Sedamdeset
kilograma – toliko svaki građanin Hrvatske godišnje baci hrane. Najviše bacamo
meso, voće i povrće, i to zato što kupujemo više nego što nam treba, pa hrana
propadne. Od koronakrize, kada je došlo i do problema u opskrbi hranom, o tom
se problemu više govori, ali se i više djeluje.
Iako postoje poznate
fraze poput “Samo da ne fali” ili “Neka se nađe” koje opisuju našu tendenciju
da pripremamo više hrane nego što nam je potrebno, mnogi građani su svjesni
ovog problema.
Najviše hrane baca se
baš u kućanstvima. Svaki Hrvat godišnje baci 70 kilograma hrane. U usporedbi s
europskim prosjekom, gdje je to oko 130 kilograma, i nismo loši. Ali prostora
za napredak ima. Čest problem je što kupujemo ili naručujemo više nego što
možemo pojesti.
Osim kućanstava,
problem bacanja hrane postoji i u restoranima. Nepravilno procijenjeni obroci i
ostaci na tanjuru često završe nepojedeni. Iako se nastoji smanjiti bacanje
hrane u restoranima, ovaj problem i dalje postoji.
-Uvijek je taj, ja to
zovem, problem gladnih očiju, svi žele da toga ima puno, a na kraju ljudi to ne
mogu pojesti. Jedino što bacamo u našoj obradi su ljuske, kosti, neke stvari
koje ne možemo u potpunosti iskoristiti iako kuhamo i temeljce i juhe, koje ne
može iskoristiti za prehranu. A najviše otpada se stvara od ostataka na tanjuru
što gost sam ne pojede, kazuje vlasnik jednog restorana Marin Medak.
Kupujemo više nego što
nam je potrebno, skladištimo hranu u hladnjacima ili policama pa se često
dogodi da joj istekne rok prije nego što je iskoristimo. Ministarstvo
poljoprivrede za N1 ističe da je svjesno toga problema i da radi na podizanju
svijesti građana o njemu, posebno među djecom. Također, planira se podržati
takozvane “banke hrane” koje bi pohranjivale hranu na siguran način i
distribuirale ju gdje je potrebno.
-Financirat ćemo i
takozvane ‘banke hrane’ u kojima bi se u svakoj županiji pohranjivala hrana na
siguran način, pa dalje distribuirala gdje je to potrebno. Hrana nikad nije
višak na ovakvim mjestima. U Zagrebu su četiri gradske pučke kuhinje u kojima
se dnevno podijeli 1850 obroka. Hranu omogućava Grad, ali donacije su uvijek
dobrodošle, kazuje Ministarstvo.
Tako razmišlja i
ravnatelj ustanove Dobri dom Alen Župan.
-Pazimo da ništa ne
propadne i u našem sustavu proizvodnje, optimiziramo proizvodnju, količinu, da
smanjimo taj otpad, a ono što i dođe, pravovremeno redistribuiramo našim
sugrađanima koji su korisnici usluge, govori.
Dakle, sva hrana koja
stigne, podijeli se tamo gdje je potrebno. Cilj je da ništa ne propadne i ne
baca se. To je i nacionalni cilj, da do 2028. godine u Hrvatskoj smanjimo
bacanje hrane za 30 posto.