Foto: Udruga Žrvanj

INTERES NADIŠAO NAJOPTIMISTIČNIJA OČEKIVANJA Besplatno podijeljeno 500 sadnica žrnovačke jabuke

15.03.2023. u 13:59h

DN

Sadnice su uzgojene u rasadniku Botaničkog vrha u Žrnovnici, a vlasnik nam kaže da će nove sadnice biti spremne za jesen

Završen je drugi dan besplatne podjele sadnice žrnovačke jabuke. U samo 60 minuta danas je "planulo" preostalih 200 sadnica, što s jučerašnjom podjelom čini ukupno 500 podijeljenih sadnica.

- Interes je nadišao sva naša očekivanja. Radili smo procjenu prema posljednje dvije podjele, ali ovoga puta interes je bio višestruko veći od broja sadnica kojima smo raspolagali.

Konkretno, prije mjesec dana smo uputili poziv da se ljudi javljaju na mail, no nitko nije mogao očekivati da će stići preko 1000 prijava.

Još više iznenađuje da je većina ljudi koja je došla po sadnice bila izvan Žrnovnice. Tako smo imali građane s Hvara, iz Makarske, Trogira, čak Zadra i Rijeke. Kaštelani su pokazali ogroman interes jer je gotovo svaka peta sadnica otišla u Kaštela!

Iskreno nam je žao ljudi koji su čekali na svoju sadnicu i nisu je dočekali. Mi u udruzi znamo da su izgubili svoje vrijeme da bi došli do Žrnovnice i iskreno se ispričavamo na tome. Mi kao udruga smo potrošili jako puno svoga vremena i živaca za ovu podjelu i žao nam je da dio ljudi ne vidi da je ovo netko napravio besplatno za vrijeme svog radnog vremena - govori nam Ivan Jozinović, tajnik udruge Žrvanj.

Novi nasad na jesen u Botaničkom vrhu

Inače sadnice su uzgojene u rasadniku Botaničkog vrha u Žrnovnici, a vlasnik nam kaže da će nove sadnice biti spremne za jesen.

Splitsko-dalmatinska županija financirala je i ovogodišnji projekt podjele sadnica, a s obzirom na uspješnost ove akcije, najavili su novu podjelu čim nove sadnice budu spremne.

Tajnik Žrvnja kaže da su današnje podjela i interes građana dokaz da se svako ulaganje u poljoprivredu isplati, osobito ono vezano uz autohtone vrste.

- U Žrvnju u skoroj budućnosti želimo potaknuti ili pokazati Gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji da treba potaknuti ljude da revitaliziraju što više zapuštenih obradivih zemljišta kakvih na našem području ne manjka. Sve je u drači, a što se servira na naše pijate i pijate turista u sezoni? Mi imamo ideje kako ljudima olakšati bavljenje poljoprivredom, makar za osobne potrebe - zaključuje Jozinović.

"Bomba" zdravlja

U suradnji sa Mirom Radunić sa Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša napravljen znanstveni rad vezan za žrnovačku jabuku, te će uz pomoć županije Splitsko dalmatinske Žrvanj organizirati podjelu sadnica lokalnom stanovništvu.

- Istraživane sorte uzgajane na području Žrnovnice pripadaju skupini visoko kvalitetnih sorata iako se međusobno razlikuju u pomološkim i kemijskim karakteristikama. Sorta 'Žrnovska', iako manje mase i ne baš atraktivnog izgleda poput ostalih komercijalnih sorata, odlikuje se: visokom tvrdoćom, što pogoduje skladištenju, visokim sadržajem ukupnih kiselina što joj daje zaokružen okus i dodatnu svježinu te visok sadržaj nutritivno vrijednih polifenolnih spojeva.

Navedeno upućuje na potrebe očuvanja i promocije sorte 'Žrnovska' kao prepoznatljivog lokalnog proizvoda - zaključak je spomenutog znanstvenog članka.

Revitalizacija zaboravljene sorte

Cilj podjele sadnica je revitalizacija skoro zaboravljene sorte i očuvanje tradicije uzgoja ove kulture po kojoj je Žrnovnica bila nadaleko poznata.

- Udruga Žrvanj surađivala je sa znanstvenicom Mirom Radunić sa Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u kojem smo ispitivali svojstva žrnovske jabuke tzv. Mašanke. Istraživanje je pokazalo da je po svojim svojstvima prava 'bomba zdravlja'. Nakon što je bila gotovo nestala sa našeg područja Žrvanj je pokrenuo inicijativu revitalizacije te naše voćke te nakon 15 godina možemo kazati da smo u svojoj namjeri uspjeli. Gotovo svako žrnovačko domaćinstvo ih ima u vrtu, a nadamo se da će se proširiti i izvan granica Žrnovnice. Upravo s tim ciljem smo surađivali s Botaničkim Vrhom koji svake godine priprema nove sadnice žrnovske jabuke i uz pomoć SDŽ i Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu i ove godine smo pripremili nove sadnice koje ćemo u prvom dijelu ožujka podijeliti svim zainteresiranim građanima - kazao nam je predsjednik udruge Žrvanj Rade Popadić.

Podijelit će se nekoliko stotina sadnica

Udruga će podijeliti 460 sadnica.

- Županija podržava ovakve projekte, a inače imamo i projekte sufinanciranja sadnog materijala sa jedinicama lokalne samouprave. Do 2023. godine smo sufinancirali s jednom trećinom gotovo četiri milijuna sadnica. Sufinanciralo se na principu da je jednu trećinu sufinancirala županija, jednu općina ili grad te jednu trećinu krajnji korisnik - kazao nam je Josip Matas, pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu.

Što se tiče žrnovačke jabuke, nekoliko je različitih navoda o tome kako je ona došla u taj kraj. Tako s jedne strane u knjizi Ivana Javorčića "Žrnovnica od davnina do danas" se navodi kako su sjemenke donesene iz Amerike. Tko ih je zaista donio nije točno utvrđeno. S druge strane u dnevniku pok. Jerka Aljinovića navodi se da je 1906. godine prof. Stjepan Bulić iz Vranjica, tadašnji upravitelj poljoprivredne škole u Splitu donio na poklon Žrnovnici jabuke sorti "Mažanka", "Bobovača", "Kanada", kao i još neke sorte. U razgovoru sa žrnovačkim težacima doznalo se da je ova jabuka donesena iz Slovenije pod nazivom "Mažanka". Istraživanje Mire Radunić potvrdilo je da sorta "Žrnovska" svojim karakteristikama odgovara sorti "Mažanka".

Plod 'Žrnovske' jabuke je srednje veličine (105 do 125 grama), a boja ploda je žutozelene boje sa ružičasto-crvenim preljevom na osunčanoj strani. Izgled možda nije atraktivan kao kod ostalih vrsta jabuke, ali zato ova sorta ima daleko veću hranidbenu i zdravstvenu vrijednost.

Slavi se Cvjetnica, prvi dan Velikoga tjedna

02.04.2023. u 08:03h

DN

Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na taj događaj, koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se blagoslivljaju palmine i maslinove grančice. Vjernici ih nose u svoje domove i čuvaju i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

Običaji na Cvjetnicu

Diljem Hrvatske, posebno u Dalmaciji očuvao se običaj umivanja u posudama vode sa laticama cvijeća. Običaj na Cvjetnicu, koja čini uvertiru u Veliki tjedan, Kristovu muku i Uskrsnuće.

To je djevojački običaj, jer se radi o proljetnom cvijeću koje se bere na polju ili ispred kuće i stavlja u lavor. Tim činom htjelo se dati počast vodi koja ima predivnu simboliku u kršćanstvu, voda kao život, voda kojom se krsti i cvijeću.

Naziv Cvjetnica koristi se zbog reakcije židovskog puka na Kristov ulazak u Jeruzalem. Puk koji je Krista pozdravljao mašući granama stabala, prostirući preda nj odjeću i kličući mu 'Hosana, Hosana Sinu Davidovu'.

Foto: Ivana Ivanović

Brač je Robertu Barillu međuprostor između mora i zvijezda, a on je o njemu napisao najljepšu odu koja će ostati zauvijek i za sve generacije

02.04.2023. u 07:49h

Josip Grčić

A rijetki su ljudi koji na takav način reagiraju na salve pohvala za spektakularno djelo kao da je to nešto što si onako usput napravio, do prvog dućana

Na prvi pogled, biti izabran na takav način čini se nečim velikim, kao kada čovjek dobije jackpot na lotu ili kad dobije nagradu za životno djelo. Sliči na onaj trenutak kada šef pozove na razgovor i najavi promaknuće, a usporedno i plaću - duplo veću. S kolikom suzdržanošću i skromnošću, gotovo poniznošću, govori o onome što je napravio, a njegovo djelo u tom stvaralačkom procesu postalo je punoljetno i stvoreno je da ostane ono nešto zauvijek i za sve generacije.

Jer Robert Barilla kao da je bio izabran. Svim onim starim fotografijima i pričama koje su od preduge izloženosti suncu u tinelu none izblijedile i požutjele, on je unio novi život. Kao i majka. Dok rasteš, ona je tu. Tu, kako bi te zašuškala, razveselila, podučila. Kako bi te ispratila i poslušala kada zazoveš. Kako bi te ohrabrila dok istražuješ, stvaraš i plešući zoru čekaš. Tu, u vremenima dobrim i u vremenima teškim. Tu, u detaljima života. Svakog dana.

Za Roberta Brač je poput majke kojoj se on vratio i napisao najljepšu odu. Evocirajući priče iz prošlosti i iznoseći na svjetlo dana predmete koje je prekrila prašina. Kažu, okrenuo je svaki otočni kamen, ulazio u konobe i obilazio stočare, oduševljavao se u kućama bračkog plemstva. Kucao je - otvorili su, pitao je - odgovorili su, lutao i usmjerili su ga, tražio i dobio. Ako se pojavio neki zid koji nije mogao proći glavom, prošao bi srcem.

- Imao sam dva svijeta. Mama mi je s Brača, a živio sam u Zagrebu. Nekako je ta mamina linija prevagnula. Ta dva svijeta sam imao i u životu. Brač je mjesto gdje kao dijete ideš na ljetne i zimske praznike, na kupanje, ma bio je uvijek povezan s nečim dobrim. Eto, nisi morao učiti, nisi trebao nositi knjigu, tu je bio odmor i prijatelji i uvijek sam Brač gledao kao oazu i tako se kasnije nastavilo. I s godinama me otok sve više vukao, a ta kreativna crta me pratila od osnovne škole. Studirao sam arhitekturu jer sam tražio kreativnost - sjeća se Barilla koji je u svojoj radnoj knjižici prvo upisao mjesto odgovornoga na radijskoj postaji koja je u to vrijeme postavljala trendove, a on najmlađi urednik u bivšoj državi, sa svega 24 godine.

- Nezamislivo je to bilo kao što je bilo nezamislivo da se osnuje privatni radio. I baš taj radio me privlačio jer je bio drugačiji od arhitekture jer si imao povrat odmah. Nešto napraviš, kažeš i odmah znaš je li dobro ili nije.

No, ta staza nije bila ni glatka ni bistra...

- Na radio smo svi, više-manje, došli s ulice. Kad bi ljudi s drugih radio stanica svratili do našeg studija lovili bi se za glavu, imali smo otvor između režije i studija, ali otvor nije imao staklo. To je nama služilo da dodajemo stvari, a njima je bilo neshvatljivo. Radili smo radijski program onako kako smo mislili da bi po nama trebao izgledati. Danas je to nezamislivo, ali recimo, u to vrijeme nije bilo programa uživo, a mi smo otvorili telefone. Onda je bila fora da se opsuje u eter i spusti slušalica, ali brzo se to promijenilo. Bilo je neko drugo vrijeme, nezamislivo je bilo i da ti netko javno čestita Božić, a eto kod nas je don Slobodan Štambuk, tadašnji supetarski župnik, čestitao Božić putem radio valova. Istog trena zvali su nas na informativni razgovor u policiju. Problem je bio i nabaviti dobru glazbu - nešto što je izašlo u svijetu kod nas bi dolazilo s godinama zakašnjenja. Glavni kanal za nabavu ploča bio je prijatelj koji je radio kao stjuart, letio je po cijelom svijetu i kupovao glazbu koja je bila aktualna.

"Najveći dio Brača prošao sam pješice"

Uvijek je težio najboljem pa je možda to i razlog zbog kojeg je odvažio se na put između mora i zvijezda, korak po korak, uranjajući u neslućene dubine sa srcem obojanim koje pulsira kroz svaku stranicu monografije otoka koju krstiše kao "Bračku Bibliju", službenog naziva "Otok Brač - negdje između mora i zvijezda" koja broji nevjerojatnih 1368 stranica, izdana u dvije knjige ukupne težine 7,4 kilograma.

- U monografiji sam želio pokazati sve ono što je poznato o Braču, ali i svoj Brač za kojeg sam uvijek smatrao da je poseban. Kako nisam živio cijelu godinu na Braču, tako sam otok gledao drugim očima. I onda primijetiš detalje koji ljude s otoka ne vide, zapravo prolaze svaki dan pored njih, ali na njih ne obraćaju pažnju. Kostur monografije nalazi se u Bračkom zborniku u kojem se taložilo znanje o otoku od četrdesetih godina naovamo, a ja sam želio ući u limfne čvorove otoka. Evo i primjera. Znalo se za priču sluškinje koja je služila u dvorcu Cerineo u kojem je bilo vrijednih umjetničkih slika, ali meni to svjedočanstvo nije bilo dovoljno. Napravio sam sve da slike i pronađem, kako bi ih ovjekovječio u monografiji. Dugo sam tražio, ali sam ih naposljetku uspio pronaći u Sloveniji.

A Brač je obilazio na sve moguće načine...

- Prvih desetak godina nije ni bilo dronova, fotografirao sam iz aviona, vozio se u gumenjacima, gliserima, terenskim vozilima, imao sam i jedan džip na raspolaganju, kao i vatrogasce. Najveći dio Brača sam ipak prošao pješice, s ljudima i pastirima, onima koji poznaju svoj dio otoka. Pokušali smo izračunati koliko sam puta obišao zemaljsku kuglu hodajući po Braču, ali tko će to izračunati.

Nije moguće ni opisati osjećaj tolikog poštovanja prema sugovorniku i djelu, potrebu za naklon do poda i stisak ruke kojeg sam imao, a prvi put ću ikad staviti i dio teksta u prvo lice jednine, prema ovom čovjeku. On skroman, krajnje nerealno skroman, i dokaz da boduli negdje ispod kože imaju vrijedan i uporan svijet, a potpisivana škrtost im je tek dio zafrkancije.

- Ljudi su gradili knjigu sa mnom - ponovio je to više puta.

- Napravio sam preko petsto portreta i to je isto bila nit knjige koja se nastavila do finiša. Ljudi su mi pomagali jer su prepoznali nešto u tome što radim, ali prije svega jer vole svoj otok. I to ti je ta iskrena pomoć iz srca, teško se tim ljudima uopće odužiti, ali sam ipak svaki portret uokvirio te poklonio kao uspomenu.

"Cjelovitost otoka i zajedništvo njegovih ljudi..."

Svaki susret je tu priča za sebe, kockica koju si ugradio u knjigu i nešto novo do čega si uspio doći.

- Ljudi pojedinačno bi mi doslovno rekli po desetak stvari koje ja nisam znao i granalo se to kao piramida. Znaš odmah da ih je sedam pokvareni telefon, ali te tri ostale su bile putokaz za dalje. Ja sam želio slušati, a ljudi su dobili nekog kome su mogle ispričati svoje priče i tako je rasla knjiga. Premda sam bio svjestan da je radim na način na koji se takva knjiga ne radi. Trebalo je imati petnaestak suradnika za tekstove i petnaestak fotografa, pa podijeliti zadatke, ali kolika god to bila ludost želio sam je napraviti tako. Brač je cjelina i treba ga uvijek tako gledati. Prije je otok bio jedna općina, a danas je administrativno podijeljen na sedam općina i grad Supetar. Cjelovitost otoka i zajedništvo njegovih ljudi uvijek su bili najveća snaga Brača.

A monografija je ljudima produžavala život jer su mnogi govorili i obećavali da neće umrijeti dok ne ugleda svjetlo dana.

- Puno sam puta krenuo bez plana, ali uvijek bi se nešto dogodilo. I tako, jednom prilikom, u Gornjem Humcu šetam mjestom i vidim na stepenicama stare kamene kuće kako nona prede vuna. Došao sam do nje, počeli smo priču, upoznali se i zamolim za fotografiju, a ona kaže da ne može presti kao nekada, da joj se grče prsti... I nona je bila prava bračka nona sve dok nije ustala, a na njoj pregača sa znakom Red Bulla, dao joj netko iz kafića - smije se Robert.

A rijetki su ljudi koji na takav način reagiraju na salve pohvala za spektakularno djelo kao da je to nešto što si onako usput napravio, do prvog dućana. Dio tog djela, eto, bila je i NASA.

- Želio sam prikaz čitavog Brača iz zraka, okomitu sliku. Nisam je mogao dobiti nikako drugačije nego iz satelita. Kontaktirao sam NASA-u, nakon petnaestak minuta su mi poslali više prijedloga kako bih odabrao one koje želim i odabrane fotografije su mi poslali u velikoj rezoluciji. Kasnije je suradnja postala dvosmjerna i pamtim je kao jedan od dražih kontakata.

A Brač? Brač je za njega bio, ostao i dok god bude disao ovaj zrak i ponosno koračao po zemlji...

- Međuprostor između mora i zvijezda. Kad dođeš trajektom na Brač, skala se spusti i jednostavno osjetiš da si ušao u jedan drugačiji svijet. Možda samo zato jer se makneš iz dnevnih stvari u oazu. Gledajući mojim očima, ušao si u jedan čaroban prostor, smješten negdje između mora i zvijezda. Kad uzmem fotoaparat u ruke, fotografirajući Brač ustvari fotografiram svoj život.

Foto: Luka Papić

Dobar početak predsezone: Hoteli u Zadru gotovo puni

01.04.2023. u 21:13h

DN

„Popunjenost je iznimno velika, u tjednu Uskršnjih praznika očekujemo preko tri tisuća noćenja“

Turistička predsezona službeno je počela. Kao i inače - malo prije Uskrsa. Prvi podaci najčešće su pokazatelj i za glavnu sezonu. Hotelski kapaciteti u Zadru već sad su - gotovo puni!

Iz Zadra se za HRT javila Kristina Štrbac.

- Zadar počinje živjeti svoj turistički dio godine. Ovdje sad boravi 1200 gostiju baš kao i prošle godine u ovo vrijeme. Hotelski kapaciteti prilično su popunjeni a sezoni u prilog ide i lijepo vrijeme. Privatni iznajmljivači u postsezoni su nešto manje popunjeni.

Bez gužvi i vrućina, za neke je ovo vrijeme idealno za putovanja.

- Odlučili smo doći u Zadar i istražiti grad. Mislim da je prekrasan, nikada nisam bila ovdje. Sviđaju mi se ljudi, kultura, sviđa mi se hrana, svi su tako prijateljski raspoloženi, rekla je gošća iz Njemačke Anna.

Uoči Uskrsa skupina iz SAD - a putuje kruzerom. Najviše ih oduševljava hrvatska povijest.

- Imate jako zanimljivu povijest. Naša je jednostavna. Ali vi ste prošli kroz mnogo različitih država, kazala je Evelyn.

Na prvoj crti kontakta uvijek su turistički vodiči.

- Najave su, dolaze i novi kruzeri, bit će posla, zadovoljna je Josipa.

Neki hoteli tek su nedavno otvorili vrata, a kapaciteti su im već odlično popunjeni.

- Popunjenost je iznimno velika, u tjednu Uskršnjih praznika očekujemo preko tri tisuća noćenja, tako da premašujemo prošlu godinu, čak i 2019., pohvalio se direktor hotela Ante Kovačević.

Broj novih hotelskih kapaciteta raste. Gradi se luksuzni hotel, drugi manji napokon se otvara, a prije četiri mjeseca otvoren je jedan zadarski gradski hotel. I u njemu je trenutačna popunjenost blizu sto posto i očekuju dobru sezonu.

- Do sad je 30 posto sezone popunjeno i rezervacije stižu svaki dan. To su i grupni dolasci i individualne rezervacije, rekao je voditelj hotela Bruno Radić.

Ima i jedan adut - apartman Luke Modrića u kojemu je planetarno popularni nogometaš proveo dio djetinjstva.

- Imamo jako puno interesa pogotovo iz Azije. Ali apartman još nije spreman, bit će do sezone u biti do 7. mjeseca, kazao je Radić.

Za goste koji putuju u Hrvatsku tu su i drugi aduti, prenosi HRT.

- Ono što primjećujemo je da je Hrvatska postala jako atraktivna destinacija i da goste koji će se naći na području RH prije svega će zanimati gastronomija. Mislim da hrvatski ugostitelji jako puno ulažu u gastronomiju i da puno toga imamo ponuditi i da će to ove godine biti možda najjači adut, rekao je direktor TZ-a grada Zadra Mario Paleka.

No jedno je sigurno - svi koji žive od turizma ove godine priželjkuju turističke rekorde.

Foto: Pixabay

Preminuo prof. Budislav Vukas

01.04.2023. u 18:14h

DN

Plenković: "Hrvatska je izgubila velikog i uvaženog pravnog stručnjaka"

Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je izraze sućuti u povodu smrti prof. dr. sc. Budislava Vukasa.

-S velikom tugom i žaljenjem primio sam vijest o odlasku profesora Budislava Vukasa, uglednog i cijenjenog hrvatskog pravnika, stručnjaka za međunarodno pravo.

U svojoj bogatoj pravnoj karijeri, profesor Vukas obavljao je niz istaknutih dužnosti. Bio je glavni pravni savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske u 1990-ima. Svojim znanjem i iskustvom doprinio je izgradnji međunarodnopravnih pozicija Republike Hrvatske u nizu pitanja.

Bio je sudac i potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu, sudac ad hoc pred Međunarodnim sudom u Haagu u postupcima koje je vodila Republika Hrvatska kao i član Arbitražnog suda u graničnom sporu s Republikom Slovenijom.

Profesor Vukas je svoje iznimno znanje iz područja međunarodnog prava prenosio naraštajima studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pamtit ćemo ga i kao autora brojnih knjiga, monografija, članaka i radova iz različitih područja međunarodnog javnog prava, osobito prava mora, međunarodnog prava okoliša, međunarodne zaštite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina.

Hrvatska je izgubila velikog i uvaženog pravnog stručnjaka. Nedostajat će mnogima koji su ga poznavali i pratili njegovo plodonosno djelovanje dugi niz godina.

U ovim teškim trenucima za obitelj, poznanike i kolege gospodina Vukasa, primite, molim Vas, uime hrvatske Vlade i moje osobno, izraze iskrene sućuti i poštovanja, stoji u priopćenju.

Article