INTERVJU Milan Kujundžić: Došli smo do dna, u Hrvatskoj treba pokrenuti narod
Dr. Milan Kujundžić, predsjednik Hrvatske zore, i čelni čovjek Saveza za Hrvatsku, prije osam dana potvrdio
je da će se kandidirati za predsjednika Republike. O tome što on nudi Hrvatskoj,
o agoniji u kojoj se Hrvatska nalazi, o tome što je nužno Hrvatskoj, ali i o
Milanoviću, Josipoviću, guverneru HNB-a Vujčiću, te Kolindi Grabar Kitarović,
Milan Kujundžić govori u razgovoru za Dalmacija News.
U HTV-ovoj emisiji
“Nedjeljom u 2” žestoko ste opleli po Vladi kazavši da je to “skupina
amatera, koja dolazi na posao nakon 10 sati”? Na koga ste konkretno
mislili?
– Ovom tvrdnjom želio sam prije svega ukazati i
upozoriti javnost na činjenicu s kojom lakoćom su se hrvatski ministri ,
dužnosnici, a i parlamentarci “prihvatili” posla za kojeg se
vrlo brzo pokazalo da mu nisu dorasli, kako po kompetencijama tako i po
snazi koja nam je potrebna da bi zemlju i narod izvukli
iz gotovo bezizlaznog stanja. Mi nemamo više puno vremena i
prostora, a oni koji su to odavno morali vidjeti to ne shvaćaju
i ne osjećaju. Zato je moja nakana i krajnji
cilj potaknuti i pozvati na odgovornost i to ne samo
političku i moralnu nego i kaznenu, za izvršnu vlast na svim razinama, kada se
donose štetne i pogubne odluke za državu ili ako ne donose odluke
kojima se mora osigurati stabilnost i sigurnost sustava, obnova
i razvoj gospodarstva. Ovako se ležerno političari mogu
“provlačiti” od izbora do izbora.
Ova Vlada je pogubna
za narod
Koju biste ocjenu
dali Milanovićevoj Vladi – od jedan do pet?
– Ovu Vladu ne treba ocjenjivati. Ona je pogubna za
narod i štetna za državu.To bez sumnje potvrđuju svi pokazatelji, a
građani to dobro osjećaju na svojim leđima.
Zašto su izostale sve
investicije u Hrvatsku?
– Dvije velike stranke koje se uspješno smjenjuju na
vlasti “proizvele” su državu u kojoj danas , nažalost, caruje
pravna nesigurnost, politička korupcija i zaštita interesa pojedinačnih dobro
umreženih skupina na svim razinama. Nadalje. proizvode se
i mijenjaju gotovo dnevno zakoni koji nisu ni pravno
dorečeni ni transparentni, ali su zato vrlo često sročen i”po
mjeri” nekin nevidljivih moćnika. Izostanak kratkoročne, dugoročne
ili bilo kakve strategije i pravaca gospodarskog razvitka
dodatno sprječavaju domaće ili strane ulagače da se odluče na rizičnu
avanturu, te ulože svoj kapital ili kapital koji su im povjerili njihovi
dioničari u državi u kojoj je sve moguće, a više ništa nije
sigurno.
Koliko je aktualnu
hrvatsku vlast koštalo pravodobno neizručivanje Josipa Perkovića Njemačkoj?
– Koštalo nas je puno i dugo će se osjećati posljedice:
izgubili smo povjerenje naših političkih partnera i prijatelja,
te pokazali da smo država čijem se ovakvom političkom vodstvu ne može
i ne smije vjerovati, da smo država nestabilnih
institucija. Nažalost, još uvijek ne znamo što je pravi razlog i
čiji su se interesi i nedjela htjeli zaštititi i prikriti naglom i ishitrenom
odlukom da se osigura Perkoviću i svim
perkovićima “imunitet”.
Pravna država pala je na ispitu, a istvoremeno,
želimo biti dio demokratskog i uljuđenog uređenog svijeta i Europe. I
što je najgore u cijeloj ovoj nesretnoj epizodi Milanovićeve Vlade, odustalo se
tek nakon neviđenog javnog i međunarodnog pritiska. Uvijek se rado prisjetim
na misao jednog svjetskog državnika koji je ustvrdio da “će se veliki
državnik uvijek suočiti s neuspjehom i učiti na pogreškama, te da nas nesreće
moraju poučiti kako ostvariti buduću snagu”. Mislim da je poruka jasna i
poučna. Mi nemamo državnika koji bi to shvatio.
Josipović nije ispunio svoju
ustavnu obvezu
Drmaju li još uvijek
udbaši vodećim hrvatskim strankama?
– Kada znamo da su vodeće hrvatske političke stranke i
njihove koalicije, njihova vodstva, uzajamno i naizmijenice vodile državu tako
da je: hrvatsko gospodarstvo uništeno, vođenje monetarne politike
prepušteno tuđem kapitalu, da se Hrvatska pretvara u zemlju skučenog znanja i
zastarjele tehnologije, da je socijalna država ugušena, da u zemlji vlada
korupcija i pravna nesigurnost, te da ljudi okreću leđa vlastitoj državi,
sasvim je svejedno postaje i irelevantno “čiji i koji udbaši, politički
mafijaši i diletantni drmaju i upravljaju strankama”.
Puno je važnije
osvijestiti građane i pokrenuti narod da se ovo zaustavi i otvori novi
put i prostor za novu politiku i nove ljude koji će
vratiti Hrvatsku narodu i kojima neće nitko upravljati. U
protivnom, mi smo na dobrom putu da izgubimo Domovinu. Ako uspijemo, u
što vjerujem i za što ću se zauzimati, neće biti ni
prostora ni pogodnog vjetra da se Hrvatskom može
upravljati na ovako nečastan način.
Uvijek kritizirate i
predsjednika Republike Ivu Josipovića. Koje su, po Vama, sve njegove krivice za
ovakvo stanje u državi?
– O pojedinim propustima i
krivicama predsjednika Josipovića ne želim govoriti, jer ovdje nije riječ
ni o propustima ni o pojedinačnim krivicama: predsjednik RH nije
ispunio svoju ustavnu obvezu ni prema građanima ni prema državi. Dosta nam je
vještog skrivanja iza odredbi koje definiraju “ovlasti i
ograničenja” predsjednika države. Danas svjedočimo da je velika želja
za očuvanjem vlasti predsjednika motivirala i sada vješto pokreće neke
inicijative, iako one uvijek i nisu određene ustavnim
kategorijama. Ali on ne shvaća, ne osjeća da on ne može
više vratiti narodu nadu u mogućnost vođenja i zauzimanja za
drugačijom nacionalnom politikom, a što je preduvjet za preporod naroda i
obnovu gospodarstva. Imao je gotovo pet godina biti istinskim zaštitinikom građana
i dobrim skrbnikom nacionalnog blaga.
Na HTV-u ste
potvrdili da ćete se kandidirati za predsjednika Republiku, uz jedno veliko
“ako”?
– Da, to moje veliko “ako” odnosilo
se , ako bude izbora za predsjednika. Hrvatska politika pretvorila se
u politiku neizvjesnosti. Ljudi ne znaju što im donosi novi dan: gubitak radnih
mjesta, smanjenje plaća, prijetnje novim nametima,smanjenje šansi čak i za
preživljavanjem. Pa dopustite mi da i ja, analizirajući
tijek dnevnih političkih zbivnja, imam pravo na “osobnu
dozu sumnje”. Ipak je naše političko
vodstvo pokušalo, iako na kraju neuspješno, zavarati i naše europske
partnere i prijatelje. Naime, u Hrvatskoj je danas sve moguće, ali
ništa nije ni sigurno ni zajamčeno.
Hoćete li Kolinda
Grabar – Kitarović i Vi dijeliti slično biračko tijelo?
– Narod se ne smije dijeliti! Nikada ne bih ušao i
bavio se politikom da bi “dijelio”. Nama je potrebno zajedništvo.
Ovi izbori i svi oni koji će uslijediti moraju biti izbori na kojima ćemo
stupanj demokracije uzdizati na višu razinu. Ovo je
“utakmica” koja se ne smije voditi mimo
dopuštenih pravila i okvira. Bez obzira na
dosadašnje odašiljanje strijela i posezanje za nedopustivim
alatima koji su čak i u političkom nadmetanju nukusni i opasni, želim vjerovati
da svi oni koji budu sudjelovali u ovom nadmetanju neće pridonositi
suspenziji demokratskih procesa. Pod tim mislim da prije svega moramo
osloboditi put istini, političkoj i svakoj drugoj.
Kolinda Grabar –
Kitarović je već počela predsjedničku kampanju. Kako ocjenjujete njene poruke?
– Poruke gospođe Kitarović upućene su građanima, glasačima, i
samo oni imaju pravo, ali na neki način i obvezu, prepoznavati ih i
ocjenjivati .Ostavimo građanima neka svoju građansku
dužnost obavljaju bez pritisaka i u miru.
Milanović “kuću” ostavio u rasulu i otišao u SAD
Je li Hrvatskoj treba
gospodarska diplomacija?
– Mi najprije moramo, krajnji je čas, formulirati državnu
politiku čiji je sastavni dio i gospodarska strategija,a zadaća je
diplomacije, bez obzira na internu preraspodjelu poslova unutar
Ministarstva vanjskih poslova, da tu politiku dosljedno zastupa,
provodi i promiče u svijetu. Ovo, dakako, podrazumijeva visoko
stručne, odgovorne i pouzdane kadrove u diplomaciji, kojima će biti i čast
i obveza predstavljati svoju državu i svoj narod.
A kada to izostane, u što smo se puno puta uvjerili,
lakše je posezati za novim nazivima, novim imenovanjima i predlagati
neuvjerljiva i beskorisna rješenja, koja uvijek puno koštaju
porezne obveznike. Bilo bi puno korisnije najprije
se pozabaviti i osigurati da se o važnim državničkim i
vanjskopolitičkim pitanjima uvijek u potpunosti usuglase i ujednače izjave
predsjednika države i ministrice vanjskih poslova.
Kako gledate na
Milanovićev posjet IT tvrtkama i iseljenicima u Sjedinjenim Državama?
– Ovaj posjet, kao i većina hrvaskih građana, doživljavam
kao još jednu medijsku i samo premijeu korisnu turneju koju
će platiti njegovi “dobri i poslušni” porezni obveznici. Budimo,
ipak, pošteni on to niti ne skriva. On je ležerno i
udobno putovao Amerikom, uveseljavao iseljenike (doduše rijetke koji su ga
uopće željeli vidjeti i čuti ), te se upoznao s onim što je
još na početku svog premijerskog mandata morao dobro i
temeljito poznavati. Možda bi narod njemu i oprostio ovo
“doškolovanje” da “kuću” nije ostavio u potpunom
rasulu, u velikoj besparici i prijetećem rastu još većeg siromaštva.
Treba li se Hrvatska
oduprijeti uvođenju eura kao službene valute?
– Da, za to se ni izdaleka nisu stekli uvjeti. Ako već
nedopustivo eksprimentiramo s ljudima, bar “ne dirajmo”
kunu.
Vujčić štiti interes
kapitala i banaka
Je li u monetarnoj
policiji napredak donio Boris Vujčić, novi predsjednik Hrvatske narodne banke?
– Gospodin Vujčić ni po čemu nije novi
predsjednik Hrvatske narodne banke. On je kontinuitet prethodnih guvernera
i, on dosljedno toj politici, štiti interes kapitala i banaka.
Hrvatska narodna banka odavno više nije ni hrvatska ni narodna; ona je samo banka.
Ali i ovo je odraz politike naše Vlade, našeg Sabora i svih nositelja
vlasti u RH.
Jesmo li trebali
dopustiti homoseksualne brakove?
– O tome sam već javno govorio
više puta. Uz visoki stupanj tolerancije te razumijevanje
homoseksualaca, i dalje sam duboko uvjeren i zauzimat ću se da brak bude
određen i poštivan kao zajednica muškarca i žene.
Što će nam donijeti
monetizacija autocesta?
– Želim vjerovati da se ona uopće neće
realizirati, želim vjerovati da hrvatskoj vladi nećemo ostaviti ni prostor ni
vrijeme da provede svoj, dopsustie mi slobodu da kažem, još jedan
“pakleno sročen plan”. A taj plan ima samo jednu svrhu i jedan cilj:
pokriti proračunski deficit, smanjiti javni dug, kako bi se oni održali i
ostali na vlasti.To njihovo preživljavanje na hrvatskoj polititičkoj
sceni ima neviđenu cijenu koju je, koliko je
meni poznato, platio mali broj europskih država.
Mislite li da će
Europska komisija iduće godine preuzeti upravljanje Hrvatskom, kad RH dotakne
gospodarsko dno?
– Ima li još dna ispod ovoga? Upravo stoga jer
sam duboko uvjeren da nitko, pa ni Europska komisija, ne smije i
neće upravljati Hrvatskom odlučio sam angažirati
se u politici. Nama je potrebna pomoć naših partnera i
prijatelja, ali ona se mora temeljiti na suradnji i
uzajamnosti. Hrvatska je suverena država i to se mora poštivati i
uvažavati. Uvijek sam vjerovao u narod, čvrsto vjerujem i
danas da imamo snagu i pamet, a kroz dnevne
neposredne kontakte s mnogobrojnim ljudima osjećam da se zajedno
– ujedinjeni možemo izvući iz ovog opasnog vrtloga u koji se nas bacile
sve dosadašnje vlade. Nema tu opravdanja i pozivanja tko
je više a tko manje manje kriv. Zajedno su oni
“iskovali ovaj rezultat”.
Nemamo više vremena
za čekanje
Kako Hrvatsku izvući iz gospodarske krize?
Zalagali ste se i još se uvijek zalažete prije svega za prijevremene izbore.
– Hrvatskoj je potrebno novo političko vodstvo
i “nova snaga”, kako bi se najprije zaustavila duboka
višegodišnja recesija koja je opustošila gospodarske subjekte u
svim svim sektorima. Činjenica da Hrvatska, nakon toliko godina
pregovaranja i usuglašavanja, nije iskoristila ni članstvo u
Europskoj uniji, kako bi pokrenuli gospodarstvo, otvorili put toliko
potrebnim investicijama, a što je nedavno priznao i sam premijer,
govori o dubini i težini krize. Moramo biti pošteni i reći da nema
jednoznačnih odgovora i da se ne mogu i ne smiju nuditi lako obećana
i brza rješenja. Ali je neophodno da se ona donosu u najviše mogućem
stupnju suglasja “znalaca” i svih relevantnih čimbenika.
Da, mislim na nacionalni konsenzus za spas Hrvatske. Nema rješenja bez demokratskog
dijaloga i dogovora.
Da budem možda jasniji ili konkretniji: razvoj stabilnog gospodarstva mora se temeljiti na konkurentskim prednostima
zemlje u cjelini, na konkurentnim tvrtkama i visoko obrazovanoj radnoj
snazi, visokoj tehnologiji. Pitanje konkurentnosti u maloj otvorenoj
ekonomiji kao što je hrvatska mora se sagledavati kroz sposobnost cjelokupnog
gospodarstva i društva da uspješno posluju u novom gospodarskom okružju
proširene Europske unije i svjetskoj ekonomiji. Ovo su samo neke
naznake onoga što nas čeka i što morao provesti, ako ne želimo trajno
ostati na marginama kako političkih i gospodarskih
svjetskih procesa. Spremam se o ovome javno i temeljitije
govoriti.
Glede prijevremenih izbora, za njih se zauzimam,
iz prijeke potrebe, jer mi više nemamo prostora, nemamo vremena za
čekanje. Pod teretom nametnutih restriktivnih mjera ove vlade i ovakve politike
mogla bi puknuti i savinuti se leđa najvećeg broja hrvatskih
građana. Čemu nam onda država s pogrbljenim
narodom? Zato moramo uložiti napore i znanje da se to
ne dogodi.
Mislite li da je
Hrvatskoj nužno Vlada nacionalnog jedinstva ili biste kao predsjednik Republike
radije surađivali s HDZ-ovom Vladom?
– Hrvatskoj je potrebna Vlada!, a pitanje nacionalnog
jedinstva i rekao bih zajedništva mora biti konstanta, a ne
“spas” za kojeg će se hvatati oni koji žele opstati na vlasti: a
razorili su i vladu i nacionalno i jedinstvo i zajedništvo. Ostavljanje
mogućnosti ili prostora predsjedniku Republike da bira s kim bi
radije ili manje radije surađivao treba u startu osuditi i svim legalnim
sredstvima onemogućiti. Predsjednik RH kojeg izabere narod mora
podjednako poštivati i jednako uvažavati sve građane, istom mjerom
ocjenjivati sve stranke, bez obzira na njegovo političko i svjetonazorsko
uvjerenje: predsjednik mora uvijek i svugdje braniti hrvatske nacionalne
interese , predstavljati dostojanstveno i hrabro svoju državu i učiniti
da se narod njime ponosi.
Dopustite mi da se osvrnem na još jedan sramotan
“uspjeh” naših političkih struktura , a to je
“proizvodnja” sve većeg broja ravnodušnih građana, pored onih
ogorčenih,razočaranih i obezvrijeđenih. Kao da je ponekad umjesto borbe lakše
izabrati odmak i pasivno promatranje. I zato ako se ovaj trend ne zaustavi,
moglo bi nam se dogoditi da imamo sve manje glasača, a sve više promatrača. Ali
želim upozoriti da je ravnodušnosti opasnija nego ljutnja i bijes,
ravnodušnost postaje veliki grijeh , ako otvara prostor za bilo koji oblik
zla i nepravde. Teško je nakon svega povjerovati “čovjeku –
političaru”, ali pasivnost nas ne smije pretvoriti u “ortake”
upravo s onima koji su nam razorili sadašnjost i žele oteti budućnost.
Zato ću se uvijek zdušno i iskreno zauzimati
da nijedan građanin ne “ostane po strani”, da donese svoj
sud i ocjenu o tome kakvi su oni koji bi nas trebali voditi i
zastupati, i da to pokažu na najdemokratskiji način: na
izborima.


