Ratovi vođeni nazivima ulica

Nedavno je zasjedalo
splitsko Gradsko vijeće, a jedna od točaka dnevnog reda bila je vezana i uz
prijedloge o imenovanjima ulica. Kako se radilo o izjašnjavanjima kojima je
prethodila zakonom propisana formalna procedura, očekivalo se uobičajeno
birokratsko izjašnjavanje o prihvaćanju ili neprihvaćanju podnijetih
prijedloga. Međutim, sjednica je na trenutke poprimala i povišene tonove, zbog
očitog neslaganja svih zastupnika o prijedlogu imenovanja ulica. Naš portal je
o tome već izvještavao. Stoga, za potrebe ovog teksta, nećemo ponovo navoditi
što je sve rečeno, imena vijećnika i stranke iz kojih dolaze, nego ćemo
nastojati istaknuti samu osnovu prijepora.

Naime, pojedinim gradskim
vijećnicima sporan je bio prijedlog da se jedna od novoizgrađenih ulica, nazove
ulicom Prvog splitskog partizanskog odreda. Oni vijećnici koji su bili protiv
prihvaćanja takvog naziva ulice, ukazivali su na pokušaje povijesnih
krivotvorenja i povijesnog revizionizma. Smatraju da pridjev ‘partizanski’ nema
stvarnu povijesnu osnovu u formalnom, prvobitnom ustrojstvu samog naziva tog
odreda. Spomenuta je ulica trebala biti imenovana u spomen na strijeljane
pripadnike Prvog splitskog odreda, koji su izgubili živote u kolovozu 1941
godine, a značajan dio stradalih sačinjavali su i tadašnji nogometaši Radničkog
nogometnog kluba Split. Gradski su vijećnici složni u tome da svim stradalima
treba odati dužni pijetet i dužno poštovanje. No, isto tako, pojedini vijećnici
naglašavaju kako treba napraviti razliku između odavanja počasti žrtvama i služenja
dnevnim političkim koristima. Također, bilo je riječi i o proceduralnim
pogreškama u formalnim postupcima prihvaćanja prijedloga o imenovanju ulica.
Naposljetku, kao jedino logično rješenje u tom trenutku, nametnula se odgoda.
Tako je splitsko Gradsko vijeće povuklo s dnevnog reda točku koja je bila
vezana uz prijedloge o imenovanju ulica.

Ova nas je epizoda sa
sjednice Gradskog vijeća u Splitu, podsjetila na čitav niz sličnih priča koje
su se događale diljem države. Stara latinska izreka kaže “Nomen est omen” (u
slobodnom prijevodu: Ime je znak). Ako bismo tu izreku doslovno primijenili na
neke ulice, u različitim gradovima, kakav bi znak, primjerice, bila Marmontova
ulica u Splitu? Pored tolikih ostalih obilježja i posebnosti mnogi će Splićani
upravo Marmontovu ulicu proglasiti za jedan od najvažnijih simbola samog grada.
No, zasigurno neki od njih neće imati jasnu predodžbu o tome tko je, u stvari,
bio Marmont.

Auguste Marmont bio je,
najkraće rečeno, francuski general i maršal. U ranoj mladosti priključio se
Napoleonovoj vojsci i s njom je u osvajanjima bio diljem svijeta. Brzo je
pokazivao sve vojne vještine koje su bile potrebne za napredovanje u dobro
organiziranoj vojsci, što su njegovi nadređeni na vrijeme uočili, tako da je
napredovao u vojnoj hijerarhiji. Vojna služba ga je poslom dovela i u Dalmaciju
1805 godine, gdje je obnašao visoke dužnosti vojnog zapovjednika i vojnog
upravnika. Iako je u Dalmaciju i okolicu, sa svojim trupama, stigao zauzećem
teritorija, a ne nikakvim turističkim izletom, uz odlike vojnih vještina
iskazao se i u civilnim okvirima, kao sposoban upravitelj. To je bilo osobito
vidljivo u razvitku cestovne infrastrukture, prosvjete, kulturnih djelatnosti
te svekolikog društvenog života ondašnjeg vremena. Tako su neki njegovi nasljednici
na sličnim poslovima, odlučili, po njemu, imenovati jednu od najvažnijih ulica
u gradu Splitu.

Ukoliko ostavimo po
strani njegov utjecaj i pozitivni angažman za opću društvenu korist, ostaje
saznanje kako je Split i po pitanju naziva ulica, gotovo raritetan primjer u
čitavom svijetu. Naime, posve su rijetki primjeri da pripadnici vojne
okupacijske sile, na određenom teritoriju, imaju svoju ulicu i nakon odlaska
vojne sile s tog istog područja. Nikakva rijetkost se ne nalazi u promjenama
naziva ulica, ali intrigira opravdanost nekih odluka, koje datiraju iz prošlih
povijesnih vremena. Nameće se pitanje što bi se dogodilo kada bi se pojavila
neka formalna inicijativa, koja bi se bavila promjenom naziva Marmontove ulice?
Kako bi neka takva službena inicijativa bila dočekana u javnosti? Zasigurno ne
bi prošla bez povišenih tonova, rasprava, podjela ili pozivanja na
krivotvorenje povijesti i neumjesno oblikovanje društvene zbilje.

Već spomenutu izreku “Nomen est omen”, možemo primijeniti i na nekoliko ulica i trgova u Zagrebu.
Tako je dugi niz godina stvar prijepora Trg maršala Tita u Zagrebu, koji je
posvećen nekadašnjem jugoslavenskom predsjedniku. Sve formalne inicijative koje
su postojale i koje su se odnosile na mogućnost promjene naziva trga, ostale su
samo inicijative. Lokalna politička vlast računa kako joj je politički
isplativije i korisnije ne činiti ništa po tom pitanju, odnosno ostaviti stvari
onakve kakvima jesu. One snage koje su angažirane na modelu promjene naziva
trga, navode kako je Josip Broz Tito odgovoran za odmazdu nad čitavim hrvatskim
narodom, koja se dogodila pri kraju Drugog svjetskog rata, ali i u značajnom
dijelu poratnog razdoblja. U kolikoj je mjeri posebno volio hrvatski narod
svjedoči i izjava: “Prije će Sava poteći uzvodno, nego će Hrvati imati državu”. Kao što znamo, Sava još uvijek ne teče uzvodno,ali su promijenjeni mnogi oblici
državnog uređenja.

No, da Titov trg ne bi postojao samo u Zagrebu, pobrinuli su
se u Karlovcu, gradu kojeg lokalno stanovništvo voli označavati pojmom “malog
Zagreba”, ne samo zbog lokacijske blizine dvaju gradova. Tako i u Karlovcu
postoji Trg Josipa Broza Tita. Da ne bi sve ostalo samo na trgovima u Zagrebu i
Karlovcu, sljedbenici politike Josipa Broza pobrinuli su se da mnoge ulice,
rive, šetališta, obale ili tko zna što sve ne; nose ime Josipa Broza Tita.
Prema dostupnim kartografskim podacima takva imena nose infrastrukturne
odrednice još i : Rijeka, Poreč, Opatija, Nedelišće, Zaprešić, Matulji, Veli
Lošinj, Buzet, Sisak, Rabac, Lovran, Fažana, Labin… Ovako, na prvi pogled,
izgleda da u tim nazivima dominira područje Istre i okolice, iz svima znanih
razloga.

Uz Zagreb je vezana i
još jedna inicijativa o promjeni naziva ulica, a koja se pojavljuje gotovo
svakih nekoliko godina. Vezana je uz ime Tomaša Masaryka. Tomaš Masaryk je bio
političar, sociolog, teoretičar društva, filozof, sveučilišni profesor,
društveni reformator, utemeljitelj i prvi predsjednik Čehoslovačke države.
Masarykova ulica u Zagrebu jedna je od najpoznatijih gradskih ulica, što
dijelom ima zahvaliti i svojoj lokaciji. Ime je dobila 1930. godine povodom
Masarykovog 80. rođendana koji se tada, diljem Europe, svečano slavio. Oni
koji se zalažu za promjenu naziva Masarykove ulice, u prilog svojim željama
navode nedovoljno pozitivan odnos koji je Tomaš Masaryk imao prema Hrvatima. Iz
dostupne povijesne građe razvidno je kako Masaryk nije, u najboljem svijetlu,
razumio odnose Hrvata sa susjednim narodima, što je rezultiralo određenim
političkim greškama i štetom na račun različitih hrvatskih političkih ambicija.

Čak se i veliki književnik Ranko Marinković svojedobno zalagao da se promijeni
naziv Masarykove ulice uz obrazloženje kako “Masaryk ništa nije napravio za
Hrvate”. Tako se u nekoliko navrata predlagalo da ta ulica dobije ime Miroslava
Krleže, Milana Šufflaya ili Stjepana Đurekovića, ali sve je ostalo samo na
pokušajima. Lokalna vlast se plaši diplomatskog skandala između Češke i
Hrvatske koji bi ta promjena naziva ulice mogla izazvati, a njoj prouzročiti
političke probleme. Inače, Tomaš Masaryk ima svoju ulicu, osim u Zagrebu, još i
u: Bjelovaru, Varaždinu, Dubrovniku, Daruvaru, Čakovcu i Virovitici. Stoga je
lako zamisliti kakav bi diplomatski incident izazvala promjena naziva svih ovih
ulica, bez obzira kojim motivima promjene bili vođeni.

Promjena naziva ulica,
obični je postupak koji, u zemljama dugog demokratskog sustava, ne iziskuje
posebne prilagodbe. Pritom se slijedi formalni okvir i procedura koja je
uobličena prethodnim konsenzusom. A to je ono čega u Hrvatskoj nedostaje. U
Hrvatskoj nema konsenzusa ni kod najvažnijih nacionalnih pitanja, a kamoli kod
promjene naziva ulica. Kod nas su još uvijek na sceni stari ideološki ratovi,
koji se vode i kroz obične promjene naziva ulica. Kada se i dogodi da dođe do
promjene određenog naziva, kućni brojevi ostaju isti. A iza njih se nalaze
ljudi koji teško mijenjaju svoje stavove i koji teško pristaju na kompromise.
Bez obzira na nazive ulica.