“Vukovar je sveto ime, ali u njemu vlada lažni mir”

Za posjeta Vukovaru i Borovu Selu, gdje smo s veteranima Specijalne jedinice
policije BATT-Split, 72. bojne Vojne policije Split i 4. gardijske brigade
došli odati počast dvanaestorici ubijenih i masakriranih hrvatskih
redarstvenika na 23. obljetnicu ovog srpskog zločina, otišli smo se i pomoliti
za njihove duše i duše svih ostalih poginulih i umrlih hrvatskih branitelja u
vukovarsku crkvu Gospe Fatimske.

Crkva Gospe Fatimske nalazi se u župi Sv. Josipa Radnika, i otkad je
obnovljena i posvećena 2008. godine postala je svetište u koje dolaze
hodočasnici iz cijele Slavonije, ali i iz bosanske Posavine. Za nju se naime
veže nesvakidašnje iskustvo. Tijekom agresije na Vukovar, na ovu su crkvu 2.
kolovoza 1991. godine pale prve granate. Krov crkve se urušio tik pored
Gospinog kipa, kraj nogu, ali je Gospin lik ostao neoštećen. Tadašnji župnik,
pater Ante Perković pred novim opasnostima sklanja Gospin kip u župni ured.
Nove granate uskoro uništavaju sav inventar u župnom uredu, a Gospin kip, koji
je tu bio položen, ostao je netaknut.

Pred sami pad Vukovara, 18. studenoga 1991. pater Ante sklanja Gospin
kip  u prizemlje crkve i samostana. “Kip
je do sada u dva navrata preživio strašna razaranja, ako i ovdje ostane
netaknut, bit će to poseban Gospin znak”, propovijedao je pater Ante Perković svojoj
subraći u podrumu Franjevačkog samostana u Vukovaru.

Na blagdan Isusova Prikazanja, 2. veljače 2000. godine, postrojbe Hrvatske
vojske čisteći ruševine razorene crkve i samostana nailaze na – neoštećen
Gospin kip. Pater Ante je svoje divljenje opisao u pjesmi:

“Ostala si jer si tako htjela bit pred nama posve čista bijela! Čekala si
djecu svoju stradale u teškom boju, da se vrate gdje smo bili, gdje su naši
najmiliji! Ruševina strašna slika, ne uništi svoga lika!”

Stoga se ovaj Gospin lik, u ovom svetištu, u crkvi Gospe Fatimske časti kao “Gospa povratnika”. Crkva je obnovljena te ponovno posvećena 2008. godine.
Danas se na njenom čelu, već šest godina nalazi župnik fra Vjenceslav Tunjo
Janjić, rođen u Vidovicama u bosanskoj Posavini. Njegove propovijedi, njegova
riječ rado se voli čuti među vukovarskim pukom, kao glas razuma, ali i kao glas
čovjeka koji racionalno gleda na događanja u Vukovaru.

Odlazak u crkvu Gospe Fatimske “iskoristili” smo nakon molitve za razgovor s
fra Vjenceslavom Tunjom Janjićem.

–  Još krajem osamdesetih kola su počela ići nizbrdo.
Naučili smo živjeti na visokoj nozi, a nismo radili kako treba. To je po meni
najveći razlog međunacionalnih sukoba. Jer, čim ekonomija ne funkcionira kako
treba, onda je to najlakše svaliti na međunacionalne sukobe.

Možete li konkretizirati?

– Iz Borova sela,
od 5.100 stanovnika 1991. godine, svaki treći je radio u tvornici Borovo. Kad
se k tome uzme Vuteks i druge tvornice koje su radile u Vukovaru, može se reći
da je svaki drugi stanovnik Borova Sela radio. A izašli su na ulice i govorili
o ugroženosti. Dakle, to je očito bilo smišljeno, krenula su prve čarke, a vrlo
brzo i prve hrvatske žrtve. Tako je u Borovu Selu 1. svibnja ubijeno 12
hrvatskih redarstvenika.

 Imamo dojam kako vlasti ništa ne rješavaju?

 – Sit sam već tih obećanja, jer već šest godina ovdje slušam
i ovu vladu i onu vladu  da će se u
Vukovaru nešto pokrenuti, a pokrenulo se nije – ništa. Nitko nije procesuiranih
od onih koji su ubijali, palili i žarili, koji su Hrvatice ciljano silovali, i
tako nad njima počinili ratni zločin,  da
bi im kazali “rađat ćete srpsku djecu”. Oni danas šeću ulicama Vukovara i
šepure se kao paunovi, kao pobjednici, svi su abolirani.

To nema nigdje  na
svijetu. Čak idu to toga da tim ženama koje su to pretrpjele ta silovanja,
javno prijete govoreći im “ako ne budete tiho, mi ćemo i vaše kćeri silovati”.

Zašto, po Vama, vlasti adekvatno ne djeluju?

– Meni nije poznato zašto vlasti ne djeluju. Dakle, ako smo
pravna država, a kaže se da jesmo, ako imamo Ustav, ako imamo Deklaraciju o
Domovinskom ratu, zašto se to ne počinje ostvarivati?! Ne može se abolirati one
koji su rušili, palili, silovali. Može se abolirati one koji su nosili odore
neprijateljske vojske, ali ako se dokaže da je netko od njih počinio zlodjelo,
za to zlodjelo mora i odgovarati.

To se u Vukovaru još nije dogodilo, i s obzirom da se to još
nije raščistilo, kao što se nisu raščistili zločini ni poslije Drugog svjetskog
rata, nama je sada na naplatu došao i Domovinski, obrambeni rat, i žrtve koje
su počinjene u njemu, ali mi za to očito nemamo snage. Jer nismo imali snage ni
procesuirati zločine koji su se dogodili 1945. godine, pa čak i 1948. godine.

U svemu tome ispašta Vukovar i njegovi stanovnici?

– Da, i zato u Vukovaru danas imamo ovakvu situaciju, imamo
podijeljenost, i ovdje vlada jedan lažni, prividni mir. Tu i tamo se pojavi
koja iskrica, ali to je sve još uvijek zagušeno pod naslagama pepela, ali ne
znači da se jednoga dana to ne bi moglo razbuktati.

No, procesiraju se ljudi koji skidaju dvojezične ploče i ne
žele ćirilicu na državnim ustanovama u Vukovaru?

– Da, jer zna se kome je u interesu ovakva situaciju. Ovakvu
situaciju siluje Vlada, a ne domaći Srbi. Oni uredno pozdrave i mi njih, i s
njima nema problema. Mi imamo problema s etno političarima koji ljudima prodaju
srpstvo. Mene to podsjeća na Bleiburg, na kojem ubace dvije, tri djevojke s
ustaškim kapama, reporteri ih snime, napišu se reportaže da se u Bleiburgu nosi
ustaško znakovlje. Međutim, nitko ih tamo ne ispituje niti ih pita to su i što
su.

Znači, neke se stvari uporno zataškavaju. Zato ja kao svećenik kažem da
ovdje vlada lažni mir. Vukovar je pun tih ljudi koji su miroljupci, po svaku
cijenu. Kada se i pojavi sukob, on se stavlja po tepih, govoreći “to ćemo kasnije
riješiti”, po svaku cijenu. I odatle te podjele koje imamo i koje ćemo imati, i
zato je 18. studenoga prošle godine u koloni bilo 100 tisuća ljudi iz naroda, a
ne ljudi iz Vlade i državnog protokola, koji su se odvojili od naroda.

Što onda napraviti?

– Tu sam šest godina u Vukovaru.
Uvjeren sam da Vukovar može ujediniti i domovinsku i iseljenu Hrvatsku, ali se
sam ne može ujediniti, to je znamenito. Teško je ujediniti Vukovarce, da budu
jedno, da budu složni, ali su oni sposobni, u stanju kao što je rekao dr.
Zdravko Tomac, pokrenuti drugu Oluju. I to je ono što je radosno i pozitivno u
ovim svim događajima.

Mislite na gospodarstvo, dok se
ono ne pokrene u Vukovaru, neće biti pomaka?

– Da točno, uvijek će ovdje postojati fitilj koji uvijek
netko sa strane može zapaliti. Ja imam osjećaj da se to radi namjerno, da se zbog
toga ne otvaraju nova radna mjesta. Znam da više ne možemo graditi velike
gigante koji će zapošljavati tisuće ljudi. Ali zaposliti 50, pa 100  ljudi, to je moguće, ali netko sa strane to
ne želi učiniti. Jednom sam u propovijedi rekao “dajte mi odriješene ruke, ja
ću otići u Australiju i Ameriku, skupit ću novce i otvoriti tvornicu u kojoj ću
zaposliti sto ljudi”.

 Idući veliki susret Hrvatske
katoličke mladeži najavljen je upravo u Vukovaru.

 – Da, raduje me što će 2017.
godine u Vukovaru biti skup mladih Hrvatske katoličke mladeži, i uvjeren sam da
će u Vukovar doći 50 tisuća mladih. Jer, Vukovar je sveto ime i to se neće
izbrisati.