Dežulovićeva satira i posveta velikom mostarskom pjesniku na 33. Marulićevim danima

Predstava Tako nam Bog pomogao splitskog kazališta PlayDrama, redatelj i dramaturg Hrvoje Korbar kreirao
je Summa atheologiae Borisa
Dežulovića, ukoričenoj zbirci novinskih kolumni, u suradnji s autorskim timom i
zainteresiranom glumačkom podjelom. Predstava se izvodi na sceni splitskog Gradskog
kazališta mladih s početkom u 18 sati. Uloge u ovoj satiričkoj drami tumače mladi
glumci Stipe Jelaska, Stipe Radoja i Donat Zeko.

U višemjesečnoj pripremi autorski je tim tražio
i našao način kako od šarolikog žurnalističkog materijala oblikovati punokrvnu
teatarsku strukturu. Sam Hrvoje Korbar o osnovnim motivima za predstavu, koja
na duhovit način pristupa nekim temeljnim religijskim dogmama, između ostaog kaže:

– Mnogo je bijesa i ljutnje u Dežulovićevim tekstovima, mnogo je pitanja, ali i
mnogo dobrog humora, pa čak i simpatija prema vjeri; toj, kako kaže pisac,
najrazumljivijoj od svih čovjekovih slabosti. Ključ za čitanje Summe Atheologiae pronašao
sam u posljednjem tekstu u zbirci, svojevrsnoj (ne)vjerničkoj autobiografiji
autora pod naslovom Ja, Bog i moja baba Kata. Svatko od nas vjerojatno je imao
nekog djeda ili baku, oca ili majku, kojima je bilo od iznimne važnosti da, baš
kao i oni, budemo aktivni članovi Katoličke crkve, primimo sve sakramente,
redovito pohađamo vjeronauk i sudjelujemo u drugim župnim aktivnostima.

Hrvatsko
narodno kazalište u Mostaru na Festival hrvatske drame dolazi s predstavom
Marka Tomaša Noć s Aleksom koju će izvesti na sceni HNK Split s početkom u 20 sati. Biografsku
dramu o velikom pjesniku i svojevrsnom simbolu Mostara Aleksi Šantiću ispisao
je jedan od najcjenjenijih suvremenih pjesnika, također Mostarac, Marko Tomaš,
a režirao ju je Ivica Buljan.

Uloge, među kojima su i one velikih imena
ondašnje literarne scene poput Osmana Đikića, Svetozara Čvorovića, Miloša
Crnjanskog i Miroslava Krleže, tumače glumci mostarskog kazališta: Vladimir
Mićković, Ivo Krešić, Jelena Kordić Kuret, Miro Barnjak, Filip Lukenda, Robert
Pehar, Ana Franjčević, Damir Čobo, Mirela Mijačank Kordić, Nikolina Marić i Tea
Pandža.

Posljednje dane Šantić provodi u kući Ćorovića
kod sestre Radojke – Perse koju Tomaš pretvara u moćan zaštitnički lik koji
karizmatičnim monologom, bliskom tonu tragedije, opisuje prokletstva i začarani
krug u kojemu se kreću pojedinci nesretno ovisni o etničkoj zajednici. Šantićev
san pohodi mlađi, također mrtvi pjesnik, njegov brat Jakov. Jakov se pojavljuje
recitirajući svoju poznatu pjesmu „Na mjesečini“ koja se originalnošću i
modernističkim pristupom čini ”svjetskija” i suvremenija od Aleksine poezije.
Njihov zet Svetozar Ćorović, također mrtvi pjesnik, obilazi Šantića da ga
podsjeti na zanos s kojim su nekad mladi jurišnici zamišljali budućnost koja će
se dogoditi raspadom Austro-Ugarske monarhije, i na gorko otrježnjenje koje je
nastalo nakon stvaranja nove države. U sličnoj se funkciji pojavljuje pjesnik i
diplomat Jovan Dučić koji je svoju ulogu u buđenju nacionalne svijesti kroz
poeziju, obilato naplatio kod novog kralja, za razliku od Alekse Šantića koji ostaje
živjeti u svom Mostaru, osiromašen i poluodbačen. Crnjanski je jedini koji
starome pjesniku odaje priznanje za životno djelo iako je i sam skeptičan prema
njegovoj kvaliteti. Krleža, kao glasnik novog vremena, avangardist i
internacionalist, u svom je dijalogu sa Šantićem, zgrožen provincijskim
malograđanskim mentalitetom. Opisujući spomen sobu Kranjčevićevu, on se
neizravno ruga Šantićevoj uramljenoj slici kralja Karađorđevića.