Dalmatinski ‘Čisteći medvjedići’ i njihova ekološka priča protiv ‘tuđeg otpada’: ‘U šumama i plažama nalazimo sve iz kuće, najviše je wc školjki!’

Nelegalno odložen i krajnje neodgovorno ‘zbrinut’ otpad splitska je svakodnevica. Krišom i pod okriljem mraka brojne lokacije diljem Dalmacije postaju mjesta ‘ljubitelja prirode’ koji ondje ostavljaju limenke, plastične boce, vrećice, tetrapak ambalažu, dijelove automobila. Tek je ovo dio onoga što u akcijama čišćenja pronađu ‘Čisteći medvjedići‘, članovi neprofitne organizacije osnovane prije pet mjeseci i kusur dana, a koja je živi dokaz kako Dalmatinci nisu inertan narod, kako ih mnogi opisuju.

Oni su odlučili svo to zgražanje i osudu, koju izaziva otpad i ljudski nemar, zamijeniti ekološkim akcijama u kojima vode brigu o prirodi i pokušavaju ispraviti već desetljećima iskrivljene stihove pjesme mališana iz Dubrovnika koji pjevaju o ‘manje smeća i više cvijeća‘. 

Osnivanje pravog malog odreda za čistoću krenulo je posve spontano. Perica Štefan s nećakom je šetao svojom rodnom Novom Kapelom, a u oko mu je zapelo smeće u jednoj šumi. Zaželio ju je očistiti uz pomoć sestre i nećakinje. Želja se pretvorila u stvarnost 29. ožujka prošle godine, a vrijeme totalnog zatvaranja bilo je pravi trenutak da nenadani onečišćeni susret postane pravi pokret. 

Prva objava na društvenim mrežama dogodila se povodom Dana planeta Zemlje, a kasnije je stranica zaintrigirala Trogiranku Tenu Ćorić i Splićanku Ivanu Leskur koje su bile pokretni kotač priče da i Dalmacija dobije ljude koji su posljednji bastion borbe protiv otpada.

Kroz ‘čisto, čisto’ pokret, koji je već prošao brojne onečišćene šume, plaže i livade, u nekoliko je mjeseci, koliko dalmatinski medvjedići s rukavicama, vrećicama za smeće, škarama, lopatama i drugim sličnim alatom zapravo i postoje, svoj doprinos dalo više od 300 ljudi. 

– Smeća je sve više i vrlo je malo ostalo prostora za obiteljska druženja, igru s djecom, a da ona nisu ekološki problem. Toliko smeća nalazimo po plažama i drugim mjestima da jednostavno ostanemo bez teksta, ali sve se svodi na to da je netko to bacio u prirodu jer nije mogao dodatno prošetati desetak metara – veli.

I zbilja – od raznih dijelova kućanstva, vrata, wc školjki, vlažnih maramica i kondoma. Splićani žele obilježiti svoje područje, smije se naša sugovornica.

– Splićanima je lakše čistiti u grupama. Imam osjećaj da se osjećaju loše ako čiste sami jer će ih susjedi proglasiti budalama. Imaju Splićani svijest, ali lakše je uvijek da drugi nešto napravi – zaključuje razgovor Leskur koja poručuje svima da je i mala kap dovoljna da se krene mijenjati cijelo jedno more.

Dok čekamo komunalno tijelo da očisti ‘tuđi otpad’, ne smije se umanjiti naša angažiranost u očuvanju prirode. Jer priroda je najbolji slikar i izumitelj. Kako onda uživati u njenim čudesima, ako ona nestanu pod hrpom otpada?