Baš je “Alkarska” preslik cijelog kolorita samog dana Sinjske Alke, od budnice Gradske glazbe Sinj ulicama grada pa sve do svečanog prolaska slavodobitnika s plamencem na koplju:
– To je tek jedna od pjesama koje sam napravio svome gradu i nakon mnogih došla je na red jedna alkarska. Alka je uvijek bila inspiraciju i jako mi je drago da sam dobio odličnu povratnu informaciju od ljudi i da je ljudi traže na brojnim play-listama i, doslovce, zaustavljaju po gradu i čestitaju za nju – u razgovoru nam otkriva Zurzi koji je sudionik brojnih sinjskih glazbenih događanja, koncerata i večeri u svom gradu, ali i šire.
– Kao i sve pjesme, inspiracija dođe u trenutku, ali onda slijede popravke, dorade, dodavanje stihova i slično. Bio je to jedan period mog stvaralaštva kada su jednostavne glavne teme mojih insipiracija bile baš Sinj, Alka, Gospa Sinjska i zanimljivosti u našem gradu – zaključuje Joško Delić koji je, prije nekoliko tjedana, izdao novu pjesmu naziva “Ja moram krenut dalje”.
U više od tridesetak godina svog glazbenog stvaralaštva surađivao je s brojnim sinjskim glazbenicima, posebice s pokojnim Stipom Šarićem dok je najveću medijsku pozornost dobio u grupi Anđeli, osnovanoj 1990. godine kada su tu, posebnu glazbenu priču, kreirali još Boris
Domazet, Vedran Gavrić i Oliver Mandić – Oki.
Alkarska
Kad zagrmu s grada mačkule,
ranom zorom sve nas probude,
alkarsko je jutro čuju se,
zvuci sinjske Glazbe limene.
Gradom hoda četa alkarska,
sve ih krasi roba starinska,
kopljanike, momke, junake
Na barjaku slika Majke nebeske.
Dajte koplje, koplje od junaka,
Nek visoko zavijori stijeg,
Pronesi ga ulicama grada,
Slavodobitniče!
Utihnule s grada mačkule,
ne čuje se Glazbe limene,
zaspao je naš alkarski grad,
nad njim bdije Majka nebeska.