Sindikati: Poništite Ugovor i prodajte škver Uljaniku; Debeljak: Osigurana je puna zaposlenost do 2019. godine

– Laž je tvrdnja kako nije bilo
zainteresiranih za kupnju Brodosplita osim Debeljaka! Uljanik je bio
zainteresiran, i još uvijek jest: već dvije godine u CERP-u (Centru
za restrukturiranje i prodaju) postoji pismo namjere prema kojem
Uljanik želi ući u splitski škver, ali bez Tomislava Debeljaka!
Međutim, odluku su donijeli u vrhu politike, iako je i tada bilo
jasno da DIV, odnosno novoosnovana tvrtka s 20 tisuća kuna temeljnog
kapitala DIV Brodogradnja ne može jamčiti izgradnju vlastite flote
brodova iz Programa restrukturiranja… U međuvremenu, u ove tri
godine od privatizacije Brodosplita, više je nego opravdana sumnja
da su počinjena teška kaznena djela: prijevare, subvencijske
prijevare, nezakonitog pogodovanja,… – ogorčen je Zvonko Šegvić,
predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita, reakcijama svih
nadležnih na ovaj slučaj o kojem, de facto, ovisi industrijska
budućnost Splita. Kaže kako je svoje sumnje, popraćene obimnom i
vjerodostojnom dokumentacijom, iznio DORH-u, USKOK-u, raznim
ministrima i njihovim pomoćnicima, zastupnicima u Saboru, Europskoj
Komisiji, pisao je čak i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel. Tek je
ministrica rada Nada Šikić pokazala reakciju – “da sam
običan građanin, ovo bih morala prijaviti tužiteljstvu”,
odgovorila je Šegviću nedavno.

“Povijest bolesti” je
opsežna, no posebno su aktualna (pogotovo u Debeljakovoj “eri”)
dva ključna pitanja. Financije i stanje na navozima. Financijski
učinak je loš, a to nije samo stav sindikalista, nego i Hrvatske
Brodogradnje Jadranbrod, državne tvrtke koja je nadzorni i
izvještajno tijelo prema Vladi RH i Europskoj komisiji u procesu
privatizacije i restrukturiranja velikih hrvatskih brodogradilišta.

Gubitak preko 130 milijuna kuna

Posljednje izvješće HBJ prema CERP-u
(sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom) datirano od 25.
ožujka ove godine, kao i posljedična odluka Upravnog vijeća
CERP-a, nikako ne ide u prilog Debeljakovom načinu vođenja
Brodosplita.

Između ostalog u tom izvješću stoji
i stav Ministarstva gospodarstva kako je “izostao vlastiti
financijski doprinos Kupca Društvu, posljedično čemu Društvo
svoje aktivnosti provodi temeljnim oslanjanjem na sredstva državne
potpore” te se zbog toga “onemogućava provođenje Programa
restrukturiranja Društva, a time i postizanje dugoročne održivosti
Društva”… Naravno, Društvo je Brodosplit, a Kupac je DIV,
odnosno Debeljak.

Što to znači u brojkama? U posjedu
smo dokumenta, računu dobiti i gubitka BIS-a i vezanih društava
(BSO, TDM, Antikorozivna zaštita,…) iz kojeg je vidljivo da je u
2014. i 2015. godini Brodosplit ostvario gubitak od preko 130
milijuna kuna, odnosno gotovo 160 milijuna kuna! A što je najgore,
taj gubitak u odnosu na ukupni prihod iznosi ogromnih 40 posto –
ukupno je prošle godine škver uprihodio tek 400-tinjak milijuna
kuna.

Naravno, kontaktirali smo i upravu
Brodosplita i ažurno dobili odgovore na neka pitanja.

“Zahtjevom
financijskog revizora cijela državna potpora za restrukturiranje
knjižena je u 2013. godini te je tako Brodosplit ostvario za 2013.
godinu konsolidiranu dobit od preko 580 milijuna HRK, koju je zadržao
u kapitalu i rezervama. Posljedica toga je da su 2014. i 2015. godina
iskazale negativan rezultat, koji se pokriva iz tih istih kapitalnih
rezervi.”

Nije to
sve, samouvjereni su i optimistični u splitskom škveru. “Ugovor
u prodaji i prijenosu dionica Brodosplita d.d. traži da se pozitivno
posluje od 2016. godine što će se i odraditi.” Kažu također
kako su u Brodosplitu “gotovo svakodnevno mnogobrojne
inspekcije” te da nije utvrđeno nenamjensko trošenje državnih
potpora, koje bi ukupno trebale iznositi preko 1,5 milijardi kuna, a
ne tih “tričavih” 580 milijuna… Zvuči nevjerojatno, ali
Uprava Brodosplita nije vidjela izvješće CERP-a (?!), no dodaju
kako “daju redovna mjesečna izvješća na temelju kojih
Ministarstvo gospodarstva dva puta godišnje dostavlja svoje izvješće
EK”.

Brane za Veneciju vrijedan posao, ali…

Financijskom stanju (kao
ni ugledu u poslovnom svijetu) u škveru ne pomažu niti slučajevi
poput novogradnje 475, luksuznog riječnog kruzera Volga Dream II za
ruskog naručitelja. Ugovor je naime raskinut te je cijeli slučaj na
arbitraži u Londonu pa ga iz Brodosplita nisu htjeli komentirati. To
nas dovodi i do stanja na navozima.

Čak i samim radnicima škvera je
neugodno kad se spomenu “hvalospjevi” oko posla za Hrvatsku
vatrogasnu zajednicu: osam čamaca za spašavanje od aluminijske
slitine, duljine šest metara, vrijednosti oko 600 tisuća kuna,
narudžba je za “preživljavanje” kakvom malom kalafatu.
Ironično su u Brodosplitu prije dva mjeseca govorili kako će
zahvaljujući toj narudžbi moći sudjelovati na Sajmu male hrvatske
brodogradnje u marini hotela Le Meridien Lav.

Nisu čamci jedine narudžbe, ali već
i letimični pregled na ostale poslove ne sugerira nekadašnju moć
(što je puno bitnije, znanje i zaposlene stručnjake visoke
naobrazbe) Brodosplita: suspektna Volga Dream, luksuzna jahta za
vlastitu flotu Katina, serija turističkih brodova za privatne
naručitelje, uglavnom duljine oko 35 metara, malo ili ništa je tu
tehnološki zahtjevnih proizvoda. Brane za Veneciju su vrijedan
posao, ali i dalje nisu brodogradnja, a još korak niže je izrada
portalnih dizalica, koliko god se hvalili u škveru. Koliko-toliko
respektabilan je posao za HRM, nabavka pet ophodnih brodova, a nije
loš ni “najveći svjetski jedrenjak”. Međutim, sve to
skupa se čini (pre)malo za Brodosplit, koji danas broji 2,197
radnika, kako kažu iz uprave.

Nisu se puno obazirali na naše
primjedbe u ovom pravcu. ” Kriterij što je manje,
a što više složen brod nije lako odrediti jer je pitanje što je
polazište i tko ga određuje. Mi poslovanje ne vodimo prema
kriteriju publike koja se šeta oko Škvera ili nečijeg mišljenja
nego poslujemo prema kriteriju isplativosti, potražnji na tržištu,
tehničko-tehnološkoj konkurentnosti i raspoloživim rokovima.
Sigurno je da su brodovi koje gradimo izuzetno tehnološki i tehnički
zahtjevni s dodanom vrijednosti unutarnjeg luksuznog uređenja.”

Manjak porinuća “pravih” brodova

Spomenuli su najveći brod
s križnim jedrima na svijetu, naglasili kako započinju s izgradnjom
kontejnerskih brodova za vlastitu flotu, s LNG-om kao pogonskim
gorivom (uvjereni su da će takvi brodovi biti sve atraktivniji zbog
međunarodnih i nacionalnih odredbi o dozvljenoj emisiji štetnih
plinova) te da Brodosplit “ima osiguranu punu zaposlenost do
2019. godine! Isključivo na poslovima čije su ponudbene kalkulacije
pozitivne, bez obzira bile iz brodograđevnog dijela (trenutno je
aktivno, tvrdi uprava, 16 novogradnji brodova!) ili
izvanbrodograđevnih projekata. Da li je to “obećanje ludom
radovanje”, kao i tvrdnja kako plaće nisu upitne, vrijeme će
pokazati.

“Mali” problem s
navodima iz brodogradilišta na Putu Supavla predstavlja upravo to
izvješće CERP-a, a njih kao i HBJ, odnosno Ministarstvo
gospodarstva se teško može proglasiti dokonim šetačima uz ogradu
škvera. Stoji tako, od riječi do riječi, sljedeće: “…posebno
je zabrinjavajuća promjena proizvodnog programa Društva na način
da se umjesto složenih brodova više dodatne vrijednosti grade
brodovi niže tehnološke složenosti i metalne konstrukcije koje su
još niže tehnološke složenosti, što dovodi do brojnih negativnih
efekata, a posebno u pogledu korištenja visokotehnoloških znanja i
zapošljavanja visokoobrazovanih kadrova s kojima Društvo raspolaže
i koji u navedenoj promjeni proizvodnog programa neće biti u
potpunosti iskorišteni.”

Dakle, i oni su uočili
stanoviti manjak porinuća “pravih” brodova. O tome nešto
zna i Zvone Šegvić, kao i o tvrdnjama uprave o punoj zaposlenosti i
sigurnim plaćama.

– Brane za Veneciju sve
zajedno vrijede 70 milijuna eura, a jedan RoPax je “težak”
milijardu eura, u čeliku, opremi, antikorozivnoj,… Niti kune
svojih sredstava nije uložio u privatizaciju, zahvaljujući drugoj
strani koja je nastupala u ime Vlade RH – uspio je sve obaveze
restrukturiranja prebaciti na sam Brodosplit, nakon što postane
vlasnik! Imam dokaze kako je bivša vlast prodala Brodosplit izravnom
pogodbom, a ne po natječaju, iako su tako cijeli Ugovor, lažno,
prikazali EU. Činjenica je da sam na nesposobnost Debeljaka s kojim
nitko ne želi poslovati i njegovih firmi, a danas ima preko 50 “off
shore” tvrtki, za kupnju jednog Brodosplita upozoravao već
tada, da bi danas došli do situacije da će splitski škver
propasti, doslovno propasti ako se ne poduzme danas! Odmah, jer već
za godinu dana može biti prekasno! Problem je i u stručnosti, od
3,400 “starih” radnika ostalo je tek 700-800, ljudi su
frustrirani, žive i rade u strahu od otkaza i nesigurnosti budućeg
posla. Na šefovske položaje postavlja poslušne, koji potpisuju sve
što im kaže, za direktora navoza je stavio čovjeka koji nema
završenu osnovnu školu i koji nikad nije radio u Brodosplitu, nego
za kooperantsku tvrtku. Za to vrijeme se škver pretvorio u
rezalište, željezo je vlasnik prodao svojoj firmi za 0,01 kunu po
kilogramu, a onda preprodao drugome za 3,6 kuna! Hitno tražimo
raskid privatizacijskog ugovora, utvrđivanje kaznene odgovornosti za
SVE aktere prije i poslije privatizacije te razradu koncepta opstanka
Brodosplita u mogućoj i izglednoj suradnji s Uljanikom iz Pule. –
vapi Šegvić.

Donedavno smireni Joško
Franić, desetljećima djelatnik splitskog škvera i regionalni
povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske, više nije optimist.
“Nesposobni ljudi napreduju, a Uprava odbija bilo kakav
razgovor. U Brodosplitu se odvija pljačka neviđenih razmjera, sve
se pokušava gurati pod tepih plasiranjem laži u medije. Posljednji
incident je provala u prostorije našeg sindikata, iz kojih smo
izbačeni, a sve unutra, od dokumenata preko kopirke ili fotoaparata
je nestalo, upravo prije posjete čeških sindikalista. I onda šefovi
kažu kako ih nismo primili – nismo u škveru, zahvaljujući
upravi, ali jesmo u gradu i ostali su zgroženi kad smo ih upoznali
sa situacijom. Naš sindikat je član europske asocijacije sindikata
i na ovome neće stati, Debeljak ne poštuje nikakve konvencije niti
prava radnika i sindikata.” – Franić također potvrđuje riječi
kolege Šegvića o nesposobnosti uprave i lošem stanju u škveru,
financijski i na navozima.

Stara mehanizacija

Postoji i treće
mišljenje, pričali smo s nekolicinom što bivših što sadašnjih
radnika Brodosplita. Svi su poznati redakciji imenom i prezimenom, no
kako bi ih zaštitili eventualnih neugodnosti ostat će anonimni. Pa
tako neki od njih najveće zamjerke prema novim vlasnicima vide u
manjku tehnoloških ulaganja – umjesto nekadašnje četiri pokretne
dizalice ostala je jedna, što ponekad zna stvoriti čekanja; nema
nabavke novih alata i strojeva, a što i dođe do radnika je najniže
kvalitete te brzo postane neupotrebljivo, golemim dijelom proizvodni
proces se još uvijek oslanja na mehanizaciju proizvedenu prije 25 i
više godina. Nedostaje određenih zanimanja (dizaličari); čak i
oni koji nisu u sindikatu zamjeraju izbacivanje sindikalista iz
škvera; konačni proizvodi su niske tehnološke razine dok visoko
obrazovani ljudi napuštaju splitsko brodogradilište ili izbjegavaju
zaposlenje u njemu, što je nekada bio san generacijama diplomiranih
inženjera,… S druge strane, slažu se da je uveden red u neke
segmente poslovanja, čak i “nadzornice” koje su u početku
izazivale dosta revolta (što je donekle i razumljivo, u situaciji
kada djevojka od 20 i koju godinu prigovara meštru s više godina
staža u škveru nego ona života, zbog zapaljene cigarete) više
nisu “neprijatelji”…

Da svi ovi problemi nisu
imaginarni, vratimo se onoj staroj “Carta canta” i izvješću
CERP-a. Što i kako dalje, predlaže se na kraju odluke Upravnog
vijeća CERP-a ove godine.

“Prije raskida
Ugovora o prodaji i prijenosu dionica postoji mogućnost mirnog
rješenja spora, pošto Kupac (Debeljak) i HBJ imaju nesuglasje oko
činjeničnog stanja ispunjavanja ugovronih obaveza, a ako to ne
uspije, ostaje mogućnost pokretanja ovršnog postupka. U slučaju da
se steknu uvjeti za raskid Ugovora, takvu odluku može donijeti samo
Vlada RH. Pri eventualnom predlaganju raskida Ugovora, za davanje
mišljenja o različitom tumačenju vlastitog doprinosa ispunjenju
Programa restrukturiranja nadležna je EU komisija te je potrebno
pribaviti njihovo mišljenje. Također je Brodosplit sačinio
prijedlog revidiranog Programa restrukturiranja i u tijeku su
pregovori oko mogućeg prihvaćanja tog prijedloga, zbog čega je
Ministarstvo gospodarstva angažiralo neovisne konzultante.”
Spori državni aparat čini se nema sluha prema zahtjevima sindikata
o žurnosti rješenja problema, a tko je u pravu pokazat će vrijeme.
Samo da eventualna šteta ne bude konačna i nepopravljiva.