“Dujo Manzan i Mate Manistra” nasmijali sinjsku publiku, ovacije pobrali šjora Ane i Murla
Sinj iz davnih vremena opisan je u desetercu sinjskog orguljaša Duje Manzana prema istinitom događaju koji se prvo odvija u postolariji Mate Manistre, potom u sudnici gdje se spore Manistra i Manzan zbog duga od postola, a treći čin se događa u kući slijepca Duje Manzana na ručku “pomirenja”.
Prvi put ulogu Manzana igrao je čelni čovjek sinjskih kazalištaraca Željko Viculin.
– Po ovoj završnoj sceni i pljesku publike, mislim da smo ispunili očekivanja. Mi smo zadovoljni, a nadamo se da je i naša publika. Bilo je zahtjevno, a i ova vrućina utjecala je na nas. Stalno smo se brisali – priznao je Viculin, inače i režiser te scenograf predstave.
Postolara Manistru igrao je Lovrin Tomašević
– U ovoj predstavi sam već oho-ho, prominio sam dosta uloga, samo još Dujo nisam bio. Ovo mi je najdraža predstava, guštan u njoj igrat. Pripremali smo se dugo, malo nas i korona zezala, ali evo istrali smo u kraj i stvarno je bilo extra, baš sam zadovoljan – rekao je Tomašević.
Sjajno je ulogu šjora Ane, žene Duje Manzana, žene vlajine koja se hoće pogospoditi, utjelovila Ljiljana Živalj Budimir.
– Zadovoljna sam što je prošlo sve u redu, mislim da su svi bili dobri, da je dobro ispalo. Čestitam svim kolegama, po mom mišljenju stvarno su svi bili dobri, posebno ova naša dica – rekla je šjora Ane novinarima nakon predstave.
Martina Puvalu nadimka Murla, mudrog seljaka igrao je Dinko Franchini, Marko Bešlić odlično se snašao u osobnostima Filipa Bilanija, bivšeg austrougarskog oficira koji kao je umislio kako za dužnost ima čuvati Sinj, a mladu Jelu utjelovila je Petra Ugrin. Ništa manje dobri nisu bili ni drugi glumci koji su se redali na sceni, a članovi klape Morlaci pjevali su tradicionalne pjesme.
Predstava je, zaključimo, dio proslave obljetnice – 140 godina od osnutka Glumačkog građanskog društva, 65 godina od osnutka Sinjskog pučkog kazališta i sto godina od dramatizacije teksta predstave.


