Hercegovina cvate – zahvaljujući smilju

Kad se čovjek vozi hercegovačkim krajem, gotovo uz svaku kuću može
vidjeti mlade nasade smilja. “Ovo je samo dio nasada koje vidite ovdje
uz cestu”, kaže nam Mate Mikulić, agronom destilerije u Grudama te
nastavlja: “Ljudi sade na svaku slobodnu površinu, no pravi
reprezentativni nasadi gore su u kamenjaru”. Smilje ne voli vlagu i vodu
pa je hercegovački krš idealan za njegov uzgoj. U posljednje dvije
godine vlada prava euforija za smiljem, ono je tema u svakom
hercegovačkom kafiću, kako među mladima, tako i među starima. Krče se
brda i pretvaraju u plantaže, a do slobodnog bagera i popratne
mehanizacije skoro je nemoguće doći.

Najveća destilerija u BiH

Ovoga
proljeća brojni proizvođači muku su mučili s otkupom smilja jer male
destilerije nisu mogle primiti tolike količine. Iz tog razloga u
prostorima bivše grudske pivovare otvorena je nova destilerija. Dnevno
može preraditi dvije i pol tone smilja, a ima i destilator za analizu.
Novootvorena destilerija će preko firme iz Hrvatske koja je i vlasnik
destilerije raditi plasman ulja na svjetsko tržište. Dodatnu nadu u
isplativost ove biljke ulio je konzultant čuvene francuske kozmetičke
kuće L’Occitane koji je ljetos obilazio male hercegovačke destilerije i
savjetovao proizvođače, piše Deutsche Welle.

Iako je nova destilerija riješila problem
otkupa, Rade Bošnjak iz Višnjice, sela u blizini Gruda, ipak je
skeptičan. Euforično je kao i ostali zasadio 20 tisuća sadnica, no sada,
kaže, sa znatiželjom iščekuje sljedeće proljeće kada će se
iskristalizirati isplati li se smilje ili ne. “Otkupna cijena bila je 5
KM, a sada je već pala na 3 KM po kilogramu”, objašnjava nam Rade te
nastavlja: “Ja već imam plan B. Budući da je moj lokalitet i njegov
položaj idealan i za vinovu lozu još uvijek dvojim”. Na ideju o sadnji
smilja došao je potpuno spontano. Pokojni mu je djed još krčio
hercegovački kamen, a on nastavio pripremajući ga za lozu. No vidjevši
mnogo samoniklog smilja pomislio je kako, s obzirom da mu je tu prirodno
stanište, ipak kao i mnogi treba pokušati sa smiljem.

Uspješan biznis sa smiljem

A
svoju poticajnu i uspješnu priču o smilju ima obitelj Galić iz okolice
Mostara. Oni nisu požalili što su mu dali priliku, štoviše, iz smilja se
razvio pravi obiteljski biznis. 26-godišnji Marko prvi je došao na
ideju uzgoja smilja. Po povratku iz Zagreba sa studija, preselili su iz
grada na selo. Osim posla u struci htio se baviti još nečim. “Kafići me
nikada nisu zanimali, a dan je dug, trebalo je još nekako upotpuniti ono
vrijeme iza radnog vremena”, kroz smijeh nam objašnjava Marko te
nastavlja: “Nisam htio da to budu konvencionalne poljoprivredne kulture
i, eto, istraživanjem sam preko lavande došao ipak do smilja.” Projekt
je zaživio u praksi 2013. godine kada je zasađeno prvih 20 tisuća
sadnica. Marko sada ima ukupno 3 hektara i destileriju, a dosadno mu
nije. U šali kaže kako ne treba kao ostali u Njemačku, Njemačka mu je
tu, radi od jutra do mraka. Poduzetnička priča obitelji Galić dobiva
zanimljiv zaplet kada se Markova godinu dana mlađa sestra Glorija
također po povratku sa studija iz Zagreba uključuje u posao
razmišljajući kako bi, osim ulja, koje je ipak sirovina, bilo ipak dobro
imati nekakav finalni proizvod.

Uz svoj studij, Glorija je završila školu fitoaromaterapije, također u
Zagrebu, što ju je dovelo do ideje da počne izrađivati prirodne
proizvode, kozmetiku od svog vlastitog smilja. “Roditelji su u početku
mislili kako se radi o nekom mom hobiju te kako ću se ja malo zabavljati
sa svojim kremicama, no uspjeh je uslijedio u vrlo kratkom vremenu”,
priča Glorija: “To su sve moje vlastite recepture, osluškivala sam
tržište, želje kupaca s kojima komuniciram i trud se isplatio.” Njezina
ručno rađena, 100 posto prirodna kozmetika prodaje se u ljekarnama širom
BiH. Pet njezinih proizvoda od smilja još samo čeka certifikat da bi
bili plasirani diljem Europske unije, a Poljska, Hrvatska i Njemačka već
su sigurna tržišta.

Iako je ulje od smilja skupocjeno – za
kilogram ulja se dobije čak oko 1.500 eura (a za kilogram ulja je
potrebno 800 do 1.000 kilograma smilja, ovisno o kvaliteti), uspješno
trgovati njime nije nimalo lako. Galići samo dio svog ulja koriste za
kozmetiku, ostalo prodaju uglavnom u Hrvatsku, a onda iz Hrvatske roba
ide uglavnom za Ameriku. “Ulje je burzovna roba, a kad roba ide na
svjetsko tržište nije ju lako prodati, treba imati sigurnog partnera i
veće količine”, objašnjava nam Marko. Što nas vraća na početak priče u
nadi da će Hercegovina s velikom destilerijom uskoro moći postati
konkurentna i na svjetskom tržištu te da će se smilje s hercegovačkog
krša nalaziti u kremama poznatih svjetskih kozmetičkih marki. A možda i
Glorijini proizvodi uskoro budu stajali na policama uz svjetski poznate
brendove, javlja  Deutsche Welle.