Luka Podrug, “bombarder iz Dicma”: Volim Hajduka, a ova vlast nema sluha za Hrvatsku, njihovo srce kuca za “drugu ekipu”

Nisu nikad bili na istoj političkoj opciji, ali zbog
živopisnosti izjava, stavova i kritika vladajućih Luka Podrug, najdugovječniji
zastupnik u gradskom parlamentu, u puno stvari podsjeća na prije šest godina
preminulog Vladimira Bebića, saborskog zastupnika poznatog pod nadimkom
“bombardera s Kvarnera”. I doista, Podrug, glavni tajnik HČSP-a i
splitski Gradski vijećnik nije “razočarao”: odgovorio je na pitanja
“očekivanom” intonacijom. Prosvjed umirovljenih branitelja i invalida
Domovinskog rata u Zagrebu “natjerao” nas je ipak na drugačiji ritam
pitanja.

Komentirajte nam Vaše viđenje aktualnih događanja na
Markovom trgu, bili ste u Zagrebu, jeli policija prekoračila ovlasti, kako
dalje?

– U civiliziranim zemljama nezamisliva
je ovakva ignorancija, bezobrazluk i prijezir prema ratnim veteranima. Nema
zemlje na svijetu u kojoj se kao u Hrvatskoj, bezočno vrijeđaju i ponižavaju
ratni invalidi. Trenutačna marionetska vlast se na svome odnosu prema stopostotnim
ratnim invalidima u potpunosti osramotila i razotkrila. Maske su pale. Maske
lažnog kukuriku domoljublja i maske lažne socijalističke humanosti. Utjerati
invalide u kolicima u crkvu, jurišati silom na to sveto mjesto, ograditi
bolesne ljude željeznom ogradom, ne dati im hranu, vodu ni lijekove… mogu samo
monstrumi i zločinci po nalogu odnarođenih diktatora i mržnjom zadojenih
milicionera.

Što su zgriješili stopostotni invalidi? Nisu prijavili skup.
U redu, treba im napisati prekršajne prijave i gotovo. Ministar policije je u
Splitu predvodio nakaradnu paradu na Rivi usprkos izričite zabrane Grada
Splita, a na Markovu trgu milicijskom silom gazi invalide u kolicima. Temeljem
kojega zakona je blokiran prilaz Markovu trgu? Da, bio je ovo milicijski udar
na Ustav, zakon i ljudska prava! Kada udar provodi država onda je to državni
udar. Samo ga na žalost dežurnih medijskih graktala nisu izveli invalidi u
kolicima već Milanović i Ostojić. Siguran sam da će morati odgovarati za ovaj
zločin.

Razgovor je potreban, ali za
razgovor treba dvoje, ova vlast nema sluha za branitelje, pa ni za invalide kao
ni za radnike, ni liječnike, ni profesore…. Nemaju oni sluha za Hrvatsku,
njihovo srce kuca za “drugu ekipu”.

Javno ste priznali da ste izmijenili
spomenik poginulim pripadnicima IX bojne HOS-a, u svom pismu objasnili i
razloge. Zanimaju nas dvije stvari, zašto ste uopće išli mijenjati spomenik,
ako su s ukrasima bili zadovoljni sami pripadnici HOS-a i nitko se (barem
javno, ali niti unutar braniteljskih krugova) nije bunio na takav spomenik
(Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861, prvi predsjednik HSP-a i osnivač HOS-a
žestoko je osudio ovaj čin) Koji je Vaš motiv za akciju nakon što je spomenik
neokrnjen stajao mjesecima?

 – Potpuno ste krivo informirani u vezi spomenika
IX bojni HOS- a. Udruga HOS- a se javno očitovala da na spomeniku mora biti
pozdrav “Za dom spremni” pod kojim su poginuli njihovi suborci, a tridesetak
udruga iz domovinskog rata s područja Splita su javnim priopćenjem isto tako
podržali pozdrav “Za dom spremni” na spomeniku. Svi branitelji i
suborci poginulih HOS-ovaca su suglasni da “Za dom spremni” mora
biti na spomeniku.

Spomenik je odobrilo Gradsko vijeće
grada Splita, u odluci se odobrava postavljanje znaka IX bojne HOS-a – u
svakoj, baš svakoj, verziji znaka je uvijek stajalo „Za dom spremni“. Pozdrav
je postavljen na spomenik par mjeseci prije nego li je kukavički  odstranjen. Znak je skinut nasiljem. Državnim
terorizmom koji je nezapamćen od ’45 godine. Policija sa „fantomkama“ štema,
ruši i skrnavi spomenik poginulim hrvatskim braniteljima… Ako to nije zločin
i državno nasilje, što jest?! Kaznena prijava protiv rušitelja spomenika je
odbačena, a u njoj se, vjerovali ili ne, Državno odvjetništvo poziva na
razgovor sa mnom koji nikada nije obavljen. Vjerojatno sam prisluškivan što se
danas već tretira kao iskaz, eto nas na žalost opet u ’45 godini, usred
staljinizma… Ovako oštećen spomenik najbolje je ogledalo današnje
antihrvatske vlasti, a ja sam siguran da će na njemu skoro i zauvijek biti
pozdrav pod kojim su ti hrvatski sinovi život dali. Na kraju, moj motiv je
zaštita poginulih HOS- ovaca i njihovih obitelji.

Druga stvar je spominjane ulice ili
spomenika s bilo kakvom oznakom “partizanski”. Imenovanja ulica pod
komunističkom vladavinom gdje je “svaka odluka SKH imala svoj
spomenik” apsolutno su idiotska, ali danas, s vremenske distance i s
iskustvima iz Domovinskog rata, valjda se mogu razlučiti pravedne i pravedničke
namjere mladića koji su krenuli u obranu svojih ognjišta pa se priključili
partizanima 1941. godine do ’44 ili čak ’45, od zločina komunističke vlasti
koje su počinjenje odmah po završetku rata te godinama i desetljećima kasnije?
Kao da danas kažemo kako ne želimo spomenik, recimo, dr. Franji Tuđmanu zbog
pljačke Ive Sanadera…

– Partizanske spomenike nitko normalan,
nigdje u svijetu ne postavlja u 21 stoljeću. Ionako ih ima previše. Mladići
koje spominjete već imaju spomenik u Splitu, za razliku od onih koji su
poginuli u Domovinskom ratu. Split npr. nema ni spomenik temeljnoj postrojbi 6.
Domobranskoj kroz koju je prošlo 5000 Splićana, 4. Brigadi je ulica sakrivena u
najneuglednijem dijelu Splita, Josipu Joviću nitko ne može pronaći ulicu na
karti. Nema niti jednog obilježja žrtvama komunističkog terora usprkos traženja
civilizirane Europe.

Stoga treba završiti ideološke ratove,
obilježiti sve žrtve, ali prestati nama, pobjedničkoj generaciji iz Domovinskog
rata nametati partizaniju, Tita i komunizam što naši jugonostalgičari
svakodnevno rade.

Zatvorimo ideološke teme iz prošlosti
kojima nas truju bivši šefovi UDB- e koji danas vode tzv antifašističke udruge.
Hrvatska je nastala na Domovinskom ratu i vrijeme je da ulice, trgove, škole,
institucije počnemo imenovati po junacima Domovinskog rata. Stoga je neukusno
spominjanje prvog hrvatskog predsjednika jer i on i svi ratni zapovjednici i
junaci, a posebno poginuli branitelji, zaslužuju puno više od onoga što im je
Split do sada dao.

Iskreno vjerujem da ću dočekati da se
najljepša ulica u Splitu, umjesto podanički po stranom osvajaču, nazove po
nekom hrvatskom junaku.

Kao gradski vijećnik s daleko najduljim
stažom, kako ocjenjujete točno pola mandata aktualne gradske vlasti? Što su
dobro odradili, kakve su zamjerke?

– Moja ocjena je jedva prolazna. Naime
osim pristojne komunikacije gradonačelnika i njegovih suradnika sa svim
vijećnicima te korektnog odnosa predsjednika gradskog vijeća prema svim
vijećnicima, ništa se ozbiljno nije dogodilo, a bojim se da i neće… Nejasno
je: tko je vlast, a tko oporba. Često nema potrebne većine za izglasavanje,
sjednice se prekidaju radi nedostatka kvoruma…, a nedostaje dogovor i
razgovor prije sjednice i prije utvrđivanja dnevnog reda kako bi zajedno
preuzeli odgovornost za neke projekte. Npr. Kerum je usprkos javnog linča,
nerazumnih napada na sve što je radio i državnih blokada, u ovo vrijeme svog
mandata bio usred radova na zapadnoj obali dok 
Baldasarova istočna obala ostaje tek pusta želja… To je znakovita
razlika između istoka i zapada.

Smatrate li da je brojniji saziv
gradskog vijeća (35) bolji od starog (25) ili ne?

– Ne podržavam povećanje broja vijećnika.
To je još jedan od mnogih pogrešnih Baukovih eksperimenata. Sve je rađeno
politikantski s ciljem osvajanja nekih gradova. Nepotreban je to  trošak koji je proizveo veću konfuziju u
radu, otežao održavanje kvoruma, ali i zakomplicirao kupovanje većine, što
možda i nije loše… Stoga mislim, na primjeru Splita, da su rezultati  pogrešnog eksperimenta kukurikavaca
poražavajući.

Tijekom rasprava u vijećnici čini nam
se kako ste malo “otupili oštricu”, kao poslovično najglasniji
vijećnik nekoliko puta ste se čak i složili s gradonačelnikom Baldasarom
odnosno aktualnom vlasti. Vaš stav oko nekih bitnih stvari za grad: GUP, Turistička
palača (plodouživanje ili samostalan gradski projekt – slažete li se i Vi da je
u prvom pokušaju davanja u “koncesiju” bilo nepoštenih igara),
gradnja na Marjanu,…

– Kao predsjednik HČSP- a u Splitu,
svakako  najdesnije političke opcije,
često sam prevladavajući glas razuma u vijeću, samo to našim dirigiranim
medijima nije po guštu pa medijski ističu i favoriziraju  druge vijećnike i podobne politike na moju
štetu. Stoga je dobro što građani mogu pratiti izravni prijenos naših sjednica
pa sami vide kako se mi vijećnici ponašamo. Moj stvarni rad  u vijeću je prečesto u potpunoj suprotnosti s
mojim “medijskim tretmanom”.

Složio sam se više puta s
gradonačelnikom i opet ću se javno složiti i izreći javne pohvale u svakom
slučaju kada gradonačelnik, predloži i učini nešto dobro, oko toga nemam
nikakav kompleks. Kao što sam i najoštriji kritičar kada smatram da je to
potrebno i kada se ne slažem s prijedlozima. Ja vam volim i poštujem ljude sa
stavom i kada su obratni od moga, a ne kopije od ljudi i beskičmenjake bez
stava, klimoglavce koji se prilagođuju trendu, vladarima iz sjene i medijskim
moćnicima.

Što se tiče konkretnih pitanja očito je
da je GUP neophodno mijenjati jer je postao kočnica razvoja grada. Treba
utvrditi jedinstvene kriterije i omogućiti isti status svima, a ne GUP
prilagođavati podobnima. Budemo li načelno utvrdili što je kočnica i što treba
mijenjati radi razvoja Splita, sigurno ću glasovati ZA, ali bude li se trgovalo
s moćnicima, a gazilo obične, male ljude, biti ću protiv vjerojatno jedini. Kao
i često do sada uz vrlo izvjesne negativne komentare medijskih perjanica. Naime
i do sada sam u više navrata ukazivao na moguće, sprege, kriminal i
nezakonitosti kod nekih odluka, ali u pravilu sam umjesto podrške ili traženja
objašnjenja u vodećim medijima doživljavao uvrede i etiketiranja. Mislim da se
ništa nije promijenilo očekujem isti scenarij.

Turistička palača je projekt za koji bi
odmah digao ruku da je rađen u normalnoj proceduri, uz prethodnu raspravu o
namjeni toga vrijednog prostora. Projekt je silovan i namještan računajući na
slijepu podršku vijećnika, drago mi je što je vijeće pružilo otpor. Do kada?
Vidjet ćemo uskoro. Ponavljam, podržavam projekt rekonstrukcije ali sam protiv
namještanja i pogodovanja u kojemu je Gradsko vijeće samo paravan.

Marjan je slojeviti ozbiljan problem,
ali za razliku od razvikanih zvijezda u medijima, legalizirao bih sve stare
objekte naših sugrađana koji postoje desetljećima, ali ne bi dopustio tajkunima
tzv. legalnu izgradnju u zelenoj zoni.

Osim toga otvorio bi tematsku raspravu
o statusu Marjana uopće, otvaranju Marjana građanima uz plansku izgradnju
sportsko- turističkih sadržaja, a ne ograđivanje Marjana žicom kako bi šačica
kvazizaštitnika privatizirali to zajedničko bogatstvo. Također smatram kako  je došlo vrijeme za ozbiljno razmatranje
budućnosti južne strane Marjana. Split je postao turistički hit, njegova je
budućnost možda i u eventualnoj elitnoj turističkoj izgradnji na južnim
padinama Marjana, a ne  u uskom, okamenjenom
sebičnom cementiranju postojeće drače…

Često, zapravo kad god je to
moguće i kad se vodi rasprava u tom smjeru, iskoristite prigodu na
“napad” na Hajduk i gotovo sve oko splitskih “bilih”.
Progovara li to iz Vas navijač Dinama ili se više ravnate po onoj rimskog
državnika Katona Starijeg, samo je ovdje umjesto Kartage – Hajduk

– Ništa od toga. Borim se za primjenu
zakona. Sportskim trgovačkim društvom mora upravljati vlasnik. Zalažem se za
prodaju ili podjelu dionica navijačima pa neka onda upravljaju. Nezapamćen je
slučaj da vlasnik odgovara, a da vlasnik upravlja, a to zagovaraju oni koji se
kao bore protiv nepravde a za ravnopravnost i provođenje zakona.

Medijskim manipulacijama moćnika koji
iza tzv. ljubavi prema Hajduku ustvari pune svoje privatne džepove, od mene se
pravi protivnika Hajduka što ja nisam nikada bio niti ću ikada biti. To je isti
scenarij kao kada se kritizerima nesposobnog premijera Milanovića prigovara
nedostatak ljubavi prema Hrvatskoj. Upravo obratno, zato što volim Hrvatsku
javno tvrdim kako je vode nesposobni i oni koji je ne vole. Isto je i s
Hajdukom. Javno tvrdim da volim Hajduka više od onih koji ga danas vode i
uništavaju ga svjesno ili radi nesposobnosti. Nikada u povijesti kluba, manja
skupina nije upravljala Hajdukom, nikada se tako nekritički nije podržavalo
nesposobno vodstvo, nikada struka nije bila lošija, nikada vodstvo nije tako
živjelo na izmišljenim sukobima s drugima, nikada nije postojao takav jaz
između javnog i privatnog mišljenja o onome što se događa u Hajduku…

Ogroman dio političara, sportaša,
bivših igrača i javnost se ne slaže s ovim svjesnim i namjernim urušavanjem i
uništavanjem Hajduka pod lažnom krinkom ljubavi, ali većinom javno šute, jer su
svi koji drugačije misle izvrgnuti nevjerojatnom javnom linču, uvredama,
pritiscima i prijetnjama. Što ovoj državi ne služi na čast.

Oduvijek se u Splitu tražila smjena i
odgovornost pa i ostavke iza prvog poraza, ali sada kada je Hajduk 40- tak
bodova zaostatka ili kada kadetska, pionirska i ostale ekipe ostaju na više od
40 bodova iza konkurencije, nitko ne traži ni ostavke, ni odgovornost već se
napada glasnike te ružne istine. „U zemlji slijepih vid je kontrarevolucija“
jedan je stari aforizam o kojemu danas treba razmisliti…

Prognoza idućih parlamentarnih
izbora, ali i kako se eventualna promjena vlasti na nacionalnoj razini može
odraziti na gradske projekte?

– Ova nesposobna i po svim potezima  antihrvatska vlast, koja je imala zadatak
urušiti Hrvatsku na svim temeljima, sigurno odlazi. To i oni znaju. Pokušat će
izmišljanjem afera i kreiranjem kaosa spriječiti neminovno, ali sigurno odlaze.

Tužno je što gradonačelnika Splita nisu
podržavali niti u jednom ozbiljnom projektu, ne znam da li radi nesposobnosti
ili nepodobnosti, njihove ili njegove?

Očekujem da će promjenom vlasti Split
dobiti bolju priliku za gospodarski razvoj i uzlet, jer vjerujem da će
sposobnija i poštenija državna vlast pomoći Splitu bez obzira tko ga
vodio…